Categories
Politika

Možemo li mi u Europu bez Sanadera!?

Ovaj produženi vikend su i političari odlučili skloniti se, pa tako skoro da se ništa i ne događa osim u crnoj kronici. No, u subotnjem Jutarnjem osvanula je zanimljiva kolumna koju je napisao Nino Đula, a u kojoj se razmišlja što će se desiti ako Sanaderov HDZ ne pobijedi na izborima?

Ivo Sanader i njegova (sada već istekla) jamstvena karticaMislim da je početna premisa kolumniste Jutarnjeg u cijelosti točna, te da postoji očita fiksacija Ive Sanadera da upravo on bude taj koji će uvesti Hrvatsku u Europsku zajednicu. I doista, ako se gledaju rezultati vladavine Ive Sanadera, praktički jedino što ostaje vrijedno spomena, a da nije u cijelosti uništeno suprotnom akcijom iste te vlade – to je pristupanje EU. No međutim i ovdje se uočava zamor materijala, jer kao što je na početku mandata Ivo letao po cijeloj europi ne bi li prikupio simpatije za hitri ulazak u EU, u posljednjih godinu dana su se i ta putovanja značajno prorijedila.

Na unutarnjem planu rijetko što da se i događa, a ono što se i dogodi uglavnom je reakcija na postojeću krizu a ne proaktivno djelovanje u svrhu nekog zamišljenog boljitka zemlje. O ministarskom timu bolje da i ne diskutiramo. No ambicija je ostala i tu je problem, jer je ona u cijelosti iracionalna unatoč tome što je u svojoj prirodi destruktivna.

No, uz sav angažman HDZ-u i Sanaderu lako se može dogoditi da u noći zbrajanja glasova ne uspiju postići pojedinačno najbolji rezultat, nego da se to, recimo, posreći SDP-u. Tu izjednačenost, uostalom, sugeriraju sve posljednje ankete. U tom bi zamišljenom slučaju predsjednik Republike Stjepan Mesić morao SDP-u dati priliku da pokuša sastaviti novu vladu. Promatrajući odnose na političkoj sceni, SDP-u bi to moglo i uspjeti.

No, ono što nas ovdje zanima jest kako bi se u tom trenutku postavio Sanader? Bi li on odmah priznao neuspjeh i pomirio se s odlaskom u opoziciju? Bi li krenuo na moguće SDP-ove partnere kako bi ih odgovorio od lijeve koalicije? Ili bi, možda, odmah ponudio koaliciju SDP-u i tražio za sebe, na primjer, mjesto ministra vanjskih poslova u vladi koja bi Hrvatsku uvodila u Europsku Uniju? Sve je, naravno, moguće, osim opcije da će Sanader u naponu snage jednostavno pristati preseliti se u opoziciju.

Vidjeti ćemo, rekoše slijepci – no čini mi se da ono što ćemo vidjeti u slijedećih nekoliko mjeseci će samo pojačati ionako vrlo negativni dojam o političarima.

Misao dana:
Quitters never win, winners never quit, but those who never win AND never quit are idiots.

Categories
Politika

Na kavi sa Šprajcom

Zoran Šprajc je objavio novi tekst na svome blogu o svojoj kavi s Ivicom Račanom, a kako ja više nemam “sporedne” vijesti ova mora među “regularne” unatoč tome što je kratka. Svakako pročitajte:

…Nakon što je izgovorio nekoliko primjerenih rečenica, ugasili smo kameru, a ja sam onako više reda radi, (profesionalno, politička zbivanja i previranja nisu me preveć interesirala, za njih su bili zaduženi Bago i Ana Jelinić) priupitao za suradnju s Budišom. Tada su bili aktualni njihovi politički sukobi pa mi je jedino to palo na pamet, da baš ne dođem i ne odem kao kofer… Nisam ništa očekivao, nisam ja Davor Butković pa da u razgovoru s premijerom znam osjetiti „jake arome šljiva, šumskoga voća, pa čak i zemlje na aftertasteu Prima Mana iz 1999.“, što on ima sa mnom razglabat o politici… A onda je krenuo s „kad se konopac zateže, jednom mora puknuti“… Skužio sam da će biti materijala, uzeo tefter i olovku, pitao je l mogu bilježit… Dobio sam desetak stranica njegovih strastvenih političkih opservacija, halapljivo od toga za Dnevnik napravio izvještaj (doduše, bez aftertastea) poslije citiran po novinama, tadašnji urednici počeli me gledati s više poštovanja, ispalo da imam neki strašan link s Račanom…

Kako je najavio, konopac je puknuo, Budiša je ispao iz Vlade

Misao dana:
Some are born great, some achieve greatness, and some hire public relations officers.

Categories
Politika

Ivo Sanader aka. el Bahati

Jučer je emitirana Latinica koja je govorila o bahatosti političara. Jedan od obrađenih primjera je i naš premijer Ivo Sanader koji je uveo stil vladanja koji iako uglađeniji od njegovog stranačkog prethodnika počiva na nepoštivanju praktički svih koji se nalaze ispod njega, od njegovog vlastitog tima, a u krajnjoj liniji i javnosti koja ga mora izabrati u drugi mandat.

Moji stavovi o sramotnome premijeru su dobro poznati, no u prilogu koji je emitiran u Latinici prikazana je većina primjera koji se ionako vrte po jubito-u (usput rečeno, izašao je Kiro Prosviro 3).

p.s. drugi primjer bahatosti je bio Bandić, pa bacite pogled i na prilog o njemu (ovdje)

Misao dana:
A man’s moral conscience is the curse he had to accept from the gods in order to gain from them the right to dream.