Categories
Politika Priroda i društvo

Nacionalno vijeće za navodnjavanje

Jučer sam bio u Osijeku pa sam prolazio kroz tu našu hrvatsku žitnicu europe (ili tako nekako, ne sjećam se točno fraze). Od suše i sunca zemlja i trava je doslovce spaljena i umjesto zelenila imate žuto-smeđe ostatke trave i usjeva.

I poljoprivrednici pričaju o tome pa očekuju povećanje cijena hrane, mesa i mlijeka (za koje Čobanković kaže da prosječni hrvatski građanin više novaca potroši na mobitel nego na npr. kruh). Seljaci govore o milijardama kuna gubitaka, jučer je neki lik rekao da su mu ulazni troškovi narasli 300-500% pa da traži povećanje cijene mlijeka od 30% (iz čega se može izračunati kolika mu je dodana vrijednost tj. marža). No, ja sam se dosjetio dvije druge stvari:

Inače, hrvatska Vlada je prije dva mjeseca, na sjednici u Osijeku, osnovala Nacionalno povjerenstvo za navodnjavanje kojemu je na čelu premijer Ivo Sanader. Premijer je istaknuo kako Vlada s projektom navodnjavanja kani krenuti vrlo intenzivno, jer je riječ o stateškom projektu čije se značenje može usporediti s gradnjom cesta. Nekoliko dana nakon toga, sredinom ožujka, tročlano ministarsko izaslanstvo, u kojem su bili Miomir Žužul, Petar Čobanković i Dragan Primorac, otputovalo je u Izrael, kako bi u zemlji poznatoj po uspjesima u navodnjavanju prikupilo sve elemente za izradbu hrvatskog master plana navodnjavanja.

Ovo bi bilo super da to nije vijest koju sam skinuo sa web stranice vlade i da sama vijest nije iz 2004 godine (vidite da je Žužul još tada bio aktualan, to je valjda ono putovanje na kojem je opsovao Izraelcima). Ministar nam poljoprivrede, aka. hazarder zvani uspavani Cho, imao je slijedećeza reći (također vlada.hr):

Ministar poljoprivrede i šumarstva Petar Čobanković izjavio je danas kako bi bio zadovoljan kad bi se, do konca četverogodišnjeg mandata, navodnjavane površine sa sadašnjih 7000 povećale na 30-ak tisuća hektara.

Čini se da je to razlog zašto nam je ministar nesretan.

Cijene poljoprivrednog zemljišta u EU je i do 10x veća nego što je to kod nas. U projekciji, kroz 10-15 godina ukupna količina poljoprivrednih površina će biti premalena da prehrani svjetsko stanovništvo i tada će neuređene, nenavodnjavane oaze poput hrvatske postati odjednom iznimno vrijedne. Super su nam autoceste, ali možda bi morali uložiti nešto u navodnjavanje, porast poljoprivredne proizvodnje kako bi hrvatski poljoprivredni proizvod postao jeftiniji, a uvoz hrane manji? Easier said then done.

Misao dana:
Shipping is a terrible thing to do to vegetables. They probably get jet-lagged, just like people.

Categories
Politika

Dezintegrirajuća oporba

Da li itko prati što se događa u Osijeku? Naime u Osijeku su izbore dobili HSP i Glavašev HDSSB koji su koalirali do prije nekoliko dana. Iako je koalicija već nekoliko puta bila na rubu pucanja (primjerice zbog Đapićeve frustracije da napravi ne osobito lijep Starčevićev spomenik, kojeg je uzgred rečeno Starčević oporukom zabranio). No stvar je pukla, čini se, na dvorani za rukomentno prvenstvo koja navodno košta 900 milijuna kuna (skupa dvorana ako se mene pita), a HDSSBovci tvrde da je cijena prenapuhana i iznad Osiječkih platežnih mogućnosti. Košarkaš Anto je odlučio stvar prerezati i ide u investiciju dvorane pa kud puklo, a čini se da će puknuti.

Negdje na ovoj točci se situacija komplicira. Naime, u normalnim uvjetima, koalicija bi propala i potom bi se raspustilo gradsko vijeće (ili kako se već zove) i otišli bi na izbore. Nakon što je shvatio da nema druge i Đapić je krenuo drukati za izbore. HDZ i SDP mirno sa strane promatraju razvoj događaja – SDPu je manje-više svejedno jer u Osijeku i nema neki rezultat, a HDZu svako međusobno razbijanje dobre volje između HSPa i HDSSBa ide u korist budući da su HDSSBovci i HSPovci upravo ono biračko tijelo koje su izgubili nakon HDZovog razlaza s Glavašom, što je pak omogućilo raspored snaga koji je doveo Antu Đapića na gradonačelničku fotelju (ili fotelje, zavisi kako gledate) .
No, u kopernikanskom obratu koji se desio, likovi iz HSLSa predvođeni Zlatkom Kramarićem (koji je uzgred rečeno gradonačelnikovao Osijekom godinama) odlučili pružiti ruku pomirenja HDSSBu (koje su proglašavali lopovima, ubojicama, gospodarima života i smrti i još koješta) kako bi zajedno oformili gradsku vlast. Zlatko Kramarić je pritom čak izrekao i rečenicu koja bi morala ući u anale hrvatske političke gluposti (iste one anale koje će nakon 25. studenog pisati Ivo Sanader):

S Glavašem bih Osijeku vratio urbani imidž (jutarnji)

Mission impossible ako se mene pita ali…

HSP i HSLS imaju puno toga zajedničkoga, za HSLS je to totalno evidentno, za HSP bitno manje, ali obje stranke su prošle svoj zenit i sada su u silaznoj putanji. HSLSova slamka spasa je koalicija s HSSom (ono što se tu u stvari dogodilo je da je HSS uložio svoju slamku, a HSLS svoju pa sada valjda misle napraviti splav od toga) kako bi izronili preko izbornog praga i barem svojim čelnicima dopustili još jednu reinkarnaciju. Podsjećam da imate samo dva-tri HSLSovca koja vjerojatno možete spomenuti napamet, Čehoka koji je kohabitacijski gradonačelnik Varaždina s HNSom (i kojeg će HNS vjerojatno pojesti za doručak u nadolazećim izborima), Đurđu Adlešić (to je ona koja njeguje “probudila sam se prije 5 minuta” frizuru), a koja je načeta već svojim aferama i nejasnim postupanjem s Hrvojem Vojkovićem i naravno osiječki Zlatko Kramarić koji nije shvatio da mu je vrijeme da nestane i valjda skupa s Glavašom piše memoare o Osiječkim ratnim danima.

HSP se pak našao between rock and hard place; stisnuti HDZovci moraju udarati po HSPu jer im je s lijeve strane SDP dramatično suzio prostor djelovanja, a u slavonskoj četvrtoj izbornoj u kojoj je na proteklim izborima HDZ dominirao sada se politički krajobraz u cijelosti promijenio i to na nepovoljno. HDZov je vitalni interes eliminirati prijetnju HDSSBa (što iz političkih ali i osobnih razloga), a ako pritome strada HSP na uštrb HDZa nema nikakve osobite štete, jer HSP ionako nije osobito poželjan partner na eventualnoj vlasti.

I sada dolazimo do sličnosti između HSLSa i HSPa, naime obje stranke koaliraju na nacionalnoj razini s HDZom i dok su im ostavile vladu i ministarstva netaknute (uz izuzetak uhljebljivanja pojedinaca poput recimo HSLSove Dorice Nikolić), ono gdje HSLS briljira su nadzorni odbori i članovi uprava od čega je najzaslužniji upravo gore spomenuti Hrvoje Vojković koji je na čelu Croatia Osiguranja, tradicionalnoj kravi muzari ekipe na vlasti (primjerice, nitko nije primjetio vrlo skupu i neefikasnu kampanju HSS-HSLSa koja je iznad njihove platežne moći, taj novac je morao doći od nekuda i nemojte misliti da je došao iz stranačkog proračuna ili na neki osobito legalan način). Istu priču, ali daleko suptilnije provodi i HSP čija imenovanja nisu javna ili se barem ne identificiraju stranački. Neke od HSPovih akvizicija već imamo u zatvoru poput recimo Vlade Zeca, no takvih ljudi ima još. HSP i HSLS su shvatili da na vlasti ne mogu za svoju stranku niti blizu toliko priskrbiti kao što to mogu kroz nadzorne i upravne odbore i upravo ta doktrina ih čini sličnima.

Volim ići u Osijek, no srce me boli kada vidim što se tom gradu događa, u njemu rat, ako niste shvatili, još nije završio.

Misao dana:
The Player: We’re more of the love, blood, and rhetoric school. Well, we can do you blood and love without the rhetoric, and we can do you blood and rhetoric without the love, and we can do you all three concurrent or consecutive. But we can’t give you love and rhetoric without the blood. Blood is compulsory. They’re all blood, you see.
Guildenstern: Is that what people want?
The Player: It’s what we do.

Categories
Politika Video

Internet u političkoj kampanji

Jučerašnji Dnevnika NovaTV-a imao je prilog o internetu u političkoj kampanji, novinarka Tatjana Krajač uzela je i moju izjavu na tu temu:

Ono što smatram bitnim je da je od posljednjih izbora do danas punoljetno postalo oko 180.000 ljudi koji ne poznaju život bez interneta, njima je internet isto što su nama malo starijima radio ili televizija. Ja mislim da je to strašna generacijska razlika jer ona uvjetuje razlike u načinu razmišljanja, prikupljanja i obrade informacija.

Kada bi svih 180.000 novih birača odlučilo izići na izbore, ovisno o izbornoj jedinici oni bi utjecali na 10-13 zastupničkih mjesta u Saboru i to je jedna ogromna brojka koju nitko, pa niti političke stranke ne smiju ignorirati. Složiti ću se s Domagojem Bebićem (vidi prilog) koji kaže kako internet zasada nema direktnog utjecaja na javno mnijenje iz jednostavnog razloga što je doseg interneta premalen (oko milijun ljudi ima koliko toliko redovito pristup internetu). No istovremeno, internet se pokazao kao sredstvo kroz koje je moguće plasirati pojedine teme u mainstream medije, a koje bi njima (iz ovih ili onih razloga, a ovdje do izrađaja dolazi teorija zavjere) mogli promaći. I doista, ako gledamo afere koje su se probile u posljednjih godinu-dvije one su uglavnom proizašle s interneta (Brodosplit, Sunčani Hvar) ili se na internetu o njima intenzivno diskutiralo (primjerice KIM od prije nekoliko dana) što je novinarima bio materijal za njihove članke i tv priloge.

Na YearlyKos-u na kojem sam bio prije nekoliko tjedana između ostalog se govorilo o utjecaju interneta na odluku birača, i dok će se mnogi složiti da utjecaj interneta zasada nije mjerljiv u nekim apsolutnim brojevima, činjenica je da se navika glasanja za ove mlade birače stvara danas, a američko iskustvo pokazuje da ako uspijete u dva izborna ciklusa pridobiti birača onda je on vjerojatno vaš za cijeli život.

Trud koji političke stranke ulože u svoju google generaciju birača otplaćivati će se u desetljećima koja dolaze.

Misao dana:
Those who stay away from the election think that one vote will do no good: ‘Tis but one step more to think one vote will do no harm.