Jučerašnji Dnevnika NovaTV-a imao je prilog o internetu u političkoj kampanji, novinarka Tatjana Krajač uzela je i moju izjavu na tu temu:
Ono što smatram bitnim je da je od posljednjih izbora do danas punoljetno postalo oko 180.000 ljudi koji ne poznaju život bez interneta, njima je internet isto što su nama malo starijima radio ili televizija. Ja mislim da je to strašna generacijska razlika jer ona uvjetuje razlike u načinu razmišljanja, prikupljanja i obrade informacija.
Kada bi svih 180.000 novih birača odlučilo izići na izbore, ovisno o izbornoj jedinici oni bi utjecali na 10-13 zastupničkih mjesta u Saboru i to je jedna ogromna brojka koju nitko, pa niti političke stranke ne smiju ignorirati. Složiti ću se s Domagojem Bebićem (vidi prilog) koji kaže kako internet zasada nema direktnog utjecaja na javno mnijenje iz jednostavnog razloga što je doseg interneta premalen (oko milijun ljudi ima koliko toliko redovito pristup internetu). No istovremeno, internet se pokazao kao sredstvo kroz koje je moguće plasirati pojedine teme u mainstream medije, a koje bi njima (iz ovih ili onih razloga, a ovdje do izrađaja dolazi teorija zavjere) mogli promaći. I doista, ako gledamo afere koje su se probile u posljednjih godinu-dvije one su uglavnom proizašle s interneta (Brodosplit, Sunčani Hvar) ili se na internetu o njima intenzivno diskutiralo (primjerice KIM od prije nekoliko dana) što je novinarima bio materijal za njihove članke i tv priloge.
Na YearlyKos-u na kojem sam bio prije nekoliko tjedana između ostalog se govorilo o utjecaju interneta na odluku birača, i dok će se mnogi složiti da utjecaj interneta zasada nije mjerljiv u nekim apsolutnim brojevima, činjenica je da se navika glasanja za ove mlade birače stvara danas, a američko iskustvo pokazuje da ako uspijete u dva izborna ciklusa pridobiti birača onda je on vjerojatno vaš za cijeli život.
Trud koji političke stranke ulože u svoju google generaciju birača otplaćivati će se u desetljećima koja dolaze.
Misao dana:
Those who stay away from the election think that one vote will do no good: ‘Tis but one step more to think one vote will do no harm.