Jučer sam ulovio pod ruke Jutarnji list i negdje unutra je pisalo kako je Sanader popričao s nekim iz EUa i pritom “zaoštrio” odnos prema EU a sve skupa vezano uz ZERP. Ovo je naravno smiješno, jer ne zaoštrava Hrvatska (ili Sanader) ništa prema EU, nego je EU taj koji zaoštrava odnos prema nama – no kako su neki na pollitici primjetili, baš je zgodno da imamo problem sa ZERPom jer imamo temu koja ima nacionalnu podršku pa pod problem ZERPa možemo uredno proturiti i alibi za zaustavljanje (usporavanje, privremeno odustajanje ilikoji god želite izraz iskoristiti za činjenicu da pregovori polako staju) pregovora sa EU. How convenient!
Zanimljiva je ta situacija sa ZERPom jer (po mom shvaćanju problema), čisto da ponovim, cijeli problem proizlazi iz nesretnog sastanka s Hidom Biščevićem (koji se uzgred rečeno susreo na “marginama” nekog sastanka s Bill Gatesom; toplo se samo nadam da nije ništa potpisao ili obećao). Naravno, na unutarnjem planu novine nas obasipaju informacijama kako je to bio usputni sastanak i kako nikakva obveza iz njega ne proizlazi, no zašto oni nas uvjeravaju u tako nešto, većinom smo ionako za ZERP – u to isto treba uvjeriti i Slovence i Talijane a i EK čiji je predstavnik bio na tom sastanku, oni su ti koji moraju reći da doista, riječ je o bezveznom sastanku, praktički ad-hoc sazvanoj kavi u Briselu na kojem se više prijateljski čavrljalo nego stvarno radilo. Pojma nemam, možda upravo sada Jandroković uvjerava briselske birokrate što se u stvari dogodilo i tko je što doista rekao (ali i mislio, što je puno važnije).
Željko Rohatinski je legenda i to je valjda sada svima jasno, čovjek je lijepo rekao početkom studenog što nam slijedi, mediji su to manje ili više uspješno prešutjeli i sada kada je svinjac nastao a igra “vola oko stola” se rapidno bliži kraju svi pogledavaju u dostupne stolce i pitaju se tko će ostati stajati. Sanader je u odsutnom trenutku pomislio kako bi bilo super da to bude upravo Rohatinski kao idealni kandidat, no Rohatinski ga je lijepo dočekao i zašamarao kao malog balavca.
Problem spirale inflacije je vrlo veliki i makar on u ovome času nije kritičan parametar u našoj ekonomiji vrlo brzo bi to mogao postati a onda će ono što recimo Šuker naziva “ekonomskom politikom” postati betonski uteg oko nogu. Čisto da nabrojimo nekoliko vrlo zanimljivih parametara koje vrijedi imati na oku i onako seljačko shvaćanje što to točno znači.
Inflacija koja će po svoj prilici okinuti 6% je ukratko mjera koja kaže da ono što ste prošle godine platili 100 danas košta 106. Naravno, kako je Sanaderovo povjerenstvo za praćenje bure primjetilo, nisu svi artikli poskupili 6%, neki su poskupili manje a neki više. Primjerice, poljoprivredni proizvodi su poskupili daleko više od tih 6%. Bila je suša kažu, uvozi se puno, cijene po inozemstvu ne možemo kontrolirati i kako to već ide. Ista ova Sanaderova vlada svojevremeno je govorila (u prethodnom mandatu) kako u ladici ima plan za navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta. Lijepo je znati da je taj plan i dalje na suhom, tamnom i hladnom mjestu.
Na cijene prehrambenih proizvoda očigledno utječu i vremenske nepogode, no isto tako i situacija u okruženju; poljoprivreda koja nam je rascjepkana kako to već je, teško da može proizvesti osobito konkurentan proizvod (ok, ima izuzetaka ali…) , a zanimljiva je priča o biogorivima kao faktor rasta cijene poljoprivrednih proizvoda. Naime, sve više i više se počinju koristiti uljarice za biodiesel u europi, odnosno različite druge kulture (poput trstike ili kukuruza) za etanol što je zamjena za benzinska goriva. Što je cijena barela nafte veća, to je proizvodnja biogoriva konkurentnija, a ekipe koja ima novaca kupiti to gorivo je više nego dovoljno motivirana da natjera poljoprivrednika da umjesto pšenice za visokokonkurentni kruh počne raditi uljarice za ZETov autobus.
U nekoj od svojih silnih prezentacija, Ljubo Jurčić je svojevremeno rekao da nije poanta samo forsirati povećanje izvoza, nego i smanjenje uvoza, a poljoprivredni proizvodi su tu očigledna meta budući da ih uvozimo sve u šesnaest. Naravno, da bi ih netko kupovao moraju postati konkurentni, jedan od segmenata je i gore spomenuto navodnjavanje, pa potom nekakva suvisla “ekonomska politika” prema poljoprivredi i poljoprivrednicima i ovdje negdje u priču dolazi izjava Rohatinskog koji kaže da HNB ima vrlo precizan set alata kojima može pokušati kontrolirati ekonomiju, no mnogobrojni alati se nalaze na Markovom trgu.
Inflacija će raditi pritiske i na neke druge procese, primjerice, može se lagano pojaviti potreba za deprecijacijom kune, to znači da nam odjednom treba npr. 7.8kn za jedan EUR ili možda čak i više. Mogao bi se ispuniti san svih izvoznika o kojem pričaju godinama, no, vrijedi se podsjetiti na naš impresivni vanjski dug koji je sada zasigurno prešao 32mlrd eur i indeksaciju koja bi nastala deprecijacijom. Naime, vaši krediti za automobile i stanove su vezani na tečaj eur ili chf i deprecijacijom bi rate narasle, a plaće bi ostale iste što znači da bi za neke proizvode ostalo manje novaca. Eto udara na kulturu, školovanje, odjeću i krajnju potrošnju koja nas je držala svih ovih godina u pozitivnom gospodarskom rastu. HNB nas mora i hoće štititi od deprecijacije jer je alternativa pogubnija od toga.
Eh i sada u okolnostima rastuće inflacije, nadolazeće recesije u inozemstvu (sjetite se što je Soros rekao, ne morate se s njime slagati kada je riječ o razvoju demokracije no pozorno ga slušajte kada je riječ o burzama jer mu je to day_job) očiglednog smanjenja lokalne potrošnje, rastućih kamata na kredite – postavlja se pitanje kako će naša ekonomija sa zacrtanih 6 i više posto gospodarskog rasta uopće pratiti sve to a da u postupku ne potonemo dublje nego što jesmo.
Sva sreća pa imamo Šukera i “ekonomsku politiku vlade” koja je u detalje razrađena s koalicijskim partnerima. Napokon se osjećam kao da sam u sigurnim rukama. Idemo dalje!
Misao dana:
These economic downturns are very difficult to predict, but sophisticated econometric modeling houses like Data Resources and Chase Econometrics have successfully predicted 14 of the last 3 recessions.