Prije jedno dva-tri tjedna sam u istome danu imao dva bliska susreta s kolonom u kojoj se vozio naš vrli premijer. Kolona funkcionira na način da imate dva crna BMWa, jedan ide ispred a jedan iza srebrnog BMWa u kojem se vozi naš premijer. Likovi iz protkola koji voze te automobile voze kao luđaci, ne obazirući se previše na okolni promet ili na lokalna prometna pravila. Zauzimaju svojom vožnjom najmanje dvije trake i općenito tule s tim sirenama kao da nema sutra.
Prije desetak dana bio sam u Parizu i u neposrednoj blizini Eiffelovog tornja nalazi se i francusko ministarstvo obrane iz kojeg je izletila kolona samo naizgled slična onoj našoj premijerskoj, no unatoč tome što su im crvena i plava svjetla bila uključena, ekipa u VIP koloni je uredno stala na semaforu i čekala red sa svim ostalima (sličnu situaciju sam imao prilike vidjeti i prošle godine u americi, pa i na nekim drugim mjestima). A to me dovodi do tvrdnje koju mi je jedan političar svojevremeno izrekao, a koja kaže da u što se većoj rupi nalaziš to je drama oko protokola proporcionalno veća, pa stoga nije ni čudno da nisu Ivu Sanadera pustili sa Šolte na Sinjsku alku jer ovaj ne bi bio u centru pažnje. Po Ivičinim riječima, netko nije pročitao protokol kako treba pa stoga on nije počastio Sinj svojim dolaskom (makar su odredbe malo dvojbene i imamo dokumentiranu sličnu situaciju od prije nekoliko godina gdje problema bilo nije).
Jasno je da pozicija premijera, predsjednika države ili sabora nose sa sobom neki dignitet, no dramiti zbog toga je totalno licemjerno i uostalom pokazuje malograđansko shvaćanje svoje pozicije naših političara (što me podsjetilo na svojevremenu frku oko slikanja Ivice).
Jedan od problema koje mi imamo s našim političarima je to što oni svoju vladavinu baziraju na zapošljavanju mediokriteta koje lakše mogu kontrolirati jer im inače visi glava. Vrhunski ljudi uvijek zapošljavaju bolje od sebe, no mediokriteti radi kontrole zapošljavaju one gorje od sebe, i ako pogledamo naš vrh vlasti nema šanse fulati. U takvoj okolini, nije čudo da se moć koncentrira u rukama vrlo malog broja ljudi koji potom puno pažnje posvećuju tome kako im se nitko ne bi mogao približiti i kako bi osigurali svoju egzistenciju na dugi rok. Takva piramida vlasti prije ili kasnije se manifestira u bizarnostima s protokolom i osiguranju kao što to rade ovi naši vlastodršci.
To je ujedno i drugi problem, jer imamo cijeli niz ljudi u samom vrhu politike (i na poziciji ali i oporbi) čija elementarna egzistencija ovisi o njihovoj poziciji u vlasti ili oporbi. Da pojedini ljudi/političari ne završe na
saborskim listama ili u samom vrhu vlasti (bile to državne ili lokalne instucije), oni doslovce nemaju alternativni izvor egzistencije koji bi im osigurao kakav-takav život (naravno, pod pretpostavkom da se tijekom svojeg vladanja nisu zbrinuli).
Politika koja trenutno vlada Hrvatskom, baš kao i političari, samo su derivat onoga što njihovi birači žele (i zaslužuju) i sve dotle dok živimo u prošlosti i svađamo se oko ustaša i partizana, oko toga tko je bio dobrovoljac/dragovoljac i što uopće čini dragovoljca; sve dotle dok nismo u stanju razmisliti o tome što ćemo jesti sutra i kako ćemo to zaraditi – sve dotle se ništa neće promijeniti.
Misao dana:
There is a better chance of seeing a camel pass through the eye of a needle than of seeing a really great man ‘discovered’ through an election.