Categories
Business Politika Priroda i društvo

DoingBusiness 2006

Svjetska banka objavila je novi izvještaj o tome koliko je lagano ili teško poslovati u 155 zemalja svijeta uključivo i Hrvatsku. Cijeli report možete pročitati u PDFu ovdje, a ja vam prenosim nekoliko zastrašujućih činjenica:

  • Hrvatska je u poretku po lakoći poslovanja na impresivnom 118 mjestu (poredbe radi, Srbija je na 92),
  • Na popisu zemalja u kojima je najteže sagraditi skladište ili proizvodni prostor pronašlo se mjesta i za našu malenu zemlju,
  • Kao najvažnija reforma u Hrvatskoj u 2004 naveden je: Zakon o gradnji, no i nakon tog zakona potrebno je ispoštivati 28 procedura, 278 dana i 12 prosječnih mjesečnih dohodaka kako bi isposlovali dozvolu za gradnju skladišta,
  • Na popisu propisa koji reguliraju poslovanje s nekretninama, hrvatska je apsolutni rekorder s impresivnih 956 procedura dana potrebnih za upis nekretnine, primjera radi prvi slijedeći je Haiti s tričavih 683 procedure dana, a listu predvode Norveška i Švedska sa po samo jednom procedurom danom,
  • Pogodite koja se zemlja nalazi na popisu najlošije zaštićenih investitora (hint: počinje slovom H),
  • Vjerovali ili ne Hrvatska, Bolivija i Etiopija su jedine zemlje na svijetu u kojima direktor ne mora objasniti svoje poslovne interese u transakciji čak i kada sam glasa o njoj (hint: Pliva),
  • Hrvatska, Srbija, Poljska i Slovenija imaju najveći broj sudaca po glavi stanovnika. Istovremeno to su i zemlje s najvećim brojem zaostataka u sudstvu (usporedbe radi, nizozemski ili danski sudovi imaju svega jednu četvrtinu tog broja sudaca i administrativnih djelatnika po broju stanovnika),
  • Mi smo uz Island, Indiju i Slovačku jedine zemlje koje ne dozvoljavaju uvid u financijsko stanje zaduženosti neke stranke (primjerice dobavljača),
  • Da bi naplatili dug, potrebno je odraditi 22 procedure, pričekati 415 dana i platiti na takse i slične troškove 10% ukupnog iznosa potraživanja,

Usporedbe radi:

  • Naši istočni susjedi imaju najfleksibilnije zakone o raspodjeli radnog vremena zbog čega su došli na popis 10 najfleksibilnijih država s radnom regulativom,
  • Srbija je spojila katastre s gruntovnicom i time smanjila vrijeme upisa nekretnine za 40%,
  • U 2004 Srbija je odradila sudske reforme i prosječno skratila vrijeme prisilne naplate ugovora za 400 dana (u hrvatskoj je prosječno vrijeme naplate 415 dana),
  • U Srbiji za pokrenuti poduzeće vam treba svega 15 dana (u hrvatskoj 49).

Misao dana:
“There must be some way out of here,” said the joker to the thief,
“There’s too much confusion, I can’t get no relief.
Businessmen, they drink my wine, plowmen dig my earth,
None of them along the line know what any of it is worth.”

Categories
Politika

Ne-Aktivnost saborskih zastupnika

Kaže tako Jutarnji list (kojeg se zgražam, no u arhivama večernjeg, monitora, indexa, HRTa nisam uspio pronaći tu vijest) kako je ovaj vikend na web stranicama našeg sabora objavljen tekst sa statistikom aktivnost naših jednakijima među jednakima aka. saborskih zastupnika.

Despair.com: When birds fly in the right formation, they need only exert half the effort. Even in nature, teamwork results in collective laziness.Kaže tako statistika da je daleko najaktivniji saborski zastupnik upravo onaj iz HSPa iliti Pero Kovačević koji se u posljednjih šest mjeseci kroz ukupno čini se 19 sjednica javio 652 puta. Ovo je zanimljiva informacija iz jednog drugog razloga, naime svojevremeno je daleko najaktivniji saborski zastupnik (i ujedno jedan od najcjenjenijih saborskih zastupnika) bio Tonči Tadić. Tadiću su čini se malo podrezali krila jer ga sada pažljivo sakrivaju (potencijalno zato jer je postao po popularnosti ugroza svome predsjedniku koji kako je sam rekao dlaku mijenja ali ćud ne), ili je pak Tadić postao naglo mudriji političar koji troši svoje resurse samo na one bitke u kojima actually može izvojevati koji bod. Čini mi se da je hiperaktivnost upravo HSPovih zastupnika diktirana i da nije nužno plod silnoga rada ili interesa pojedinog zastupnika.

Nadalje, ako kažemo da je bilo 19 sjednica (to mi je ostalo u uhu), a dotični se javio 652 puta, ispada da se tijekom jedne sjednice prosječno javio impresivnih 34,3 puta, što bih ja proglasio komunikacijskim problemom. Naime, očito je da osoba koja se mora javiti 652 puta za riječ ili nema što reći pa monopolizira vrijeme pokušavajući oteti svima vrijeme, ili pak ono što želi reći ne zna kvalitetno formulirati kako bi poruka bila svima jasna. Ovo naravno ne amnestira saborske zastupnike koji su se javili svega 5 puta u cijelih šest mjeseci jer to valjda znači da nisu imali ili ništa pametnog za dodati ili da nijesu imali primjedbi (ako itko zna taj vic). Koja je ispravna mjera javljanja pojma nemam, ali 652 puta u šest mjeseci mi se čini pretjeranim.

Pokušao sam danas pronaći na web stranicama sabora taj statistički tekst, no nisam ga uspio pronaći (a nadam se da u njemu ima još štogod zanimljivog). Poslao sam email (moj prvi email kojim tražim od državne uprave dostupnost određene informacije) i sada ćemo vidjeti kakav ću odgovor dobiti. Nekako opako sumnjičim da je nakon objave podataka netko odlučio dotični tekst skinuti s web stranica sabora (no, nadajmo se da sam u krivu).

Misao dana:
We all know what Parliament is, and we are all ashamed of it.

Categories
Politika Priroda i društvo

Bel Ami

Nijedne nema bolje od naše policije, jer su oni ako ništa drugo, neiscrpni izvor u najmanju ruku čudnovatih događanja. Primjerice, ne znajući kako to okarakterizirati u ožujku ove godine napisao sam mali tekstić (na onom drugom blogu) o izjavi našeg ministra policije kada se osvrnuo na međusobne mafijaške obračune. Izjava, ako ste je zaboravili glasi otprilike ovako:

Policija nekima pomrsi račune. Prekine se pošiljka, a nekome je plaćena. I onda se to reflektira. Tad netko nekome duguje novac i tad se dogodi ubojstvo.

Ovo je iznimno pronicavo od osobe koja je svojevremene u Gloriji (hm?) izjavila kako se divi predsjedniku nam vlade (Ivi Sanaderu, op. a.) budući da ovaj drugi je navodno iznimno produktivan i pametan (ne nužno tim riječima, ali to bi nekakInspektor Poiroto bila poanta). Ono po čemu je Ivica Kirin također poznat je i to da je svojevremeno radio kao izbacivač u disko klubu (što se i vidi, rekli bi zlobni promatrači) što nas dovodi do incidenta u Bel Amiju od prije nekoliko mjeseci kada su neki izbacivači (rekli bi, Kirinovi cehovski kolege) premlatili nekolicinu nedužnih specijalaca, da bi se ovi potom vratili (s pojačanjem) i demolirali lokal – ili tako nekako. Ignorirajući bizarnost situacije i drakonskih poteza koje je tada trebalo poduzeti stišćemo fast forward na događanja od prošlog tjedna kada je policija sprovodeći glasovitog korčulanskog narko-dealera koji je doduše samo jednom pravomoćno kažnjen (ali ima još neke 92 kaznene prijave u prikrajku, vidi ironije između broja prijava i broja telefona), sjela s likom na piće čekajući valjda trajekt ili slično plovilo, dečka je stislo, otišao je olakšati se do sanitarnog čvora gdje mu se u korčulanskoj kanalizaciji gubi svaki trag.

Kirin je na to spremno rekao kako se “policija spominje kao nesposobna, a riječ je o propustu dvojice policajaca”, a u istome članku možemo pronaći informaciju o tome kako je čak 2.5% ili svaki četrdeseti policajac već optužen za neko kazneno djelo. Meni se nekako čini kako statistika kaže kako su policajci u iznimno rizičnoj skupini da postanu kriminalci (nekako mi se čini da šišaju nacionalni prosjek i to značajno), baš kao i narkomani koji u nedostatku dnevne doze kradu sve i svakoga.

I da sve ne bi ostalo na tome, noćas je u zrak odletio i Bel Ami, onaj isti s početka ovog teksta, kažu od zasada nepoznate eksplozivne naprave. Već vidim kako će rezultati istrage biti zanimljivi.

Nego, znate li koji je službeni auto Al Qaide?

C4

Misao dana:
An exhaustive study of police records shows that no woman has ever shot her husband while he was doing the dishes.