Kaže tako Jutarnji list (kojeg se zgražam, no u arhivama večernjeg, monitora, indexa, HRTa nisam uspio pronaći tu vijest) kako je ovaj vikend na web stranicama našeg sabora objavljen tekst sa statistikom aktivnost naših jednakijima među jednakima aka. saborskih zastupnika.
Kaže tako statistika da je daleko najaktivniji saborski zastupnik upravo onaj iz HSPa iliti Pero Kovačević koji se u posljednjih šest mjeseci kroz ukupno čini se 19 sjednica javio 652 puta. Ovo je zanimljiva informacija iz jednog drugog razloga, naime svojevremeno je daleko najaktivniji saborski zastupnik (i ujedno jedan od najcjenjenijih saborskih zastupnika) bio Tonči Tadić. Tadiću su čini se malo podrezali krila jer ga sada pažljivo sakrivaju (potencijalno zato jer je postao po popularnosti ugroza svome predsjedniku koji kako je sam rekao dlaku mijenja ali ćud ne), ili je pak Tadić postao naglo mudriji političar koji troši svoje resurse samo na one bitke u kojima actually može izvojevati koji bod. Čini mi se da je hiperaktivnost upravo HSPovih zastupnika diktirana i da nije nužno plod silnoga rada ili interesa pojedinog zastupnika.
Nadalje, ako kažemo da je bilo 19 sjednica (to mi je ostalo u uhu), a dotični se javio 652 puta, ispada da se tijekom jedne sjednice prosječno javio impresivnih 34,3 puta, što bih ja proglasio komunikacijskim problemom. Naime, očito je da osoba koja se mora javiti 652 puta za riječ ili nema što reći pa monopolizira vrijeme pokušavajući oteti svima vrijeme, ili pak ono što želi reći ne zna kvalitetno formulirati kako bi poruka bila svima jasna. Ovo naravno ne amnestira saborske zastupnike koji su se javili svega 5 puta u cijelih šest mjeseci jer to valjda znači da nisu imali ili ništa pametnog za dodati ili da nijesu imali primjedbi (ako itko zna taj vic). Koja je ispravna mjera javljanja pojma nemam, ali 652 puta u šest mjeseci mi se čini pretjeranim.
Pokušao sam danas pronaći na web stranicama sabora taj statistički tekst, no nisam ga uspio pronaći (a nadam se da u njemu ima još štogod zanimljivog). Poslao sam email (moj prvi email kojim tražim od državne uprave dostupnost određene informacije) i sada ćemo vidjeti kakav ću odgovor dobiti. Nekako opako sumnjičim da je nakon objave podataka netko odlučio dotični tekst skinuti s web stranica sabora (no, nadajmo se da sam u krivu).
Misao dana:
We all know what Parliament is, and we are all ashamed of it.
o bila poanta). Ono po čemu je Ivica Kirin također poznat je i to da je svojevremeno radio kao izbacivač u disko klubu (što se i vidi, rekli bi zlobni promatrači) što nas dovodi do incidenta u Bel Amiju od prije nekoliko mjeseci kada su neki izbacivači (rekli bi, Kirinovi cehovski kolege) premlatili nekolicinu nedužnih specijalaca, da bi se ovi potom vratili (s pojačanjem) i demolirali lokal – ili tako nekako. Ignorirajući bizarnost situacije i drakonskih poteza koje je tada trebalo poduzeti stišćemo fast forward na događanja od prošlog tjedna kada je policija sprovodeći glasovitog korčulanskog narko-dealera koji je doduše samo jednom pravomoćno kažnjen (ali ima još neke 92 kaznene prijave u prikrajku, vidi ironije između broja prijava i broja telefona), sjela s likom na piće čekajući valjda trajekt ili slično plovilo, dečka je stislo, otišao je olakšati se do sanitarnog čvora gdje mu se u korčulanskoj kanalizaciji gubi svaki trag.
u. Gledajući spektakularne propuste koji su se dešavali u ovoj državi u posljednjih petnaestak godina, niti sekunde ne vjerujem u takav razvoj događaja.