Categories
Ekonomija Priroda i društvo

O trošarinama

Eurodiesel je prije nekoliko dana preskočio 9 kuna i sada je čini mi se na 9,27kn. (Euro)Diesel je pogonsko gorivo koje pokreće ne sam automobile nego i sva ostala teretna vozila (od malog kombija do šlepera). Također, postoji i veliki pritisak sindikata ali i političkih stranaka da vlada pokuša obuzdati cijenu energije koristeći mogućnost plivajućih trošarina. Trošarine i porezi su veliki dio ukupne cijene goriva, no ako pogledate graf koji sam dolje stavio, nadam se da je svima jasno kako je cijena nafte u jednoj kontinuiranoj i poprilično strmoj uzlaznoj putanji i da bilo kakva intervencija u cijenama nafte (a kojom vlada raspolaže) može biti vrlo kratkog daha. Primjerice, negdje tamo u prosincu bila je velika gužva oko preskakanja famozne “psihološke granice” od 100usd, da bi se prije neki dan jedna bačva neprerađene nafte prodavala po 126 USD. Dakle, govorimo o rastu cijene nafte od 25% unutar svega nekoliko mjeseci. 25% cijene nafte u ovih 9,27 kuna je otprilike veće od maksimalnog prostora koje bi vlada imala na raspolaganju za korekciju. Dakle, štogod vlada napravila, to je osuđeno na svega nekoliko mjeseci zaustavljanja cijene i onda smo opet na početku.

Graf cijene nafte tijekom posljednjih nekoliko godina

Naravno, naša vlada je poznata po svojim crisis management forama tako da je to i najizgledniji pristup problemu (barem s njihove strane), no to je samo malena kupnja vremena na tržištu u kojem uz nekakve sezonske oscilacije cijena može ići samo u jednome smjeru a to je uzbrdo. Stoga, barem s moje točke gledišta, besmisleno je opirati se rastu cijene nafte, nego treba pokušati smisliti trategije i taktike koje će kreirati najmanji mogući efekt na društvo u cjelini.

Ima mudrih ideja i da se stisne malo INA kako bi korigirala cijene, i doista, ako kažemo kako je 2/3 ukupne količine plina koji potrošimo proizvedeno iz vlastitih izvora ili pak 1/4 ukupne nafte dolazi s naših naftnih polja – sigurno je da ima prostora. No, ja se pitam koji je smisao vlastita rudna bogatstva prodavati ispod tržišne cijene? INA je privatizirana tvrtka i interes vlasnika se više ne poklapa s interesom potrošača ili vlade na čijem teritoriju INA posluje, bolje da se naviknemo na takvo stanje (što naravno ne znači da INAi treba dozvoliti da pokupi premiju na cijelu priču, no INA mora poslovati na tržišnoj osnovi, tko nam je kriv što smo je privatizirali 2003 i 2007 umjesto danas?).

Utjecaj cijene nafte je dugoročan i spor, jer ono što se jučer desilo na burzi je u stvari cijena kupljene nafte koja će u prodaju ući kroz nekoliko mjeseci i donekle bi mogli reći kako danas trošimo onu naftu koja je koštala tih 100usd a da će tih 126usd od prekjučer tek doći na naplatu. To pak znači da bi do rujna lagano mogli vidjeti cijenu diesela i preko još jedne “psihološke granice” i to one od 10kn, ako ne uspijemo dostići i 11. Efekti promjene cijene nafte na svjetskom tržištu dolaze sa zadrškom i dok Polačec i Šuker glume gljivu bolje da se pripremite što slijedi jer neće biti ugodno.

Meni je zanimljiva jedna druga situacija, naime prije nekoliko godina kada sam kupovao automobil koji sada vozim, primarni razlog odabira diesel motora bila je njegova štedljivost i ušteda u cijeni goriva koju kupujem. Diesel je tada bio i do 30% jeftiniji od eurosupera i razlika je bila ogromna (u odnosu na auto koji sam prije toga vozio, ušteda je bila veća od 50% ukupnog mjesečnog budžeta za kupnju goriva). U posljednjih nekoliko mjeseci, recimo godinu dana ta se razlika istopila i uzevši u obzir razliku cijene diesel i benzinskog automobila identične opreme u ovome času ispada kako je odluka diesel/benzin skoro 1:1 u smislu troškova. No, ako cijena nafte nastavi rasti, a uzmemo li u obzir kako su diesel automobili štedljiviji i kako u jednoj litri diesel goriva ima i 30% više energije nego u litri benzina – tada će matematika u korist diesela ponovno doći na vidjelo ali sada iz sasvim drugih razloga. Toliko o automobilima.

Ne znam koliko znate, no dio naših elektrana radi na mazut (također dio nafte), a i toplane su bojim se dobrim dijelom na mazut (ovo ja onako napamet, sjećam se neke diskusije na tu temu ali nemam solidni podatak pa bi to vrijedilo provjeriti). Cijene grijanja u slijedećoj sezoni će biti zanimljive. Jedna od odluka koju bi danas vlada mogla donijeti, a da spriječi udar na cijene grijanja je hitna implementacija kalorimetara u grijanim stanovima kako bi se mogla regulirati količina energije koja se isporučuje u stanove (umjesto da se regulira otvaranjem prozora, da se regulira zatvaranjem ventila). No čak i kada bi imali mudrog ministra (a nemamo) i kada bi se odlučili na tako nešto (a nećemo) trajalo bi godinama dok ne dođemo do te pozicije.

Crisis management, to je jedino što nam je preostalo (uzevši u obzir nedostatak vizije i strategije).

Misao dana:
I have no doubt that we will be successful in harnessing the sun’s energy… If sunbeams were weapons of war, we would have had solar energy centuries ago.

Categories
Ekonomija Politika

Napokon najbolji na svijetu

U Glasu Istre osvanuo je članak koji govori o tome kako smo po posljednjem izvještaju Svjetske banke napokon izbili barem u nečemu na prvo mjesto. Vjerovali vi to ili ne, ali Hrvatska je zemlja s najvećim rastom BDPa na svijetu.

Hrvatska je lani ostvarila najviši rast BDP-a per capita na svijetu, objavili su Svjetska banka i The Economist. Usto, u prvih sedam godina 21. stoljeća BDP je povećan čak za 88,6 posto, po čemu je naša zemlja danas jedna od deset najdinamičnijih ekonomija. Ivo Jakovljenić za Glas Istre piše kako presudan utjecaj na povećanje BDP-a imaju uvoz, enormno zaduživanje u inozemstvu i rasprodaja najkvalitetnijih potencijala strancima. Visoko povećanje uvoza odlično puni državni proračun, čemu pomažu i poskupljenja naftnih derivata, hrane i komunalija. Općenito zaključuje da je ovaj rast rezultat potpuno pogrešne razvojne i makroekonomske politike. (Glas Istre)

A to me podsjetilo na slijedeći filmski isječak:

Totalno je impresivno da jedan jedini puta kada dobijemo barem jedan pokazatelj koji bi u normalnim situacijama morao pokazivati na nešto dobro, pozitivno i općenito obečavajuće – kako mi čak i taj pokazatelj dobijemo iz totalno pogrešnih razloga. Kako li nam to samo uspijeva?

Misao dana:
Philip Evans: Cody Jarrett…
Hank Fallon: He finally got to the top of the world… and it blew right up in his face.

Categories
Ekonomija Politika

Državni proračun za 2008 u Excelu

O prolematici državnog proračuna sam pisao u više navrata, posljednji puta prije nekoliko dana kada sam ustvrdio da bi bilo super kada bi državni proračun bio objavljen u excelu pa da ga lijepo možemo otvoriti i raditi neke analize. Ptičica iz ministarstva mi je ispunila želju pa sam dobio proračun.

Dakle, ono što sada imamo je slijedeće:

  • prijedlog državnog proračuna za 2007 godinu u originalnom obliku koji je prihvaćen, proračun se može downloadati u excel dokumentu koji se nalazi ovdje.
  • prijedlog državnog proračuna za 2008 u originalnom obliku koji je prihvaćen, proračun se može downloadati u excel dokumentu koji se nalazi ovdje.

Ono što bi sada trebalo učiniti je slijedeće:

  1. Spojiti ta dva dokumenta u jedan jer sada imamo početno stanje proračuna od 2007 i posljednje stanje nakon rebalansa i svih pretumbavanja koja vlada radi internim odlukama.
  2. Vidjeti gdje su se sve dogodile razlike, vidjeti koliko takvih stavaka ima i kolika je novčana vrijednost svih permutacija koje su se u proračunu dogodile. Moje je mišljenje da se kroz rebalans i mjesečne preraspodjele slika državnog proračuna mijenja dramatično (u onim dijelovima koji se mogu mijenjati). Time bi mogli primjerice dokazati da državna uprava u stvari pojma nema o budžetiranju i da u javnim financijama vlada nered.
  3. Probati izanalizirati neke trendove i pronaći stavke koje su primjerice u proračunu 2006 bile povećane da bi se to povećanje u 2007 jednostavno transferiralo u novi proračun za 2008 godinu. Time bi dokazali da je kontrola nad rashodnom stranom proračuna u stvari vrlo malena i da se nitko ozbiljno ne bavi pročišćavanjem proračuna i izbacivanjem doista nepotrebnih stavaka.
  4. Broj zaposlenih u javnoj upravi je tajna, no ako znamo koliko je na početku godine bilo predviđeno za plaće i koliko je na kraju godine bilo, tj. koliko je predviđeno za 2008. možemo dobiti sliku koliko je državni aparat u međuvremenu nabujao.

Vjerojatno ima još tih ideja što bi se moglo raditi analizom proračuna, pa ako je netko voljan feel free i još pritom probajte svoje saznanje, sumnje ili ideje ubaciti u komentar teksta.

Misao dana:
There is much pleasure to be gained from useless knowledge.