Jučer navečer sam prošetao pokraj zgrade HNBa i tamo svijetle svjetla na većini kancelarija. Pitam se što HNBovci rade tamo tako kasno?
Domino pizza delivery index je stvar koja je otkrivena još tamo devedesetih u doba zaljevskog rata. Ukratko to je mjera aktivnosti američke vojske izražena u broju naručenih pizza koje su isporučene u Pentagon, CIA ili NSA. Teorija kaže kako u normalnom razdoblju postoji nekakav uobičajeni broj pizza koje se isporučuju, no u trenucima krize, trenucima kada se pripremaju akcije i kada se ostaje dugo prekovremeno onda je broj tih pizza daleko veći i može se pretpostavti da se nešto događa ili se sprema dogoditi.
Pitam se koliko svjetala je uobičajeno uključeno u večernjim satima u HNB-u?
Branitelji ponovno spašavaju državu! Dio novca od prodaje sedam posto dionica Ine Fond branitelja uložit će u državne obveznice kako bi se mogao namiriti dio dugova koji stižu na naplatu. Fond branitelja za 700.000 dionica Ine dobio je milijardu i 960 milijuna kuna. Od tog iznosa oko 400 milijuna već je potrošeno na otplatu kredita, a preostalih milijardu i 560 milijuna kuna trenutačno je uloženo u bankovne depozite.
Taj novac, umanjen za nekoliko milijuna kuna, na raspolaganju je braniteljima, odnosno, kako stvari stoje, državi. Potvrdio je to član Upravnog odbora Fonda Đuro Dečak uz napomenu kako država to nije tražila od branitelja, već da su branitelji to sami predložili na posljednjoj sjednici Upravnog odbora prije deset dana. (braniteljski portal)
Država ima za isplatiti do kraja godine nekih 200mil eura vanjskog duga, a u slijedećoj godini (ako je vjerovati nacionalu) ukupno pet milijardi kuna.
Hrvatska vlast je krizu dočekala potpuno nespremna, s neodgovarajućom gospodarskom politikom i bez ikakve strategije. Da je tome tako, neizravno je potvrdio i premijer Sanader, iz čijih se prošlotjednih istupa moglo zaključiti da Vlada nema spremnu ni jednu mjeru za obranu od posljedica globalnog financijskog sloma i suočavanja s opasnošću da Hrvatska idućih mjeseci doživi bankrot.
A to bi se vrlo lako moglo dogoditi ako Ministarstvo financija uskoro ne nađe način kako otplatiti 5 milijardi eura duga koji u sljedećoj godini dolazi na naplatu, ako poduzeća ne uspiju refinancirati 6 milijardi eura zaduženja u inozemstvu, ako Vlada hitno ne krene s mjerama poticanja proizvodnje i ne zaustavi pad gospodarskog rasta, koji će sljedeće godine, prema najoptimističnijim prognozama, iznositi samo 2 posto. (nacional)
Ono što je meni zanimljivo u cijeloj priči je zašto se pristupa ovome problemu na ovaj način? Naime dosadašnje postupanje vlade je bilo takvo da bi se dospjeli dugovi refinancirali novim zaduženjem. Jedna od genijalnih mjera je bila da se zadužuje država u domaćim bankama kako bi se smanjio vidljivi udio države u vanjskome dugu, što je u stvari kozmetička promjena – no ima konsekvence utoliko što je cijena kapitala u domaćim bankama ipak veća od cijene kapitala vani.
No sada nije uopće više riječ o bankama, nego se govori o obveznicama koje su pokupili mirovinci i braniteljski fond. Banke su nedavno odbile financirati brodogradilišta unatoč državnoj garanciji (što je u bankarskom svijetu ultimativna garancija) i postavlja se pitanje da li je država tražila kredit i dobila odbijenicu?
Ako je netko prolazio Katančićevom, da li tamo svjetli navečer u previše ureda?
Misao dana:
The budget should be balanced. Public debt should be reduced. The arrogance of officialdom should be tempered, and assistance to foreign lands should be curtailed, lest Rome become bankrupt.
Kretati se tamo petnaest dana uz birače, volontere i političke profesionalce donijelo mi je uvida u kampanju i način na koji amerikanci rade politiku, a koju teško da možete osjetiti kroz članke ili TV priloge. Američka kampanja se bitno razlikuje od naše Hrvatske, ali i bilo koje druge europske kampanje i to po nekoliko elemenata. Kao prvo, sve izborne bitke koje se tamo vode (a osim najočiglednije za predsjednika, bilo je tamo i izbornih trka za Kongres, Senat ali i lokalne funkcije od šerifa, člana školskog odbora pa na dalje) glase na ime. Stranačka pripadnost je vrlo širok pojam i dok nominalno amerikom vladaju dvije stranke, činjenica je kako je apsolutno svaka osoba direktno podložna svojim biračima i samo o njima ovisi sudbina dotične političarke/političara pa stoga privrženost partiji nije toliko stroga kako je to primjerice kod nas. Ovo naravno donosi i neke druge pozitivne elemente, a to je direktna komunikacija koja je u stvari nužna kako bi preživjeli izbore na svojoj poziciji – naši političari nemaju takve potrebe, jer njihova sudbina u stvari ovisi o predsjedniku stranke a ne o raspoloženju elektorata.
Druga iznimno važna stvar koju ste mogli i ovdje osjetiti je utjecaj interneta na izborni proces u americi (što je mene u stvari i najviše interesiralo). Imao sam prilike družiti se s ljudima iz samog vrha internet stožera obje kampanje – i ocjena praktički sviju je kako su ovo prvi internet izbori, i sva komunikacija koja se događala je bila direktna i dvosmjerna, a velika većina sadržaja se prvo generirala za internet populaciju a tek potom za televiziju, radio i ostale medije. Ako ste se bili prijavili na my.barackobama.com ili neku drugu kampanju mogli ste to osjetiti i sami. Obama je naravno moć interneta maksimalno iskoristio, koristivši temelje koje je postavio još Howard Dean u predsjedničkoj kampanji 2004 godine – te je naravno svemu skupa dodao novu dimenziju.