Zoran Šprajc je objavio novi tekst na svome blogu o svojoj kavi s Ivicom Račanom, a kako ja više nemam “sporedne” vijesti ova mora među “regularne” unatoč tome što je kratka. Svakako pročitajte:
…Nakon što je izgovorio nekoliko primjerenih rečenica, ugasili smo kameru, a ja sam onako više reda radi, (profesionalno, politička zbivanja i previranja nisu me preveć interesirala, za njih su bili zaduženi Bago i Ana Jelinić) priupitao za suradnju s Budišom. Tada su bili aktualni njihovi politički sukobi pa mi je jedino to palo na pamet, da baš ne dođem i ne odem kao kofer… Nisam ništa očekivao, nisam ja Davor Butković pa da u razgovoru s premijerom znam osjetiti „jake arome šljiva, šumskoga voća, pa čak i zemlje na aftertasteu Prima Mana iz 1999.“, što on ima sa mnom razglabat o politici… A onda je krenuo s „kad se konopac zateže, jednom mora puknuti“… Skužio sam da će biti materijala, uzeo tefter i olovku, pitao je l mogu bilježit… Dobio sam desetak stranica njegovih strastvenih političkih opservacija, halapljivo od toga za Dnevnik napravio izvještaj (doduše, bez aftertastea) poslije citiran po novinama, tadašnji urednici počeli me gledati s više poštovanja, ispalo da imam neki strašan link s Račanom…
Kako je najavio, konopac je puknuo, Budiša je ispao iz Vlade…
Misao dana:
Some are born great, some achieve greatness, and some hire public relations officers.
Jučer navečer sam naletio na donekle zakopani