Categories
Hrana i piće

Restoran Mu

Prije nekoliko dana sam imao prilike večerati u restoranu Mu koji ide još pod nazivom Steak and Chop House. Ovaj restoran sam spomenuo još negdje u ljeto kada sam napisao i moj osvrt na moj prvi (u kasnijem dugačkom nizu) posjeta Steakhouse Fort Apacheu, fora je da sam ga spomenuou jednoj jedinoj rečenici i to je bilo dovoljno da postanem prvi autoritet na internetu za ovaj restoran. Tada nisam napisao ništa o restoranu samo zato što baš nisam bio presretan, a vidim da nije bio zadovoljan niti Davor Butković koji je samo dan kasnije napisao svoju recenziju kojom je više naglasio potencijal nego stvarno iskustvo svog posjeta. Iako se s Butkovićem teško mogu složiti, taj puta smo bili doslovce istoga mišljenja.

Butković je u međuvremenu bio još jednom u Mu i tada je ocjena bila povoljnija, pa sam ja odlučio otići tamo čisto da usporedimo bilješke. Prvi problem je bio pronaći broj telefona dotičnog restorana (ovdje taj broj namjerno neću napisati kako bih vam priuštio malo zabave dok ga ne pronađete), umjereno težak zadatak ali daleko od toga da ga je bilo nemoguće pronaći.

BeefsteakMu je jedan od rijetkih (barem meni poznatih) zagrebačkih restorana koji ima recepciju, i odmah kada smo stigli i ostavili kapute u garedorobi bili smo odvedeni do za nas rezerviranog stola. Interijer Mu-a je sjajno uređen i u cijelosti odudara od soc-realističke grandioznosti zgrade Fine u kojoj se nalazi, tako da se u samom restoranu osjećate sasvim ok. Stropovi su visoki što pak znači da prostor nije zadimljen (od pušača koji bi trebali zauzimati maks. 30% površine restorana ali se poput ameba obično rašire na 70%) i buka je niska tako da je atmosfera vrlo ugodna. Kuhinja je otvorena i ako vas je zapao stol s kojeg možete vidjeti kuhinju imate prilike sami vidjeti kako se priprema hrana (slično kao i u Fort Apacheu).

Moj prvi problem koji sam zapazio u kolovozu je bilo pivo. Naime tada (baš kao i prošloga tjedna) naručio sam točeni Erdinger. Pivo koje sam dobio je nesumnjivo bio Erdinger, no u čaši su nedostajale karakteristični mjehurići pa se pivo činilo pokvarenim i kiselim (svi smo preživjeli večer tako da je pivo bilo OK), prvi puta sam pomislio da je riječ o ljetu i da je aparat nov ili bačva malo starija – no ovaj puta sam sasvim siguran da s pivom nešto nije u redu (mi smo naše pivo popili, jer je bilo “drinkable”, no uočio sam da su za susjednim stolom reklamirali svoju čašu). Mentalni podsjetnik; slijedeći puta naručiti pivo iz boce.
Drugi problem sam imao sa svojim odreskom. Naručio sam i dobio medium rare beefsteak utisnut u tri vrste papra. Nisam siguran što s odreskom nije bilo OK, no riječ je o tome da sam osjetio miris i okus sirovog mesa što pak znači da meso vjerojatno nije sazrilo kako spada te da nije bilo tretirano mirodijama. Taj steak me podsjetio na jedan ramsteak kojeg sam svojevremeno pojeo u Zvoncu (restoranu nedaleko od Mu-a) i unatoč tome što sam ga pojeo do kraja nisam baš zadovoljan. Da budemo jasni, meso je bilo besprijekorno i očigledno svježe, no može biti da sam u posljednjih šest mjeseci jednostavno razvio okus prema mesu na način kako ga tretiraju u Fort Apacheu, tako da moju primjedbu uzmite s dozom opreza i svakako usporedite (a ako usporedite, nabacite koji komentar za buduće čitatelje).

Ponuđeni prilozi (krumpir u foliji s vrhnjem i koprom, odnosno povrće na roštilju) su bili odlični i za svaku preporuku.

Moj finalni sud je da je riječ o dobrom, na putu da postane vrlo dobar restoran (a vidim da je Butković i ovaj puta dao sličnu ocjenu) i ako želite pojesti odrezak, a niste voljni potegnuti do Strmca i Fort Apachea ovo je definitivno druga najbolja lokacija u gradu (ako netko ima restoran izazivač za ovu titulu, slobodno spomenite pa da vidimo).

Misao dana:
Did you ever see the customers in health-food stores? They are pale, skinny people who look half dead. In a steak house, you see robust, ruddy people. They’re dying, of course, but they look terrific.

Categories
Blog

5+5 (ili meme uzvraća udarac)

Zahvatila su me preko vikenda dva meme-a; prvi od Aljoše kojeg zanima pet stvari koje o meni niste znali, a danas i Berislav s pet web aplikacija koje su mi promijenile život. Pa da krenemo (s prvom Aljošinom petorkom):

  1. Dirty dancing: U prvom razredu osnovne škole bio sam u folklornoj sekciji i na neki praznik (vjerojatno dan republike) morali smo otplesati nešto (u glavi mi je ostalo “Od Vardara pa do Triglava” no nisam siguran). To je bio ujedno i moj posljednji ples, i nitko me nikada poslije toga nije vidio da plešem (i šanse da me vidi su iz dana u dan sve manje i manje).
  2. Top Gun: Krajem osnovne, pobjedio sam dvije godine za redom na “Znam – Hoću – Mogu” (to je bila nekakva manifestacija u sklopu velesajma, čini mi se proljetnog), a pobjedio sam na natjecanju za fotografiju. Fotografirati znam, rekao bih čak jako dobro, no nažalost – u stanju sam samo napraviti tehnički sjajnu fotografiju, od kompozicije i ostalih vizuelnih elemenata koji dobru sliku čine dobrom slikom nažalost ništa.
  3. Rebel without a cause: U srednjoj školi sam se sukobio s nastavnikom koji je doslovce maltretirao djevojke (uglavnom djevojke, ali nisu one jedine bile meta). Zbog toga sam gotovo pao godinu, tražio sam i dobio razredni ispit kojeg sam polagao pred nastavnicima druge škole. Godinu sam završio s odličnim, a profesor je ostao bez posla.
  4. Hackers: Kada sam imao 16 godina napisao sam softver koji je omogućavao komunikaciju između PCa i jednog zatvorenog sustava koji se bazirao na PC/M-u (ako se netko toga sjeća). Sva prava na softver sam bio zamoljen prodat,i a zadržao sam ih jedino za bivšu državu gdje sam softver prodao na nekoliko adresa, a kao jedan od rezultata je bio i intervju sa mnom u Računarima.
  5. Hi-Fi: Čini se kako sam na CDove i knjige u posljednjih petnaestak godina potrošio više nego Ivo Sanader na svoj ručni sat.

Berislavov meme je malo kompleksniji jer za početak ima naslov “pet web aplikacija koje su mi promijenile život”, pa osim što mi nijedna nije promijenila život, nikako da ih nabrojim pet – tako da sam malo snizio kriterije i raširio opis:

  1. RDP: Remote Desktop Protocol je Microsoft počeo koristiti tamo negdje 1998 – ideja je da koristite thin klijente (što je naziv za miša i tastaturu spojene na monitor) a da se cijela akcija dešava na nekom serveru. Ja koristim RDP sada već osam godina i za office potrebe nisam naišao na bolju i jeftiniju radnu okolinu. Stvar jednostavno rastura, a totalni je bonus što mogu sjesti na bilo koje računalo širom svijeta i logirati se na moje; ne moram nositi notebookove, brinuti o internet vezi…
  2. GMail: ok, moram priznati gmail koristim svakodnevno i u posljednje vrijeme sam razvio i naviku da mi je cijelo vrijeme dignut u nekom prozoru. Nisam previše tražio niti previše koristio različite web klijente, no od ovih koje jesam gmail je neusporedivo bolji pa nisam niti previše motiviran za daljnjom potragom. Ako nemate gmail account krajnje je vrijeme da ga pribavite (mailnite mene ako vam treba pozivnica).
  3. Google: ok, vrlo stereotipno. No smatram sebe malim guruom pretrage i pionirom čudnovate uporabe tražilice. Google koristim za doslovce sve i svašta, od pretrage pa sve do spell checkinga (ponekad, za neke kompleksnije pretrage ili za usporedbu rezultata iskoristim yahoo ili dogpile).
  4. BlackBerry: svoj prvi mail u VIP na temu BBerrya sam poslao tamo u veljači 2002 godine i tada pojma nisu imali što ja od njih očekujem. Jedan sam od prvih blackberry korisnika u .hr i cijeli bberry koncept je toliko različit u odnosu na sve drugo što sam dosada koristio i ako možda i nije finalno rješenje, onda je zasigurno put prema kojem će ići spajanje mobilne telefonije, wirelessa i računala.
  5. WordPress; wordpress je softver koji tjera ovaj blog i kroz njega sam naučio dosta o web aplikacijama i optimizaciji.

Moj meme bi išao slijedećim sjajnim ljudima: Zli_girl, M., Mr. Wolf, Neutrino, Siniša (možete birati koji od ova dva meme-a ćete odabrati ali jedan vam ne gine).

Misao dana:
A human being should be able to change a diaper, plan an invasion, butcher a hog, conn a ship, design a building, write a sonnet, balance accounts, build a wall, set a bone, comfort the dying, take orders, give orders, cooperate, act alone, solve equations, analyse a new problem, pitch manure, program a computer, cook a tasty meal, fight efficiently, die gallantly. Specialisation is for insects.

Categories
Priroda i društvo

Groundhog day

Groundhog dayTelevizija nas je ovaj produženi i ujedno novogodišnji vikend počastila još jednom reprizom filma Groundhog day. U njemu glumi sjajan Bill Murray i taj film mi je u prvom gledanju bio OK, no nakon 10-12 reprize se pretvorio u sjajan film.

Ono što je čudno s tim filmom, je da je svojim upornim repriziranjem postao inkarnacija samoga sebe (if you know what I mean, and I am sure you do).

Anyway, blagdansko ludilo je službeno gotovo, još ga možda razvlačite do vikenda ili dok vam školarci ne odu u školu ali od prekomjerenog jela i pila to je to, nema više. Vrijeme je da počnete koristiti neki od onih silnih novih rokovnika koje ste dobili u posljednjih nekoliko tjedana, ili pak samo da nastavite gdje ste stali u slučaju da koristite Outlook. Nova godina je ionako samo malo više od administrativne granice između dva razdoblja.
Za društvo u cjelini nemam pretjeranih očekivanja od 2007 godine iz jednostavnog razloga što ne vidim potencijal neke bitnije promjene, unatoč nadolazećim izborima u, kako to Ivo kaže, studenom ove godine (imam interni feeling da to neće biti studeni, no it is just me thinking).

Na posao, u nove radne pobjede.

Misao dana:
Phil: Do you ever have deja vu Mrs. Lancaster?
Mrs. Lancaster: I don’t think so, but I could check with the kitchen.