Josip Šarić je za HTVov Dnevnik napravio prilog o uhićenju Željka Peratovića, iz nekog razloga osim Ive Sanadera i Zorana Milanovića i mene su odlučili imati za sugovornika.
Misao dana:
Books won’t stay banned. They won’t burn. Ideas won’t go to jail. In the long run of history, the censor and the inquisitor have always lost. The only weapon against bad ideas is better ideas.
Prije nekog vremena bio sam naletio na vijest kako je država pobrisala dio neaktivnih političkih stranaka. Super vijest, znamo da imamo oko stotinjak političkih stranaka i brisanje onih neaktivnih je dobrodošlo. Ova vijest je objavljena 16. rujna ove godine:
Prema podacima Središnjeg državnog ureda za upravu koji je dužan nadzirati provedbu Zakona o političkim strankama to je tijelo donijelo rješenja o brisanju iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske čak za 50 političkih stranaka.
Razlog za takav postupak, objašnjavaju u Središnjem uredu, jest u tome da te stranke nisu održavale redovite skupove najviših tijela stranke kako je to utvrđeno statutima pojedinih stranaka. Kada je riječ o broju registriranih stranaka, u Središnjem uredu ističu da je najviše stranaka u jednoj godini registrirano 2001. 15, 2003. 14, a 2005. 11 stranaka. (večernji)
I super, prepolovili smo broj političkih stranaka i barem u jednome času se činilo kako naša demokracija ipak ulazi u malo ozbiljnije vode. No vidite što se jučer dogodilo:
Prema evidenciji Registra političkih stranaka koji se vodi u Središnjem državnom uredu za upravu u Hrvatskoj je na današnji dan registrirana 101 politička stranka koja može sudjelovati na raspisanim parlamentarnim izborima.
Prema Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor pravo da predlažu zastupnike imaju sve političke stranke registrirane na dan objave odluke o raspisivanju izbora u “Narodnim novinama”. (tportal)
Da li to znači da je netko u mjesec dana uspio registrirati pedesetak stranaka? Ostvaruje li se moj scenarij kojeg sam opisao u tekstu Politička gerila?
Misao dana:
Let one thousand flowers bloom.
Jučer ujutro policija je obavila pretres stana Željka Peratovića, novinara i kolege blogera. Zaplijenili su nekoliko računala te ga odveli u policijsku postaju, a naknadno je javljeno da je navodno uhićen te je noć proveo u policiji.
Osnova za zadržavanje/uhićenje je “odavanje državne tajne”.
Željko Peratović se sustavno bavio pisanjem o Hrvatskom obavještajnom podzemlju, te o zločinima iz domovinskog rata. Prije nekoliko dana bio je povezivan s objavom video isječka svjedočenja tajnice Timohira Oreškovića na youtubeu koje govori o ulozi dosadašnjeg potpredsjednika Hrvatskog sabora Darka Milinovića tijekom domovinskog rata.
Smatram da je u cijelosti neprihvatljivo hapsiti novinare (i blogere), te da koju god da je državnu tajnu Željko odao (znajući za nju ili ne) nije smio dobiti ovakav tretman. Hrvatske obavještajne službe i dijelovi policije od svoga nastanka funkcioniraju na rubu legalnosti (a prečesto i ispod njega) i ovakav postupak vjerojatno je prvenstveno nastao kao neprijateljstvo i zloupotreba tih institucija protiv osobe koja se sustavno bavila razotkrivanjem nezakonitostima u tim istim službama.
Misao dana:
The ultimate tragedy is not the oppression and cruelty by the bad people but the silence over that by the good people.