Čitam ja tako danas monitor.hr i naletim na vijest (u kojem spominju mene kao veliko iznenađenje). Iskreno, i ja sam se iznenadio:
Agencija Integralni marketing i komunikacije na svojoj “prvoj virtualnoj konferenciji za medije” na svom je youtube kanalu predstavila IM WOM Konferenciju, koja će se održati 16. i 17. listopada u Zagrebu. „Američki stručnjaci iz područja marketinga i odnosa s javnošću počeli su nedavno razvijati Word of mouth strategiju koja u svojoj osnovi zapravo nije ništa drugo nego ono što je stoljećima poznato kao trač. Tako smo mi, kao prave žene, odlučile od naše mane napraviti profesiju i završiti WOM edukaciju u SAD-u,“ izjavila je Ankica Mamić, direktorica agencije IM Zanimljivo je da će među stranim i domaćim stručnjacima na konferenciji posvećenoj ‘Word of mouth’ metodi (“usmena predaja”) predavati i bloger Mrak.
Ako budete u prilici, svakako navratite na konferenciju. Ja neću doduše pričati o traču, nego o distribuciji informacija putem interneta, spominjati ću Malcolma Gladwella i Chriss Andersona i njihove tipping point i long tail teorije.
U ovome trenutku to je moj jedini predviđeni javni nastup u Zagrebu do kraja godine, pa ako me baš netko želi vidjeti i upoznati, eto prilike.
Misao dana:
On behalf of the elephants, thank you for listening.
Share the post "Najava događanja – IM WOM Konferencija"
Malo bih napisao nešto o anketama i rezultatima tih anketa, o njima čemo slušati još puno u slijedeća tri mjeseca, no da bi se ufurali u problematiku, predlažem da bacite pogled na slijedeći video u kojem HDZov jurišnik Andrija Hebrang, čovjek koji juri i koji kroz prozor nije pogledao u zadnjih petnaest godina (čini se da njemu rat još uvijek nije završio), isporučuje govor HDZovim sljedbenicima. Osobitu pažnju posvetite na rečenicu koju izgovara na samom početku treće minute, iako je i ostatak govora u najmanju ruku monumentalan. Obožavam Andriju Hebranga, on je tako očigledna i monumentalna meta.
Isti taj Andrija Hebrang (volim pisati njegovo ime, tako gordo zvuči) dao je prije neki dan i intervju Jutarnjem listu u kojem kaže slijedeće:
• Biste li smatrali neuspjehom ako na izborima HDZ zabilježi lošiji rezultat nego 2003. godine?
– Ne. Neuspjeh bi HDZ-a bio kada bismo imali i jedan posto manje od SDP-a.
• HDZ bi bio zadovoljan i s jednim zastupnikom više?
– Da, jer nam to daje mogućnost sastavljanja vlade.
• Milanović je obećao da će odstupiti ako njegova stranka izgubi na izborima. Treba li Sanader otići ako HDZ izgubi?
– Ako HDZ izgubi izbore, to neće biti pogreška HDZ-a, Sanadera i vlade. Sanader je pokazao kako se upravlja državom, provode projekti i rješavaju problemi. Da Sanader nije riješio dug umirovljenicima i novim umirovljenicima, vratio prava braniteljima, ostvario rekordan porast BDP-a, zaustavio vanjsko zaduživanje i sveo teški proračunski deficit u okvire koje prihvaća EU, moglo bi se reći: on je kriv. Ali učinio je sve što je obećao i što su birači tražili. Izgubi li, to će biti posljedica nekih drugih okolnosti.
Ova Hebrangova izjava mi je jako zabavna zato što se on automatski pozicionira za gubitak izbora. Eto, ako HDZ izgubi izbore (a u ovome času se to čini kao izvjesna situacija) to nikako ne može biti Sanaderova greška, to su neki “vanjski faktori” (ko nekad) i vodstvo vizionara Sanadera, majstora za crisis management, etiketiranog spin doktora, doktora bez doktorata, jamca za Kutline kredite, osvjedočenog kolekcionara satova i ljubitelja Veronske operne scene ne može biti nikako stavljeno u pitanje. Show MUST go on! I dok još možemo diskutirati o tome hoće li SDP pobijediti ili neće, 100% je sigurno kako HDZ neće niti izbliza ponoviti uspjeh iz 2003. godine te kako će po svoj prilici imati najmanje 1/3 manje zastupnika u Saboru. A sve to nas skupa dovodi do pitanja anketa koja su strankama (pa tako i HDZu, koji, tehnički gledano, i nije stranka) vodilja što i gdje raditi kako bi poboljšali rezultat.
Najbolja je fora ekskluziva koju je Večernji jučer provalio a koji kaže:
Nakon što ga je sinoć, naime, spomenuo sam Sanader u Slavonskom Brodu, a neslužbeni stranački izvori dali podatak da HDZ dobiva 26 posto, a SDP 23,3 posto, nastala je prava potraga za najnovijim podacima, koja je odmah udarila o zid. U GfK su potvrdili da su proveli istraživanje koje je od njih naručio HDZ.
Istraživanje je bilo opsežno, s puno detaljnih pitanja, provedeno terenski, u obliku osobne ankete, a uzorak je maksimalno pažljivo odabran.
Pazite školski primjer dobro odrađenog novinarskog posla: Napravljena je anketa, rezultati ankete su”vrući” (piše novinar koji redak ispod), potraga za rezultatima je “udarila u zid” (HDZ je inače glasovit po tome da uspjeva i najveće državne tajne zadržati u uskom krugu od 4.5 milijuna ljudi bez da procure dalje), i u stvari od samih rezultata ništa, osim da Maček odlučno demantira da je po rezultatu te ankete SDP vodeći (što bi opravdalo zašto je rezultat “vruć”, a GFK ne želi prozboriti o rezultatima niti riječi osobito kada su nepovoljni po naručitelja, a svi znamo što se događa s glasnicima loših vijesti, osobito ako su vijesti nastale terenskom anketom, stratificirane i podešene da reprezentativno reprezentiraju stanje na terenu).
I sada, na kraju balade, još bih ja bio i voljan povjerovati novinaru i gore navedenim HDZovcima da svega dva dana ranije na sva usta nisu razglasili rezultate jedne druge ankete i jedne druge agencije (ovaj puta Pulsa) a koja je provođena u IX izbornoj jedinici, a vijest kaže:
…Iizgledi da HDZ izgubi svoje uporište u Lici te sjevernoj i srednjoj Dalmaciji gotovo i ne postoje. Da su sutra izbori, HDZ bi u toj jedinici dobio 46 posto glasova, a njihov glavni konkurent u utrci za vlast SDP 19 posto…
…Zanimljivost koju je izbacilo ispitivanje je i lošiji položaj HSP-a u toj izbornoj jedinici nego što pravaši očekuju. Jer, nadali su se da bi upravo slučaj Gotovina, čijemu su se izručenju oni suprotstavljali, mogao navesti velik postotak HDZ-ovih birača da se okrenu HSP-u.
Ima ta anketa još jednu zanimljivost koju je novinar večernjeg nekako ispustio napisati, a koja je zanimljivija od igre s HSPom, a ta je da je po rezultatima izbora iz 2003, HDZ u devetoj izbornoj imao nekoliko postotaka više glasova, a SDP nekoliko postotaka manje od gore navedenih. No ajde, neka im bude, moraju i oni negdje pobijediti jer inače bi se zbilja nadurili :).
Misao dana:
Do you ever get the feeling that the only reason we have elections is to find out if the polls were right?
Nisam novinar, pa čak niti pretjerani poznavatelj novinskog businessa (ok, možda malo iznadprosječni) no mišljenja sam da novinar postaje kolumnista u času kada se nakon niza godina dokaže u svom poslu i kada svi oko njega shvate da čovjek ima što reći. Kolumnista (kakvog ja želim čitati) je osoba koja ima svoj stav, kojeg nije strah taj stav podijeliti sa svijetom koji ga okružuje i koji u krajnjoj liniji iza njega stoji. Nažalost, u ovoj našoj državi imamo malo dobrih novinara (koji nerijetko budu zatrpani totalno nevažnim zadacima neprimjerenima njihovoj sposobnosti), gomile mediokriteta i poslušnika koji pišu kako gazda kaže te nekolicinu iznimno iritantnih likova koje njihovi mediji i kuće bezrazložno forsiraju. Malo je njih kolumnista (što pozicijom, a što karakternom osobinom).
U subotu je Davor Butković napravio jednu u nizu svojih sjajnih kolumni koje jutarnji, valjda vjerujući u njihovu bezgraničnu snagu i moć kojom obasipaju čitateljstvo, stavlja online posljednje (tek negdje oko 10-11 sati, za nas koji ne čitamo papirnata izdanja), i u toj kolumni je lik doslovce napisao slijedeće:
Na ovim se izborima, međutim, nema smisla opredjeljivati za jednu od dvije moguće opcije, dakle za HDZ ili za SDP.
Smatramo da pobjeda HDZ-a, kao ni pobjeda SDP-a, ne može ugroziti strateške hrvatske interese…
Utoliko je na ovim izborima posve suvišno da mediji pruže potporu HDZ-u ili SDP-u: definitivno ne postoji dovoljno strateških razlikovnih elemenata koji bi nas motivirali da sada stanemo iza jednih ili iza drugih.
Da, istina je, ako strateškim intresima proglasimo EU i/ili NATO, no kako kaže poslovica (iz Matrixa :), postoji velika razlika između: there’s a difference between knowing the path and walking the path. Dakle ako on ne vidi razliku između HDZa i SDPa (a budimo realni, njemu je posao da se bavi takvim finesama) onda tko hoće? Ja osobno mislim da Davor Butković vrlo dobro zna kome treba ili ne treba pokloniti povjerenje na izborima (neovisno o tome da li je to njegov osobni stav ili jednostavno mišljenje koje je plaćen da iznosi dalje), nego njegov “ni vrit ni mimo” stav valjda proizlazi iz nekavog centrističkog ponašanja gdje se pozicionira da bude naklonjen vlasti bez obzira na koju stranu izbori krenu. Davore, buti karakter i napiši što misliš, pa što god to bilo; ovako samo potvrđuješ teško stečeni image režimskog novinara koji provodi stavove koje su tvoji poslodavci s ovima na vlasti (ili izvan nje) dogovorili na razičitim konspirativnim večerama. Znam ja da je poklonjena Slobodna Dalmacija morala nekoga nešto koštati, ali čovječe, pa imaš valjda kičmu. Budi muško!
Drugi omiljeni kolumnista mi je Ivo Pukanić, Pukanić je lik koji je stasao u EPH ili onome što je prthodilo EPH i on i Nino Pavić su dugogodišnji kolege koji su se rastaliiz ovih ili onih razloga, Ivo je osnovao svoj Nacional kao pljunutu sliku Globusa (jabuka nikada ne pada daleko od stabla) i pisao je godinama o stvarima o kojima se ni donekle kritičan Globus nije usudio pisati. OK, vremena su se promijenila, Pukaniću dobro ide, navodno ima i stranog partnera koji je napravio novčanu infuziju ali ipak, Ivo, ajde pazi što pišeš. Inače volim Pukanića, osobito u TV emisijama jer je to lik bez dlake na jeziku i svakome je u stanju sasuti što ga ide (prečesto na rubu ili preko ruba dobroga ukusa), no poruku koju želi poslati uvijek pošalje s kristalnom čistoćom. Prije nekoliko tjedana, naletio sam na njegovu kolumnu “Što Tonino i Vesna rade u Gorici” koja me totalno iznenadila jer je čovjek krenuo raspredati o maltene gotovoj auto cesti. Poveseio bih se ja tome, da se relativno često ne vozim onuda i da ne znam da je gotovo svega 500 metara ceste i dva-tri nadvožnjaka, pa sam bio toliko zbunjen njegovim člankom da sam morao otići i pogledati o čemu se radi. Nažalost, “stanje na terenu” se ne razlikuje od onoga što mi je ostalo u glavi pa stoga kako je Pukanić iskonstruirao taj članak ostaje misterij, no tisuće ljudi koji ne stanuju u Gorici i koji nisu vidjeli tih famoznih 500 metara ceste mogu doći do totalno krivog zaključka. Sličnu tematiku možete pročitati u njegovom “SDPovo vrludanje”, no čovjek bi pomislio da bi jedan kolumnista i općenito više nego dobro upućena osoba u zbivanja u hrvatskoj politici morao moći dati malo dublji pregled što se događa i perspektivu koja je možda nama ostalima u cijelosti promakla.
Eh, i onda me netko pita zašto cijenim Milana Ivkošića, čovjeka s koji bi se rijetko kada složio ali zato (zasada) poštujem novinarski integritet koji njeguje.
Ljudi, sram vas bilo i saberite se, dolaze ozbiljna vremena i prije ili kasnije početi će se ljudi pitati tko ih je cijelo ovo vrijeme zavlačio i skretao pozornost.
Misao dana:
Journalists are like whores; as high as their ideals may be, they still have to resort to tricks to make money.
Jednom tjedno (nedjeljom ujutro, taman u doba jutarnje kave) šaljem odabir desetak tema o kojima niste imali priliku čitati u domaćim medijima, a koje smatram bitnima. Prethodne newslettere možete pregledati u arhivi newslettera.