Categories
Muzika

The saints are coming

Green Day i U2 su prije nekog vremena održali koncert u Superdome-u u New Orleansu (to je onaj grad kojeg je devastirala Katrina). Superdome je tih dana bio korišten kao prihvatilište onih koji su ostali bez krova nad glavama.

Pjesma koju su otpjevali započinje stihovima iz glasovite pjesme Animalsa; There is a house in New Orleans…

https://www.youtube.com/watch?v=D_xX2qjvBL8

There is a house in New Orleans, They call The Superdome.
It’s been the ruin of many a poor boy, and God, I know I’m one of them.

I cried to my daddy on the telephone,
how long now?
Until the clouds unroll and you come down,
the line went.
But the shadows still remain since your descent,
your descent.

I cried to my daddy on the telephone,
how long now?
Until the clouds unroll and you come home,
the line went.
But the shadows still remain since your descent,
your descent.

The saints are coming, the saints are coming.
I say no matter how I try, I realize that there’s no reply.
The saints are coming, the saints are coming.
I say no matter how I try, I realize that there’s no reply.

A drowning sorrow floods the deepest grief,
how long now?
Until the weather change condemns belief,
how long now?
When the night watchman lets in the thief
Whats wrong now?

The saints are coming, the saints are coming
I say no matter how I try, I realize that there’s no reply
The saints are coming, the saints are coming
I say no matter how I try, I realize there’s no reply
I say no matter how I try, I realize there’s no reply
I say no matter how I try, I realize there’s no reply

Categories
Priroda i društvo

Tko je izdao Ante Gotovinu?

Danas je godinu dana od hapšenja Ante Gotovine. Tada sam napisao tekst koji se zvao Hope of deliverance i sami prosudite koliko sam bio u pravu.

Godinu dana kasnije i ne vidim baš da smo se pomakli puno od tematike; hapšenje Gotovine i afera oko Branimira Glavaša tretiraju se kao najveći promašaji hrvatske vlade i najnegativniji događaji (tko bi to pogodio?). Ante je pospremljen pod tepih i o njemu se puno ne raspravlja, Branimir pak na sebi osebujan način i dalje puni novinske stupce, a vidim da se i praksa štrajka glađu polako ali sigurno širi poput pomodarskog komada odjeće.

Da li i vi smatrate ta dva događaja najznačajnijim u prošloj godini?

Misao dana:
I don’t like jail, they got the wrong kind of bars in there.

Categories
Blog

Inventura 2006 – I tom

Ponovno je ono doba godine kada se podvlače crte i radi inventura, evo prva 3 mjeseca mojeg ovogodišnjeg blogiranja u jednom tekstu. Ostatak slijedi tijekom prosinca.
siječanj
U siječanj smo zakoračili nakon zaoštrenja plinskog sukoba između Rusije i Ukrajine i stupanja na snagu pravilnika o zbrinjavanju ambalažnog otpada; s ove perspektive sasvim je jasno da je pravilnik ne samo pogodovao određenoj kasti ljudi nego je i stvorio jednu cijelu socijalno osjetljivu granu industrije. U siječnju je svoju kratkotrajnu blogersku aferu odradio Arsenyev, bacite pogled na njegov blog ako je još tamo, a svakako pročitajte njegove putopise na bestseleru. Sredinom siječnja, u nedjeljom u 2 gostovao je Vlado Zec, kako je ta priča izgledala svega nekoliko mjeseci kasnije svima je dobro poznato. Krenuli smo i u seriju tekstova o Zagrebačkom holdingu, a prvi u seriji je bio tekst u kojem objašnjavam zašto smatram da je potrebno privatizirati sve tvrtke u državnom vlasništvu. Razmišljao sam (vrlo neorginalno) i o tome što bi bilo kada bi svijetom vladala skupina vrlo bogatih i anonimnih ljudi. Počela je i prva ovogodišnja sjednica Sabora pa sam primjetio kako je koncentracija skupih crnih automobila povećana (i odmah bio demantiran kako neki zastupnici voze Corse). Posljednji tekst u siječnju je bio prvi u seriji tekstova o Toyota Production Systemu ili TPSu.

veljača
Osim tekstova o TPSu, veljaču je obilježio i zombix objavom danskih karikatura i fingiranom prijetnjom smrću (sjajan stunt, bravo zombix), sredinom veljače Baroso je kupio sira i vrhnja na zagrebačkom Dolcu, te je lansirana sada već poprilično dobro uhodana ePDV usluga. Malo sam lamentirao i školstvu i pečenju odrezaka (kako su ove dvije teme dospjele u isti tekst i danas je nejasno), a potom je uslijedio i ničime izazvan autobiografski tekst. Primjetio sam i Applied Ceramics investiciju koja je tijekom cijele godine privlačila pozornost google-a, a ovaj post je zabavan i po tome što sam kroz tekst linkao krivi Applied Ceramics, čini mi se da je vrijeme za jedan update na tu temu. Dick Cheney je upucao svog odvjetnika (zamijenivši ga za prepelicu!?), a pao je i osvrt na hitro.hr. Kraj veljače je, a ePDV i dalje nije proradio, a skužio sam i super psiho terapiju: posjeta mercedesovom auto salonu. Prozborio sam i koju o search engine optimizaciji, a zapitao sam se i kako ćemo skužiti razliku obzirom da je državna uprava u štrajku.

ožujak
ERP ili Enterprise Resource Planning je otvorio ožujak. Izgubili smo kravlji mozak (komada jedan), a i mrak.org se osamostalio. Ivica Kirin je prvi puta izletio u medijima, a počeli smo pričati i o web 2.0 konceptu. Napisao sam i Idiot Prayer koji je neko vrijeme kružio po forumima i emailovima. Negdje tamo smo počeli spominjati i korupciju, ali se tada nismo zavaravali hitrim rezultatima. Razvio sam i teoriju o zapošljavanju i tri važne karakteristike koje definiraju zaposlenika; znanje, vještine i odgovornosti. Pisao sam i o neprimjerenoj reputaciji bloga u hrvatskoj, nešto što niti devet mjeseci kasnije nismo počeli ispravljati. Zatražio sam (i nisam dobio) ISSN broj za mračni blog. Kako je to bilo vrijeme upoznavanja sebe na novoj i samostalnoj domeni, dosta sam pisao o optimizaciji za tražilice i usabilityu. Nešto sitno sam se bavio i knjigovodstveno računovodstvenim temama i zalihama, a napisao sam i jedan od najčitanijih tekstova: ERP, MIS i ostale nerazumljive kratice, da bih na kraju single_handedly doveo sam u pitanje stvarni rast BDPa u 2005 godini.

Misao dana:
Heroes know that things must happen when it is time for them to happen. A quest may not simply be abandoned; unicorns may go unrescued for a long time, but not forever; a happy ending cannot come in the middle of the story.