Kada su već rebalansi u modi

Sezona je rebalansa i manje-više nitko od toga nije pošteđen. Naravno, puno se diskutira o rebalansu državnog proračuna i proces donošenja tog rebalansa više podsjeća na cjenjkanje na ulicama Istanbula nego na neki dobro promišljeni proces, no što je tu je – birači će to (valjda) znati vrednovati prvom slijedećom prilikom.

Oglasio se i novopečeni (ali zdravi) predsjednički kandidat koji nam tvrdi da nije sve tako sivo. Andrija Hebrang, lik koji tvrdi da ne govori uvijek istinu počastio nas je svojim osvrtom na krizu a koji je objavljen (gdje drugdje) nego u Jutarnjem listu. Ne ulazeći u detalje i analizu ostalih (očigledno tendenciozno plasiranih) brojeva, zapalo mi je oko na slijedeći citati:

Zato što je poznat podatak kako 78 posto stanovnika Hrvatske smatra da zemlja ide u lošem smjeru. To pojačava tzv. potrošački pesimizam, pa promet u trgovini pada dok ukupna masa štednje u bankama raste. Pesimizam je rak-rana izlaska iz krize, a najbolje se liječi usporednim podacima.

Ovo naime nije točno, jer je štednja hrvatskih građana pala u proteklom razdoblju a novi bilten HNBa koji bi morao izići svakoga časa (ako već nije) sasvim sigurno će pokazati i trend smanjenja. Andrija je daleko od stvarnosti i voli slušati ono što mu uši žele čuti pa mu nije za zamjeriti, no treba malo promotriti što se događa na razinama ispod državnog.

Ako ste primjetili, grad Zagreb je nedavno također u tišini i dubokom hladu gornjogradske vijećnice također izglasao rebalans proračuna. To je bio jedan žestoki obračun i puno se toga srezalo i rezultat silnih pregovora je smanjenje proračuna od impresivnih 1,87% ili ukupno “breath taking” 150 milijuna kuna (ovo navodim tek toliko da shvatite kako je država u stvari dala daleko veći obol krizi nego primjerice grad Zagreb).

No, Zagrebački nojevi u uredu za proračun bojim se i nisu nešto previše pametno napravili i nekako ne vjerujem da je sadašnja situacija održiva. Ako promotrite prijedlog proračuna grada Zagreba (a nažalost samo prvotnu verziju možete vidjeti na stranicama grada, ova najnovija očito još nije online) tada možete lagano uočiti da impresivnih 5 milijardi kuna proizlazi iz primitaka na Porez na dohodak. Dakle, nekih 63% ukupnog proračuna ovisi o primicima iz vaše i moje plaće. Ono što je puno zanimljivije je to da grad nije dirao očekivane primitke iz poreza na dohodak unatoč tome što primjerice državni proračun, čiji (prijedlog) možete vidjeti ovdje, predviđa pad prihoda od poreza na dohodak od cca. 7,8% što bi preneseno na Zagreb i to bez obzira na formulu koju smo upotrijebili moralo značiti minimalno 5% promjene u prihodima ili nekih 400mil kuna što je neusporedivo više od 150mil kuna koliko je rebalansirano proračunom.

Iz gornjega slijedi kako ćemo o Zagrebačkom proračunu još diskutirati. Iako, za razliku od državnog proračuna koji je koliko toliko konsolidiran, u Zagrebačkom proračunu ne vidimo aktivnosti Zagrebačkog holdinga. Primjerice jedna od većih financijskih injekcija koje oni očekuju su i one pare od Jure Radića i njegovog IGH-a. Ako se sjećate, oni su kupili 50% Zagrepčanke i do kraja ove godine morali bi isplatiti 40mil eur za svoju polovicu. Razlog zbog kojeg IGH nije platio zagrepčanku je kriza i nemogućnost pronalaska financiranja – pa stoga donekle čudi informacija kako je upravo IGH bio jedan od onih koji su dokapitalizirali tamo neke tvrtke koje posluju u neposrednoj okolici Pelješkoga mosta. Očito se prioriteti mijenjaju.

Država ovim posljednjim rebalansima jasno pokazuje da je Vlada u cijelosti izgubila kompas te da se odluke donose preglasavanje po razno-raznim hodnicima bez čak i minimalne analize rezultata i efekata. No može se lagano dogoditi da su proračuni na lokalnim razinama, a mene ovdje zanima Zagrebački, za razliku od državnog još uvijek u svijetu gdje med i mlijeko teče potocima. I dok se na državnoj razini paničari i trči u krug, na lokalnoj čini se još se nismo suočili sa stvarnošću.

Misao dana:
Reality is that which, when you stop believing in it, doesn’t go away.

Prvi porez koji se obračunava na netto primitke

Ne znam o čemu su genijalci u Vladi razmišljali (evo oksimorona), no čini se da se malo razumiju u temeljne principe kako se obračunavaju plaće te će uvođenjem ovog nameta od 2% ili 4% unjeti brdo neravnopravnosti u sustav.

Naime, u Hrvatskoj je zakonom određeno da se plaća određuje u bruto iznosu, od te plaće se potom umanjuju doprinosi (mirovinsko i zdrastveno), oduzimaju porezne olakšice, obračunava se porezi i prirez,  i ono što preostane je manje više netto iznos koji bi morali dobiti na vaš tekući račun.

Postoje dvije bitne varijable koje će odrediti netto iznos koji primate. Prvi od njih je prirez. Primjerice, zagrepčani imaju privilegij plaćanja najvećeg prireza u državi. Uzmimo primjer.

Ako imate netto primitak u iznosu od 2.999kn i time ulazite u grupu “sretnika” koji neće platiti Jadranki Kosor namet za spašavanje proračuna, tada Vam je iznos bruto plaće 4.071,08kn. No međutim, ako iz ovog ili onog razloga živite u primjerice Zaprešiću koji ima prirez od svega 12%, tada će vam netto iznositi 3.012,11 kuna na što morate platiti 2% Jadrankinog nameta ili 60,24 kune tako da će netto plaća na računu u stvari biti 2.951,87kn. Ako ste iz Samobora gdje uopće nema prireza, tada će netto biti 3.038,33kn od čega treba oduzeti 60,77kn i na kraju vam ostane 2.977,56kn.

Druga velika varijabla je porezna olakšica na broj djece. Ako imate recimo četvero djece i gore spomenuti bruto iznos, a još ste pritom iz Samobora, tada će Vam neto biti 3.256,86kn i morate platiti 65,14kn poreza.

Ne znam kako vama, no meni se čini da je obračun ovog novog poreza malo nekokrektan i hoćete li plaćati taj porez dobrim će dijelom ovisiti o tome da li živite negdje gdje se plaća ili ne plaća prirez (dakle ako se ne plaća prirez šansa vam je veća da počnete plaćati ili da upadnete u veću kategoriju) a jednako ste naribali i ako imate više djece (što više njih to je šansa veća). Impresivno, toliko o socijalno osjetljivoj državi.

I za kraj, ako ste u nekom graničnom području plaćanja poreza, a ne želite taj porez platiti, najbolji prijedlog koji imam je da ugovorite plaćanje trećeg mirovinskog stupa i time umanjite netto osnovicu jer se uplate u treći stup smatraju olakšicama, tako da je bolje da ti novci odu vama na račun trećeg stupa nego Jadranki koja ionako to neće mudro potrošiti.

I na kraju, za one koji razmišljaju o zahtjevu za ocjenu ustavnosti:

Članak 3.

Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.

Misao dana:
The nation should have a tax system that looks like someone designed it on purpose.

Pronašao sam 700mil kuna koje bi mogli iskoristiti da izađemo iz krize

Znam da nam ministarstva muku muče gdje namaknuti silne pare kako bi nadomjestili nedostatke prihoda pa sam surfajući uokolo naletio na slijedeće:

Hrvatska agencija za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata (HANDA) može stjecati dionice i poslovne udjele u tvrtkama registriranim u Hrvatskoj koje se bave djelatnošću skladištenja nafte i naftnih derivata i to tako da se osigura udio Hande od najmanje 25 posto, propisala je uz ostalo hrvatska Vlada uredbom kojom je regulirala pojedina pitanja u vezi djelatnosti HANDA-e.

Vlada je tom uredbom, objavljenom u najnovijem broju Narodnih novina, definirala namjensko trošenje sredstava za formiranje i skladištenje obveznih zaliha. (banka.hr)

Big Green Gas Tank

Dakle, prije nešto malo više od mjesec dana Vlada je donjela odluku kojom HANDA, opskurna agencija čija je funkcija kreiranje strateških zaliha nafte za hrvatsko tržište (dakle isto ono zbog čega je INA izgubla u prošloj godini 800mil kuna, a HEP milijardu), smije stjecati udjele u drugim društvima.

Ono što je zanimljivo je da je ta odluka donesena zato što HANDA ima namjeru uložiti pare u JANAF (također državnu tvrtku) i to putem dokapitalizacije uplatom u novcu iznosa od skromnih 700 milijuna kuna.

Moje pitanje je tu vrlo jednostavno, zašto HANDA ima 700mil kuna na računu i tko su ljudi koji upravljaju tim novcem. Ako je njihov posao da se bave strateškim zalihama, gdje su bili tijekom zimske krize i zašto već danas nemaju 700mil kuna nafte u skladištima (ne nužno u našem skladištu nego negdje drugdje). Meni se čini kako je riječ o vrlo nelogičnom potezu, a obzirom da ovi imaju 100mil eur na računu, ispada i da je namet koji se plaća HANDAi očito prevelik kada su sakupili toliki silni novac kojime očigledno ne znaju upravljati.

Hrvatska energetika je jedna vrlo čudna priča, a potez s dokapitalizacijom Janafa je samo jedan u nizu. Na vrlo sličan način se odigrala priča o podzemnom plinskom skladištu Okoli. Za one koji ne znaju, Okoli je u vlasništvu INAe (barem bio) i to je u stvari nekadašnja bušotina koja se koristi kao ogromni rezervoar plina. Iz nekog, samo Vladi znanog razloga to skladište je otkupljeno od INAe iako je totalno jasno da INA ama baš ništa s time ne može napraviti nego skladištiti plin u tome i to po cijeni koja nije pretjerano daleka od gradnje novog skladišta sličnog kapaciteta IAKO znamo da nam postojeći skladišni kapaciteti kao naciji nisu dovoljni.

The Cost of Gasoline

500 milijuna kuna vamo (kupnja skladišta koje je ionako naše), pa 700 mil kuna da dokapitaliziramo Janaf (koji je također naš) i eto, već govorimo o sasvim ozbiljnim novcima.

Misao dana:

With various people complaining about “price gouging”… economist Walter Williams has coined a new term: “Tax gouging.” But government is never accused of either “greed” or “gouging” — not even when they bulldoze people’s homes in order to turn the land over to businesses that will pay more taxes.