Tag: Vlada

Categories
Politika

Kako Vlada vlada?

Hrvatska Vlada - Markov trg br. 2Sportski lik kakav jesam, surfanje bespućima world wide weba nanijeli su me danas na web stranice vlade pa mi je uletio zanimljivi detalj. Danas je 28. veljače 2007. godine i ove je godine Vlada (a to su oni autistični likovi koji se voze u crnim autima kojima upravljaju likovi s kratkim frizurama i neracionalnom sklonošću prema kožnim jaknama i cipelama bez žniranaca, sakupljaju na lijevoj strani Markovog trga) je održala impresivnih 13 sjednica. So far so good. (znam, predzadnja rečenica je malo konfuzna ali pokušavam kreirati atmosferu za ostatak teksta)

Radi mjera racionalizacije diskovnog prostora na stranicama se našao dnevni red samo njih 9, dok za preostale 4 nemamo stvarnih dokaza da su se ikada dogodile (a kako se priča odmotava i za preostalih 9 teško pronalazim opravdanje). No pravi biser je zakonodavna aktivnost naše vlade:

  • Vlada je ukupno raspravila 81 točku dnevnog reda,
  • svega njih 21 je bila zakonodavna aktivnost,
  • od 21 zakonska prijedloga njih 7 se odnosilo na zakone ili prijedloge zakona koji reguliraju financiranje s različitim tijelima (europskom bankom i sl. – čitaj: trošimo novce),
  • od preostalih 14 zakona nekoliko zakona se odnosio na izbor zastupnika i izborni postupak,
  • dva zakona se odnose na tajnost podataka i informacijsku sigurnost,
  • svega dva zakona se odnose na usklađivanje s EU (zakon o hrani i zakon o gnojivima i poboljšivačima tla),
  • jedan zakon se odnosio na izgradnju rukometnih dvorana, ali taj je povučen iz procedure.

U tom istom razdoblju vlada je uspjela otvoriti i nekoliko afera;

  • na sjednici 11. siječnja objavljen je prijedlog zakona o gradni dvorana za svjetsko rukometno prvenstvo
  • na sjednici 18. siječnja izbila je afera s Jadrankom Cigelj,
  • na sjednici 25. siječnja objavljeni su prijedlozi zakona o tajnosti podataka i informacijskoj sigurnosti,
  • a i izborni paket zakona je sporan ako se mene pita.

Od bizarnijih točaka dnevnog reda izdvajam slijedeće;

  • Prijedlog za prihvaćanje pokroviteljstva Vlade Republike Hrvatske nad 5. turističkom, ekološko-edukativnom akcijom “Spust murskih ladji”,
  • Nacrt prijedloga zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Turske o socijalnom osiguranju, s Nacrtom konačnog prijedloga zakona,
  • Nacrt prijedloga zakona o Muzejima Ivana Meštrović,
  • Prijedlog za dopunu Zaključka u vezi sa sufinanciranjem otkupa mandarina i jabuka I. klase roda 2006. godine,
  • Prijedlog uredbe o objavi Ugovora između Republike Hrvatske i Republike Moldove o poticanju i uzajamnoj zaštiti ulaganja(!?),
  • Prijedlog uredbe o osnivanju Agencije za borbu protiv dopinga u športu,

Ako ste mislili da je vaš život težak pokušajte zamisliti Ivicu Kirina kako tipka na računalu riječ mandarina (nije sukus o tome govoriti, ali zna on gdje se to događa i gdje se odvija, nemojte ni sekunde pomisliti da nije snimio procese).

A da li se sjećate plana o svega 2.8% deficita državnog budžeta u 2007 godini? Eto država je već 1. veljače odlučila zadužiti se za 2.5mlrd kuna (što je nešto manje od 2.5% deficita) – sva sreća na domaćem tržištu tako da vanjski dug centralne države neće narasti (ali zato hoće od banaka), a kada smo već ovdje u preostalim točkama dnevnog reda nalazio se i niz odluka o prodaji raznih tvrtki (po posebnim uvjetima :), kao i prijenosi dugovanja na teret državnog proračuna.

Što su se preznojili u zadnja dva mjeseca? Sva sreća da nam je ekonomija zdrava i nema puno nezaposlenih, brodogradnja i izvoz doživljavaju renesansu, a i vanjski dug je napokon pod kontrolom pa nema posebnog razloga intervenirati u gospodarstvo.

Misao dana:
Never mistake motion for action.

Share the post "Kako Vlada vlada?"

  • Facebook
  • X
Categories
eDržava Politika Priroda i društvo

Sitnice za razgovor uz jutarnju kavu

U pripremi nekolicine vrlo zanimljivih tekstova, a da mi se skroz ne opustite, podijeliti ću s vama nekoliko sitnica;

  • Ivica Račan; sve skupa je malo zatekla vijest o bolesti Ivice Račana (myself included), no strka koja je nastala a koja je (barem zasada) kulminirala jučerašnjom emisijom Otvoreno je doista izvan proporcija, jer se svi ponašaju kao da je čovjek umro, a sama činjenica da je jučer ispijao kavu na Iblerovom trgu je samo smetnja na putu da ga i formalno pokopamo. Naravno da je bolest strašna, no da sam ja Ivica Račan bio bih iskreno iznenađen količinom nekrofiličara koji su izronili.
  • No, govoreći o čerečenju nečije bolesti, našli su se kritičari koji kažu da će SDP iskoristiti Račanovu bolest u svoju korist, i ako netko iz SDPa čita (i fakat ima tako idiotsku ideju) onda preporučam da naprave case study o Đurđi Adlešić jerbo je ona svoju bolest pretvorila u umjetničku formu, bilo je tu intervjua, photo oportunitya, naklapanja, a sada su je zvali u emisiju kao valjda karakternog svjedoka (u Otvorenom prekjučer o tajnim službama) koja je to i prošla. No kada smo već na Đurđi, red je da spomenemo i trećeg prebjega u svega nekoliko dana iz HSLSa i sada su isprike već malo tanje. Čini se kako se nešto čudno događa u Bjelovaru i ako ima neki Bjelovarac s insiderskim informacijama feel free to comment!!!
  • Ana gogo Lovrin; Ana je (za one koji nisu znali) navodno ministrica pravosuđa, osim falsificiranih satova i kompletića iz sredine sedamdesetih poznata je i po cijelom nizu gluposti koje je uspjela izvaliti u vrijeme svoje kratkotrajne ministarske gaže, a najnovija je ona od prije neki dan (točnije 31. siječnja) kada je komentirajući problem kapaciteta zatvorskog sustava (u kojem je trenutno 50% više zatvorenika nego što bi smjelo biti) izvalila slijedeći biser koji će ući sasvim sigurno u antologije hrvatske politike. Upitana kako će se na gužve u zatvorima odraziti posljednje promjene Kaznenog zakona koje predviđaju zatvorske kazne za znatno veći broj nedjela nego prije, ministrica je rekla da: nemogućnost izvršenja zakonskih odredbi ne može biti zapreka vrijednostima koje su se novim zakonom željele zaštititi. (WTF?)
  • Tijekom diskusije o promjenama u izbornim zakonima, prijedlog ureda za upravu kojom ravna iritantan ali istovremeno simpatičan Antun Palarić je odbijen. Prijedlog koji je Antuntun predložio je da se umjesto “rezanaca” građani o svojem glasačkom mjestu obavještavaju putem SMSa. U zemlji u kojoj imamo skoro pa 100% pokrivenost i penetraciju mobilnih telefona to je logični korak, no Ivo Sanader (aka. “predsjednik”) je taj prijedlog odbio u korist prethodno navedenih rezanaca. Trošak ove odluke je 40 milijuna kuna (sada ide requiem za e-Hrvatsku) – no, razmišljajući malo o tome, došao sam do zaključka kako možda Ivo zna nešto što Antunu još nitko nije rekao (a možda i neće).

Misao dana:
For Children: You will need to know the difference between Friday and a fried egg. It’s quite a simple difference, but an important one. Friday comes at the end of the week, whereas a fried egg comes out of a chicken. Like most things, of course, it isn’t quite that simple. The fried egg isn’t properly a fried egg until it’s been put in a frying pan and fried. This is something you wouldn’t do to a Friday, of course, though you might do it on a Friday. You can also fry eggs on a Thursday, if you like, or on a cooker. It’s all rather complicated, but it makes a kind of sense if you think about it for a while.

Share the post "Sitnice za razgovor uz jutarnju kavu"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija

O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi

Jučer sam napisao kratki osvrt na tekst iz časopisa Banka, a na temu broja zaposlenih u državnoj upravi – o prekobrojnosti naše državne uprave sam pisao mnogo puta, a i mimo mene postoji cijeli niz pokazatelja koji govore o pretjeranom uplivu države u ekonomske tokove, budžet koji je praktički 50% BDPa najbolje svjedoči o tome (ako već ništa drugo). No količina tih negativnih pokazatelja ipak nekako uspjeva izletiti u medije unatoč silnim zanimacijama za narod u vidu afera o satovima, Jadrankama ili pričama o tome da li je netko imao račun ili nije.

Jedan od prvih pokazatelja je bio Doing Business svjetske banke, analizirao sam repote i za 2006 i za tekuću 2007 godinu. Pričao sam nešto sitno i o indexu percepcije korupcije (cijelu tablicu možete pogledati na stranicama transparency internationala). A posljednje što nas je zapalo je i indeks ekonomskih sloboda po anketi Wall Street Journalu odnosno Heritage Foundationu.

Ono što je zajedničko svim tim anketama je to da je Hrvatska uglavnom na toj ljestvici pala u posljednje vrijeme te da je naša dična vlada sve te ankete proglasila ništavnima, neutemeljenima, upitne metodologije i općenito neozbiljnima. Eto, primjerice nakon press release Heritage foundationa, naš ministar od financija (koji sam financija nema) rekao je slijedeću antologijsku rečenicu (for the record, govorimo o Heritage foundationu i Wall Street Journalu!!!):

“Što bi se to trebalo dogoditi u jednoj zemlji da bi po ekonomskim slobodama u jednoj godini pala za čak 54 mjesta?”

Iskreno pojma nemam, jedini zajednički nazivnik kojeg sam ja uspio pronaći u svim ovim istraživanjima je vlada HDZa, no može biti da sam prenaglio sa zaključkom.

Naravno,  Ivo&Ivan se uvijek mogu vaditi na poboljšane uvjete života, no i ovdje je stvar malo na klimavim nogama budući da se guverner naše banke Željko Rohatinski očajnički bori već godinama s rastućim zaduživanjem države – a zaduživanje što države, što gospodarstva, što stanovništva ukratko znači da smo buduću dodanu vrijednost žrtvovali za sadašnje poboljšanje uvjeta života. I dok je to super ako smo danas digli kredite da bi sagradili tvornicu, malo je manje idilično ako smo to učinili zato da bi kupili novi auto, kuhinjski element ili plasma televizor, a daleko najgore ako smo to učinili zato da bi doživjeli slijedeći prvi u mjesecu.

Svi ovi indeksi i istraživanja ne bave se u stvari s kvalitetom života ili životnim standardom nego slobodom odnosno lakoćom tj. poželjnošću kreiranja novih poslovnih subjekata. Dakle, koliko smo mi u stvari privlačni kapitalu? Ovo su mjerila koja najviše koriste stranci prilikom odlučivanja hoće li neku tvornicu automobila, ili bilo čega drugoga smjestiti upravo u Hrvatskoj, i očigledno je da mnoge zemlje stoje daleko bolje od nas (dapače, ispada da smo praktički svugdje u donjoj trećini ljestvice i uvjerljivo zadnji ili među zadnjima u europi – “gnjecavo dno” kako bi neki rekli). No, ono što se zaboravlja da unatoč tome što nas strani kapital iz svih tih razloga zaobilazi, imamo problem s domaćim kapitalom (istina je, imamo i toga, iako ne previše) koji je prisiljen funkcionirati upravo na ovom zemljopisnom teritoriju, pa zbog loših ekonomskih uvjeta, raširene korupcije, otežanog poslovanja većina tog novca umjesto u nekakve proizvodne ili barem uslužne djelatnosti završava u špekulativnim aktivnostima poput trgovine nekretnina koje su doživjele pravu eksploziju (pročitao sam negdje da se čak 18% svih pravnih subjekata bavi nekretninama!?).

I čisto da završimo tekst na veseloj noti (ovo je neslana šala), upozorio bih vas na tekst koji sam pročitao u Jutarnjem listu koji kaže kako su prosječne mirovine pale ispod 40% prosječne plaće (a očekujem da će se to već u veljači dodatno pogoršati kada krene prva isplata plaća u državnoj upravi po novoj shemi – što bi trebalo utjecati na ukupnu prosječnu plaću s nekih 1-1.5%). Ovim podatkom padaju u vodu sva predizborna i postizborna obećanja HDZa, HSUovci ispadaju magarci, a umirovljenici su objektivno svoj dug dobili natrag kroz smanjenje svojih mirovina – pa zar to nije genijalan potez?

Misao dana:
If Stupidity got us into this mess, then why can’t it get us out?

Share the post "O ekonomskim slobodama i ekonomski pokazatelji kao takvi"

  • Facebook
  • X