Categories
Politika

Izborni post-mortem, sezona 2025.

Za početak treba konstatirati kako smo jučer dovršili superizbornu 2024. godinu i ako ne bude nekih osobitih političkih potresa (a zasada ne vidim da će ih biti), sljedeće tri godine smo mirni od izbora i napokon smo u političkom prostoru u kojem je moguće napraviti nekolicinu doista bitnih strukturnih promjena koje su ovome društvu potrebne. Nažalost, kako smo sada na vrhuncu neke (imaginarne) konjukture, nije previše realno za očekivati da će do tih nasušnih promjena i doći.

Pod strukturnim promjenama svakako mislim na jedinice lokalne samouprave, koja je kod nas atomizirana do karikature i jednostavno nije normalno da s tisuću glasova netko postane gradonačelnik (kompliciranije je postati predstavnik stanara u zagrebačkoj mamutici nego gradonačelnik u 93% JLSova u državi). Minijaturni JLSovi nas koštaju ogromnu količinu novaca, ne stvaraju nikakvu vrijednost i jednostavno nemaju kapaciteta da rade na dobrobit svih svojih građana (naglasak na svih svojih građana).

Kada analizirate rezultate, imajte na umu tri temeljne teze:

  • birači biraju sukladno svojim (percipiranim) vrijednostima a suprotno svojem interesu
  • u izborima u pravilu ima malo iznenađenja ali neobično puno iznenađenih
  • posao pozicije (vlasti) jest da osigurava kvorum, posao opozicije jest da osigurava kvalitetu diskusije

Što se tiče ovih lokalnih izbora, ako se malo vratite u prošlost, ne predaleko, svega devedesetak dana unatrag – sasvim je jasno kako je HDZ u lokalne izbore ušao kao ranjena gazela na Serengetiju. Čak i ako ste promatrali pojedine odluke vrha HDZ-a bilo je jasno kako se pokušava “delegirati” očekivani neuspjeh na niže razine kako bi se vrh stranke izolirao od u tome trenutku očekivanog rezultata. U konačnici se apsolutno ništa od toga nije dogodilo i HDZ je ostvario među najboljim ako ne i najbolji rezultat ikada (na lokalnim izborima). Od svega su najbolje izjave kako HDZ “uvijek ima 30%” pa tkogod da je kandidat. Povijesno gledano to na prvome mjestu nije točno (pogledajte arhivu rezultata na izbori.hr), a riječ je ionako o generalizaciji jer i druge stranke imaju xy% birača koji će nekritički izabrati “svoje”, razlika je samo u tome što je jedna stranka veća i/ili organiziranija od ostalih.

Lokalni izbori 2025.

Jedan od razloga uspjeha HDZ-a je između ostalog u tome što se u mnogim općinama i gradovima ostale stranke ili liste uopće nisu uspjele organizirati da bi napravile bilo kakav otpor ili ponudile nešto što je drugačije od HDZ-a (ili koje god druge političke opcije obitavaju na tom prostoru). Dakle, ako ste stranački strateg koji ima zadatak razviti teren za sljedeći period (a ne zaboravimo, cvijet nacionalne demokracije raste s komposta lokale samouprave), onda za početak krenite formirati i tražiti saveznike u ovim jedinicama u kojima nije bilo protukandidata. Isto možete raditi i u onim jls-ovima u kojima je bitka bila na rubu.

Osobito je bilo zanimljivo pratiti razvoj događaja u većim gradovima. Ako postoji zajednička nit koja povezuje promjene u svim tim lokacijama je ili pretjerana uljuljanost u vlastiti rezultat ili je to koncentracija na percipirane “slabije” suparnike i ignoriranje gore navedenog HDZ-a. Mislim da se to nije nigdje toliko dobro osjetilo kao u Splitu gdje je izborna bitka bila i suviše personalizirana do razine da su kandidati bili spremni i aktivno su radili na vlastitu štetu a samo kako bi spriječili pobjedu favorita (što se u konačnici i dogodilo). Ne ulazim u diskusije niti mislim da osobito razumijem kako i zašto u Splitu nije bilo gradonačelnika u dva uzastopna mandata (iako Puljak jest pobjedio na dva uzastopna izbora ali nije imao dva puna mandata) ili o toj navodnoj prevrtljivosti Splićana koji su (između ostalog) iznjedrili i Keruma kao gradonačelnika. Teško mi je povjerovati da Split nije bio u stanju iznjedriti kvalitetnije a sasvim sigurno konstruktivnije političare, no to se dogodilo pa je Split ponovno u rukama HDZ-a. Ovo je “teachable moment” za sve u Splitskoj politici, a i za one na nacionalnoj razini koji imaju utjecaja oko toga što se događa u Splitu.

Donekle slična situacija se dogodila i u Rijeci, gdje je SDP suvereno upravljao praktički oduvijek. Za očekivati je bilo da će prije ili kasnije doći do zamora materijala. Prije gotovo 15 godina sam bio radio fokus grupe po Rijeci i još tada je vrilo ispod površine i sve što je trebalo je usmjeriti tu frustraciju. Slično ali ne i identično kao i u Splitu, ako imate problem na stranačkoj razini onda je njega trebalo riješiti dovoljno ranije a ne u tjednima prije isticanja kandidature.

Većina “neuspjeha” na lokalnim razinama proizlazi u biti iz toga što se mnogobrojne grupacije koje su zainteresirane za promjene nisu u stanju dogovoriti i kreirati zajedničku frontu (pa zvali to interesnom koalicijom ili nekako drugačije), no u sjeni većine tih neuspjelih dogovora u biti stoje pojedinačne ljudske taštine koje nisu spremne “žrtvovati” svoju “vodeću ulogu” za opće dobro – pa se onda u konačnici niti ne uspiju približiti rezultatu kojeg su priželjkivali. Opet, mogu iz prve ruke reći da u vremenu kada sam vodio kampanju Josipa Kregara 2009. godine (a što je defacto bila prva točka političkog djelovanja iz koje je nastao današnji Možemo) da je bio ogromni problem prikupiti percipirane protukandidate u zajedničku listu, a kada smo i u tome uspjeli, ti isti protukandidati su više vremena provodili birajući svoje fotografije na plakatima ili pazeći koliko će koji profil biti veliki, nego što se pazilo na opće dobro, birače i udovoljavanju njihovih interesa.

I to je sublimacija onoga što se dogodilo u Zagrebu, puno malih taština se nije uspjelo dogovoriti, a ovi koji se i jesu uspjeli dogovoriti su uglavnom neka dobro poznata imena zagrebačke političke povijesti pa nisu ni imali neke velike šanse, tj. dovoljno velike da budu prepoznatljivi ali i dovoljno kompromitirani prošlošću da nemaju ni potencijal ostvariti rezultat. U takvim okolnostima izronila je protukandidatkinja koja je objektivno izgubila izbore još u prvom krugu, što je bilo sasvim i svimajasno, ali koja je u izbore ušla površno i nepripremljeno, a s vremenom će biti totalno jasno da su njezini motivi bili totalno drugačiji od deklariranih. Da vas ne držim u nekoj velikoj neizvjesnosti očiglednoga, njezini motivi su isključivo vlastito samoodržavanje i nemaju nikakve pa niti najmanje veze s dobrobiti grada ili njezinih građana, no u tom procesu je nepovratno uništila vlastitu reputaciju i dugoročno si naštetila. Niti je ona ostvarila nekakav rezultat niti taj rezultat “obvezuje” niti će se to dogoditi, sasvim je normalno da većina građana naginje na jednu stranu (a Zagreb kao urbana i prosječno obrazovanija sredina naginje na lijevo) baš kao što je normalno i da postoji dio populacije koji je protiv (ne nužno zato što postojeća vlast svoj posao radi loše, nego zato što nisu “njihovi” na vlasti – vidi gore pod temeljne teze).

Spomenuo bih da je u ovoj kampanji uvjerljiva većina vremena bila utrošena na personalizaciju izbora i na pojedinačne aktere na vodećim pozicijama župana, gradonačelnika ili načelnika – no vrlo malo vremena i energije, a osobito medijske pozornosti je posvećeno županijskim, gradskim ili općinskim skupštinama i vijećima a koje imaju značajnu moć koja se razlikuje od zakonodavne uloge npr. sabora kojeg cijelo vrijeme imamo u vidokrugu. Tako da dok smo se mi svađali oko Tomislava ili Marije, Ivice ili Tomislava, Ive ili Marka – pravi znalci su se bavili skupštinama.

U odnosu na programe, fasciniran sam količinom vremena koje je provedeno na diskusije o rješavanju problema koji su većinom ili u cijelosti izvan kompetencija lokalne uprave/samouprave. Samo na tome se vidjelo koliko kandidati uopće ne razumiju niti poznaju stvarne ovlasti i mogućnosti koje stoje gradonačelnicima na raspolaganju, ili su pak možda mislili da je to prihvatljivo budući da birači pojma nemaju što jedan gradonačelnik može ili ne može napraviti? Teško je procijeniti, a bilo bi dobro poskidati te programe i pogledati koliko je njih napisao ChatGPT a koliko su pisali stvarni ljudi.

I posljednje, funkcija župana/gradonačelnika ili načelnika je prvenstveno managerska funkcija a sekundarno političarska. Ne postoji HDZ-ov ili Možemo! način odvoza smeća ili isporuke pitke vode, ti sustavi ili funkcioniraju ili ne. U upravljanju gradom ili općinom nema previše mjesta niti prostora za ideologiju i ona ako i postoji može se dijelom reflektirati kroz kulturne ili socijalne programe, dok je sve ostalo totalno imuno na ideologiju.

p.s. in other news, drago mi je da je Zagrebačka vlast ostala netaknuta i da su odnosi u skupštini jasni, odavno smatram da ćemo desetljeća nereda koje je Bandić ostavio ispravljati stotinu godina i tu nema prečica niti brzih rješenja, zatečeno stanje je bilo strašno i puno toga neispunjenog se može oprostiti ali u drugome mandatu to više nije niti može biti isprika

Misao dana:
The bad end unhappily, the good unluckily. That is what tragedy means.

Categories
Priroda i društvo

Pet do dvanaest

Eto, prošla je još jedna izborna kampanja i lagano je vrijeme za formiranje dojmova kako bi ponudili još nekoliko redaka prije izborne šutnje. Nekoliko je događaja obilježilo ovu kampanju i nekako je red da se to još jednom zabilježi.

Prva bitna stvar (barem meni) su bili birački popisi. Po prvi puta smo imali priliku sami provjeriti što se nalazi na biračkim popisima, i iako se postavilo pitanje kako je moguće da u mnogima sredinama imamo više birača od stanovnika, uvjerljivog odgovora nismo dobili. S jedne strane na vlasti je stranka kojoj ta situacija odgovara, odvjetništvo koje bi se moralo brinuti o tome i tražiti prijestupnike očito ima pametnija posla, policija nema namjeru kritizirati vlastiti posao dodjeljivanja osobnih dokumenata, a državni ured za upravu je samo konstatirao žalosno stanje i sve skupa prebacio na Ustavni sud koji se barem u toj jednoj odluci držao Ustava. Očito je da ovo nije posljednje što smo čuli na tu temu.

Drugo bitno obilježje ovh izbora su žarišne točke na koje su se sjatili novinari. Kao prvo tu je Zagreb gdje je Milan Bandić neprikosnoveni vladar i čija se fotelja do prije svega nekoliko tjedana smatrala garantiranom. Ulaskom Josipa Kregara u utrku balans se dramatično promijenio i unatoč tome što je Bandić i dalje favorit izbora, sudeći samo prema propagandnoj mašineriji koja je nemilosrdno stavljena u funkciju izbora sasvim je sigurno da se u Zagrebu nešto događa. Postoji li kritična masa za promjenu drugo je pitanje, no događanja u ovoj kampanji su očito poljuljala Bandića i više ništa neće biti kao prije. Nešto slično vrijedi i za Jasena Mesića iza kojega je stranka doista nabacala puno novaca – no unatoč svemu stvarnog efekta kampanje nije bilo iz jednostavnog razloga što Jasen Mesić nije osoba koju su građani zamijetili. Na današnjem sučeljavanju na radiju 101 mnogi protukandidati se nisu uspjeli sjetiti nijedne afere aktualnog gradonačelnika, dok je primjerice «nezavisna» bivša predsjednica skupštine sve to okarakterizirala kao medijsku hajku napuhanu van stvarnih proporcija – unatoč tome što se i ona sama na njezinim plakatima zauzima protiv kriminala u gradu.

Drugo zanimljivo žarište je svakako Split. Željko Kerum se već mjesecima predstavlja kao dežurni redikul i općenito osoba upitne inteligencije no koja unatoč svemu suvereno vlada omanjim imperijem. Da li zbog Kerumovog uspjeha ili jednostavno zbog gađenja Splićana prema politici koja je dovela grad na koljena i koja je objektivno zaustavila razvoj grada unatoč svim njegovim potencijalima – ispada kako je upravo on favorit izbora. Da li je to samo još jedna neslana splitska šala ili njegovi građani doista misle ozbiljno sanzaćemo već u nedjelju, kada će se odlučivati o tome hoće li biti drugog kruga i hoće li u njega upasti Kerum i SDPov Ranko Ostojić – ili će splićani sve odlučiti odmah.Trenutni gradonačelnik Kuret vrlo samouvjereno vjeruje u svoju pobjedu što je rezultat njegova nepovjerenja u ankete ili pak posljedica kratkovidnosti.

Treći često spominjani grad je Rijeka. U njemu apsolutno nema ništa novoga niti se očekuje bilo kakvo iznenađenje. Na sreću i veselje građana Rijeke, trenutni gradonačelik Vojko Obersnel nada se svom slijedećem mandatu s, čini se, dvotrećinskom većinom glasova i doslovce pometenom oporbom. Zanimljivo je da je Obersnel, unatoč omjerima koji idu žestoko u njegovu korist složio jednu od impresivnijih kampanja koje smo imali prilike promatrati. Nadajmo se da će se nešto od Riječkog iskustva preliti i na druge sredine u nekom od slijedećih izbornih ciklusa.

Četvrtu lokaciju koju bih svakako spomenuo je Istra. U Istri Ivan Jakovčić već godinu dana muku muči s članom uprave Adrisa i izazivačem za poziciju župana Plinijem Cuccurinom. Osamnaest godina IDSa u Istri je ostavilo traga i otvorilo prostor za novu snagu, no veliko je pitanje koliko je relativno mala Istra sa svega 200.000 birača, klijentelizam i vrlo stroga piramida vlasti u Istri spremna tek tako predati vlast u ruke Cuccurinu, za kojeg se može reći štošta, ali sasvim sigurno ne da na vlast želi doći radi novca i moći. Jer ako ništa drugo, biti će na novoj županskoj poziciji manje utjecajan nego što je to dosada na poziciji člana uprave Adrisa i korporacije koja samostalno uplaćuje jedan vrlo impresivni postotak državnog proračuna cijele nam države.

Kao posljednje žarište spomenuo bih Osijek, no situacija je tamo toliko komplicirana i jednostavno više nije jasno tko se tamo natječe protiv koga, budući da su se predizborne koalicije stvarale i razvrgavale tijekom kampanje, a stranke su međusobno već toliko koalirale na različitim razinama da birač sasvim sigurno mora pretpjeti nekakvu štetu samim pogledom na birački listić.

Od manjih sredina, pažnju treba usmjeriti prema Kamanju gdje se prijavio samo jedan jedini kandidat za predsjednika općine te je tako pobijedio i prije datuma održavanja izbora. Ili primjerice Oroslavlje, gdje je zamijećen imresivan broj nevažećih potpisa umrlih birača za HDZovog kandidata, čime je HDZ diskvalificiran iz utrke te smo tako dobili još jednog pobjednika bez borbe.

Veliku ulogu u ovim izborima odigrali su i mediji koji su djelomice u cijelosti ignorirali ne samo kampanju nego su pod krinkom neutralnosti zanemarili odnose na terenu i na taj način pogodovali pojedinim kandidatima ili političkim grupacijama. U tome naravno prednjače TV kanali na svim razinama te pojedini medijski koncerni koji su očigledno odlučili sami krojiti sliku o tome kako bi hrvatska morala izgledati nakon izbora.

Puno toga se desilo i na internetu, ovo je prva kampanja gdje su nas oglasi kandidata doslovce obasipali na portalima i web stranicama do granice izdržljivosti i dobroga ukusa i vjerujem da mnogo ljudi zadovoljno trlja ruke i samo mogu pretpostaviti što će se desiti tijekom predsjedničke kampanje koja će malo većim tempom zasigurno krenuti od jeseni.

Dakle u nedjelju, svakako izađite na izbore i pritom budite jakoooo pažljivi što ćete zaokružiti i kakvu ćete vlast zaželjeti jer će vam se možda želja i ostvariti.

Categories
Politika

Predizborno lokalno pregrupiranje

Zanimljivo mi je da se nitko u posljednjih nekoliko dana nije osvrnuo na početak prvih ozbiljnijih predizbornih aktivnosti a koje su se dogodile ovoga puta u Splitu. Prije dva-tri dana pukla je ljubav između HDZa i splitske Liste velog mista.

Podsjetimo, najnovija kriza treći je pokušaj poduzetnika da uzdrmaju gradsku vlast: prvi put su uspjeli srušiti gradonačelnika Zvonimira Puljića, nazvavši ga sporim i aludirajući da je nesposoban, a drugi put je sporno bilo davanje stadiona na Poljudu u tridesetogodišnji najam Hajduku. Osim toga, LVM je nekoliko puta prijetio “rezimiranjem učinjenog”, raznim “inventurama” i “podvlačenjem crte”. (slobodna)

LVM je već bio natjerao HDZ da promijeni Puljića za Kuretu prije godinu i pol dana, no čini se kako aktivnosti gradskog poglavarstva nisu pratile zacrtane programe i međusobne dogovore. LVM inače participira u splitskoj vlasti, ali nemaju nijednog člana poglavarstva i nekako mi se čini da je ta grupa poduzetnika u proteklom razdoblju na sebe uspješno uspjela privući bijes Splićana (nešto malo više o LVMu se pisalo ranije na pollitici).

Istovremeno, nešto slično, iako u totalno suprotnom smjeru se događa u Istri. Plinio Cuccurin (jedan od najvećih dioničara ADRISa), nakon svoje nezavisne liste Mon Perin u Balama osnovao je novu udrugu “Ladonja – savez za još bolju Istru” koji okuplja ostale nezavisne liste na području Istre a sve kako bi Ladonja iznjedrila župana u slijedećem razdoblju. Trenutno se unutar Ladonje događaju predizbori (nešto slično američkim primaries) a koje su podigle (barem na razini Istre) sasvim solidnu prašinu i čini se da vladajući polako zbijaju redove.

Već je sasvim izvjesno da će se na predstojećim lokalnim izborima u svibnju sljedeće godine prava bitka za mjesto istarskog župana voditi između aktualnog IDS-ovog župana Ivana Jakovčića i predsjednika Ladonje Plinija Cuccurina. Kandidata će još imati i istarski HDZ, dok se od ostalih stranaka u Istri očekuje podrška pojedinom kandidatu te su se zahuktali predizborni razgovori. Kako saznajemo, u posljednje je vrijeme osobito aktivan Jakovčić, inzistirajući u zagrebačkim središnjicama stranaka, prvenstveno HNS-a i HSLS-a, da ‘pritisnu’ svoje županijske ogranke kako bi na lokalnoj razini stvorili koaliciju s IDS-om, kojem je SDP već ‘prisegao na vjernost’. (barkun)

Ako je vjerovati ovom izvješću s lokalnog istarskog portala, čini se kako je IDS došao do zaključka kako sam više ne može pobijediti u županiji te kako je zbijanje redova nužno. Zanimljivo je da i SDP koji je u stvari “dobio” parlamentarne izbore u Istri voljan koalirati s IDSom.

Jedan dio naših članova, posebice onih uhljebljenih, objeručke je za prihvaćanje takve ponude. Najglasniji su bili sadašnji predsjednik Skupštine županije Anton Peruško, predsjednik istarskog SDP-a Dino Kozlevac i sadašnji predsjednik pulskog gradskog vijeća Denis Martinčić, kaže nam naš izvor.

Svima je sve jasno, kaže on, – IDS, čitaj Jakovčić, i vladajuća nomenkaltura svjesna svih loših poteza i mnogočega obećanog a neizvršenog nudi svima kojima može sve samo da ostanu u vlasti. I nama, i HSLS-u i HNS-u, sve kako bi dosadašnji župan pobijedio Cuccurina i njegovu Ladonju koja po svim anketama raste.(barkun)

Prije petnaestak dana Krešo je pisao o lokalnim izborima i mogućim strategijama koje bi vodile do pobjede, a na predavanju na HUOJ konferenciji u Opatiji, Marijana Grbeša govorila je o političkim poduzetnicima i utjecaju koje će oni nesumnjivo donijeti na lokalnim izborima u svibnju.

Bilo kako bilo, čini se kako je predizborna kampanja počela, te kako politički akteri (bili oni političari ili poduzetnici) polako ali sigurno zauzimaju svoje startne pozicije za nadolazeću borbu za lokalne izbore.

Imamo li ovdje čitatelja iz Splita i Istre i kako oni gledaju na ove događaje?

Misao dana:
I like the noise of democracy.