Categories
Ekonomija Politika Video

Kreativna statistika

Laž, prokleta laž i statistika je glasovita teorija koju tek povremeno možemo vidjeti na djelu. O kreativnoj statistici sam već pisao i ranije u nekoliko navrata, a posljednji puta je to bilo u slučaju vladine objave o rezultatima HFPa sredinom travnja.

Vladajući su naime u proteklih nekoliko dana pokrenuli nekoliko inicijativa koje su kroz službene i manje službene kanale trebale proturiti određene informacije, a neke druge zatomiti. Prvi slučaj je onaj od Jutarnjeg lista u kojem je Jutarnji u sklopu redovitog mjesečnog istraživanja popularnosti političkih stranaka odbio objaviti rezultate ankete; prvo istraživanje se dogodilo početkom svibnja i nosilo je impresivnih 10% veći popularnost SDPa nad HDZom, da bi se anketa vratila i ponovila te dala još impresivniji rezultat od 14% razlike. Malo selo kakvo je Zagreb brzo je počelo šuškati o rezultatima koji su ostali spremljeni u ladici da bi se na kraju objavio sažetak istraživanja bez konkretnih brojeva. Čisto kako bi udario kontru, Večernji je objavio suprotno istraživanje koje pokazuje identične rezultate ali sa suprotnim predznakom, pa tako Večernjakova agencija predviđa 15% razlike u popularnosti u korist HDZa. Sva relativnost i jedne i druge ankete dolazi tek u pitanje ako shvatite da se radi o preslagivanju gotovo trećine biračkog tijela što je apsolutno neizvedivo (neovisno o tome da li je Ivica Račan umro ili ne).

No, pravi biser kreativne statistike nam je poslao ZAPI, i moram priznati, ako postoji tvrtka u kojoj je kreativna statistika model poslovanja onda su to sasvim sigurno oni. Za one koji ne znaju, ZAPI je privatna tvrtka koja se proslavila na luksuznim izdanjima i priznanjima koje dodjeljuju svake godine poduzetnicima a sve skupa na način da pronađu neki od kriterija po kojem ste među prvih xy poduzetnika u državi. Primjerice, to može biti iskazana dobit, prihod tvrtke ili recimo odnos vrijednosti toaletnog papira na skladištu s brojem kupaca koje imate – svaka tvrtka je u prvih 1% po nečemu u ovoj državi, a ZAPI je to znao kapitalizirati računajući na taštinu poduzetnika kojima osim skupocjenih BMWa godi imati skupocjenu uvezanu zlatnu knjigu hrvatskih poduzetnika.

ZAPIjevi manageri su poznati i po tome što su u donekle čudnom manevru uspjeli dobiti koncesiju za otok Koločep, u čiji posjed su stekli kroz fiktivnu udrugu otoka znanja, a koja se obvezala investirati stotine milijuna kuna u razvoj otoka. Otok nije razvijen, milijuna nema, a lokalno stanovništvo je na rubu eksplozije. Kreativni ZAPIjevci kakvi jesu, smislili su aranžman kojime će ZAPI (a vjerojatno i otok znanja) prodati državnoj FINAi za 30ak milijuna kuna, a vjerojatno skupa s njime i projekt otoka znanja kojime bi država samu sebe obvezala na 200mil kuna investicija. Stroke of a genius ako mene pitate. Cijelu priču je provalio SDPov Slavko Linić te je udrio na sva zvona i transakcija je propala. Danas svi tvrde da ništa od toga nije istina, no ja se uvijek sjetim stare dobre izreke kako izdaje nikada ne uspijevaju – iz jednostavnog razloga što ako uspiju, nitko ih se ne usudi nazvati izdajama.

Anyway, sada kada imate kontekst tko je i što je ZAPI uistinu, onda ste spremni na najnoviju anketu. Ova konkretna anketa je postala problematična utoliko što se jedan tekst ankete pojavio na ZAPIjevom portalu, a sasvim drugoga je Ratko Maček (aka. glasnogovornik vlade koji ne smije glasno govoriti) faksirao u obliku priopćenja novinarima. Problem je u tome što je na originalnoj ZAPIjevoj stranici pod pitanje 2 pisalo kako 58% poduzetnika smatra da su novonastala radna mjesta nastala kao rezultat politika koje je vodila prošla vlada, dok u Mačekovoj verziji ista stvar se pripisuje Sanaderovoj vladi. Očigledno nije riječ o tipfeleru jer se radi o međusobno različitoj jezičnoj konstrukciji i malo više preslagivanja je potrebno kako bi to promijenili. Načelno, ono što mene u stvari zanima je kako je izgledao originalni upitnik jer sada možemo diskutirati o tome koji su rezultati ispravni, no nas zanima koje je stvarno pitanje ponuđeno anketiranim poduzetnicima – bojim se da bi nas odgovor na to pitanje mogao iznenaditi.

No, ono što je meni zanimljivo u toj anketi je nešto sasvim drugo. Anketa u svojem drugom pitanju između ostalog pita o 84.000 novozaposlenih u mandatu ove vlade. Mene zanima odakle je taj podatak došao? Naime, slična situacija se ponavlja i sa pitanjem o NATOu  za kojeg je usput rečeno misteriozno narasla podrška na preko 50% stanovništva – problem s NATOom je u tome što se u jednome času pojavila tvrdnja kako bi hrvatskim članstvom u ovoj vojnoj-političkoj asocijaciji troškovi obrane RH dramatično pali. Zapitajte se malo o tome, da li ste ikada čuli tu tvrdnju? Da li se sjećate tko je to i kada izračunao i temeljem čega je do tog rezultata došao? Svi znamo da je problem da li želimo ili ne želimo u NATO, no na mala vrata nam je instalirana tvrdnja kako će to biti puno jeftinije za hrvatsku – identična situacija je i ovdje, a to pak znači da se mi sada pitamo o tome da li je za 84.000 radnih mjesta odgovorna prošla ili ova vlada, no svi skupa smo kao zdravo za gotovo prihvatili činjenicu o 84.000 novostvorenih radnih mjesta. Usput, rečeno, sve kada bi to i bila istina, čini se kako se ti novozaposleni ne uklapaju u ostale statistike a koje kažu da godišnje iz škola izlazi oko 40-45.000 učenika, pa je tako stvoreno manje radnih mjesta nego što je novih radnika, a da i ne govorimo o tome kako je nezaposlenost po zavodu za zapošljavanje i dalje u blizini 300.000 nezaposlenih što je brojka koja se proteže od kraja mandata koalicijske vlade do danas minus sezonske poremećaje – a nekako duboko sumnjičim da kada bi izračunali koliko je državni aparat nabujao u protekle tri godine, da bi broj stvarno produktivnih ljudi u zemlji bio još porazniji.

Ali to nije sve, eto već pitanje broj tri u anketi, govori o rastu izvoza (pazi; OPET se radi o vremenu koalicijske vlade). Tu ima ponovno nelogičnosti, jer je pitanje totalno pogrešno formulirano i ne prati stvarne indexe (vidi podatke dzs). Primjerice, anketari su prosječni izvoz proglasili kao rast od 16% godišnje (što je valjda prosjek prosjeka jer je stvarni rast izvoza od 2003 do danas ovakav; 26, 29, 9%), istovremeno rast uvoza je 32, 16, 11%. I dok na razini prosjeka matematika, koliko toliko drži vodu (ne baš ali eto), ono što je zanimljivo uočiti je kako je s 2003 na 2004 izvoz rastao impresivnih 26%, s 2004 na 2005 još impresivnijih 29% da bi s 2005 na 2006 pao na svega 9%. Zašto je to tako pojma nemamo. Istovremeno, rast uvoza pada u barem donekle linearnom slijedu, no ne treba se previše zavaravati jer je rast uvoza u apsolutnim iznosima doslovce zastrašujući. A kada smo već kod toga, vrijedi spomenuti i dramatični pad vrijednosti dolara u posljednjih nekoliko godina što se sasvim sigurno moralo odraziti na ovu statistiku iz jednostavnog razloga što je naš izvoz uglavnom namijenjen euro zoni, a statistika se radi u dolarima što ove podatke čini još poraznijima. Bacite pogled na brošure DZSa i uvjerite se sami.

Dame i gospodo, dobrodošli u Hrvatsku, zemlju u kojoj se normalne stvari ne događaju prečesto!

https://www.youtube.com/watch?v=kvnvYiEsN6Q

Misao dana:
He uses statistics as a drunken man uses lampposts – for support rather than for illumination.

p.s. sorry što me nije bilo, no malo sam putovao uokolo pa dok sam se vratio i shvatio što sam sve propustio trajalo je to

Categories
Business

Sunčano je danas na Hvaru

CNN (blog.hr da ga ne zamijenite s TV postajom) objavio je prije dva dana vrlo zanimljivi dioničarski ugovor kojime se regulira tzv. javno privatno partnerstvo između države i luksemburške ORCO u projektu Sunčanog Hvara.

Sunčani Hvar je jedna zanimljiva priča jer je na njemu zube polomio još i Slavko Linić 2002 godine kada je zbog pritisaka javnosti privatizacija morala biti obustavljena. Dolaskom HDZove vlasti sunčani Hvar se na fini način htio ugurati Škegrinom Quaestusu, da bi se ponovno zbog pritiska javnosti raspisao natječaj kojeg je dobio luksemburški Orco property group.

Po meni, najzanimljiviji dio cijele priče je u stvari to javno privatno partnerstvo. Naime, JPP nije hrvatski prizvod i to je model suradnje države i privatnog kapitala koji se koristi (osobito u europi) već godinama. No, najbitnija značajka svakog JPPa je da se ono odnosi uvijek i isključivo na neki javni interes društva, a to bi mogle biti škole, bolnice, vrtići, ceste, komunalna infrastruktura ili neka slična javna usluga. JPP se ne koristi u slučajevima poslovnih subjekata koji posluju na otvorenom tržištu, a Sunčani Hvar je definitivno takav primjer i stoga je tzv. JPP u Sunčanom Hvaru jedinstveni hrvatski proizvod. Ukratko, poanta JPPa je javni interes, i on mora biti jasno definiran – Sunčani Hvar je čisti ekonomski interes. EU posjeduje cijeli niz propisa koji reguliraju i definiraju JPP, a i hrvatska vlada je u više navrata diskutirala o tome te postoje čak i smjernice za JPP koje možete i sami pročitati i potom usporediti sa stanjem u Sunčanom Hvaru.

Orco je ovih dana krenuo u novu dokapitalizaciju društva što im je omogućeno dioničarskim ugovorom. HANFA je odobrila prospekt i ono što smatram da je netočno preneseno u medijima je tvrdnja kako je dokapitalizacija otvorena za svakog ulagača. U dioničarskom ugovoru jasno piše da jedino Orco smije upisati dionice – da li su se oni odrekli tog prava nije totalno jasno, ali ako su u osnovi kupili društvo za tako malo novaca, uz vrtoglav rast cijena nekretnina to bi s njihove strane bilo nerazborito. Bottom line cijele priče je činjenica da se u slučaju Sunčanog Hvara ne radi o JPPu, no isto tako u sam ugovor su ugrađene obveze koje država mora ispoštivati a koje direktno omogućuju Orcou da postane većinski vlasnik društva, te po isteku dioničarskog ugovora može slobodno istisnuti državu iz vlasničke strukture.

Pitanje koje bih ja postavio, a vidim da HSP i Tonči Tadić postavlja slično je slijedeće: koji je mogući motiv prodavatelja (dakle države) da napiše takav ugovor? Da li je to obećanje nekog političkog sponzorstva (gle koincidencije, ugovor s Orcom je potpisan u 2005 godini taman u vrijeme luksemburškog predsjedanja unijom??), ili je u igri neki novac koji je izmijenio neke džepove (i npr. omogućio kupovinu nekih ručnih satova)?

Misao dana:
Thieves respect property. They merely wish the property to become their property that they may more perfectly respect it.