Categories
eDržava

Nelogičnosti u registru političkih stranaka

Prije nekog vremena bio sam naletio na vijest kako je država pobrisala dio neaktivnih političkih stranaka. Super vijest, znamo da imamo oko stotinjak političkih stranaka i brisanje onih neaktivnih je dobrodošlo. Ova vijest je objavljena 16. rujna ove godine:

Prema podacima Središnjeg državnog ureda za upravu koji je dužan nadzirati provedbu Zakona o političkim strankama to je tijelo donijelo rješenja o brisanju iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske čak za 50 političkih stranaka.

Razlog za takav postupak, objašnjavaju u Središnjem uredu, jest u tome da te stranke nisu održavale redovite skupove najviših tijela stranke kako je to utvrđeno statutima pojedinih stranaka. Kada je riječ o broju registriranih stranaka, u Središnjem uredu ističu da je najviše stranaka u jednoj godini registrirano 2001. 15, 2003. 14, a 2005. 11 stranaka. (večernji)

I super, prepolovili smo broj političkih stranaka i barem u jednome času se činilo kako naša demokracija ipak ulazi u malo ozbiljnije vode. No vidite što se jučer dogodilo:

Prema evidenciji Registra političkih stranaka koji se vodi u Središnjem državnom uredu za upravu u Hrvatskoj je na današnji dan registrirana 101 politička stranka koja može sudjelovati na raspisanim parlamentarnim izborima.

Prema Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor pravo da predlažu zastupnike imaju sve političke stranke registrirane na dan objave odluke o raspisivanju izbora u “Narodnim novinama”. (tportal)

Da li to znači da je netko u mjesec dana uspio registrirati pedesetak stranaka? Ostvaruje li se moj scenarij kojeg sam opisao u tekstu Politička gerila?

Misao dana:
Let one thousand flowers bloom.

Categories
Politika

Sanaderov nagovor na filozofiju…

Skoro sam bio zaboravio kako je jučer u Nedjeljom u 2 gost bio Ivo Sanader aka. predsjednik. Slušam ja tako Sanadera i doista sam fasciniran tim čovjekom (nešto slično kao Kirin). Sanader je sjajan govornik i odličan retoričar, u stanju je svaku temu kroz svega nekoliko riječi prebaciti na svoj kolosijek i očigledno je da se u više navrata Stanković nevješto krenuo izvlačiti iz pitanja koje je sam postavio. Sanader ima tu kvalitetu da kada odgovori na upit, odgovori na način da praktički nema prostora za daljnja pitanja.

Sanader je također prihvatio i igru oko svojih mana s kojima se unaprijed slaže ili ih pretvara u svoje komparativne prednosti (primjericu priču o prosjeku ocjene rada vlade od 2,82), dok je Stanković propustio skršiti ga na pitanjima poput stvarnog rasta BDPa (o čemu je materijala mogao dobiti na ovom blogu :), ili pak na pitanju nezaposlenosti gdje je zaboravljena promjena metodologije izračuna nezaposlenosti, odnosno broja novozaposlenih državnih službenika. Pelješki most i ostale neracionalne odluke nisu uopće došle u prvi plan što govori o tome kako je popis pitanja ipak bio unaprijed dogovoren ili barem selektiran.

Stanković je ukratko dobio vrijednog sugovornika/suparnika i izvukao je deblji kraj, no ova emisija je pomogla da donesem neke nove stavove o našem premijeru kojeg poštujem kao sjajnog političara iako se s njime ne bih mogao složiti oko puno toga, dapače, citirao bih lijenčinu Račana koji je u intervju-u Slobodnoj Dalmaciji rekao kako je Sanader samo dobar lobist, nešto manje dobar ministar vanjskih poslova, i katastrofalno loš premijer.

Mislim da će Sanadera, kao uostalom i mnoge druge skrivene i manje skrivene diktatore, njegova arogancija doći glave.

p.s. Aristotelov Nagovor na filozofiju je sjajna knjiga koja govori o tome na koji način izvući koju emociju iz slušatelja/sugovornika, pisana je jasnim i pitkim jezikom koji svatko može razumjeti pa je stoga preporučeno štivo za svakoga koji želi nešto naučiti o vještini govorništva a da istovremeno nije zatrpana besmislenim i kompleksnim frazama koje se u filozofiji (čiji je govorništvo dio) pojavljuju u praktički svoj literaturi nakon Tome Akvinskog ili Decartesa koji su zadnji nešto napisali a da svatko to može razumjeti

Misao dana:
‘But we should kill him!’
‘No. You’ve been listen to Brocando too often,’ said Bane.
Brocando bristled. ‘You know what he is! Why not kill–‘ he began, but he was interrupted.
‘Because it doesn’t matter what he is. It matters what we are.’

Categories
Politika

heart of glass… (4:36, Blondie, Best Of Blondie, 1984)

Slušam danas dr. Ivu kako se hvali sa čak 99.97% odgovorenih upita prema zakonu o slobodi informiranja (to je onaj zakon po kojem možete poslati pismo Sanaderu i on mora odgovoriti osim ako se ne radi o državnoj tajni, a i onda mora reći kako ne smije reći).

U svojem izlaganju, on koristi riječ “transparentno”, kao argument kako je naša državna uprava transparentna i ne krije nikakve informacije. Hrvatski prijevod za riječ transparentno je riječ “prozirno”, koja bi takvom izlaganju dala sasvim drugi kontekst, jer dok transparentnost implicira nešto što je dobro i pozitivno i svima očigledno, riječ prozirnost (u istoj rečenici sa riječima državna i uprava) mogla bi značiti kako ta ista uprava misli kako smo mi jednostavni, priprosti i općenito kako nas je lagano prevesti preko vode.

Tužno je to da kada Sanader govori o transparentnosti vrlo često jako prozirno izbjegava temu ili na temu o kojoj govori daje “spin” koji bi usmjerio temu u njegovu korist.

Primjer bi bio da kada on transparentno govori o 3,8% gospodarskog rasta u protekloj godini, sasvim prozirno propusti spomenuti rast cijena energije (koja se uvelike uvozi) i koja u tom rastu sudjeluje s većinskim udjelom.

Misao dana:
The major problem – one of the major problems, for there are several – one of the many major problems with governing people is that of whom you get to do it; or rather of who manages to get people to let them do it to them. To summarize: it is a well known fact, that those people who most want to rule people are, ipso facto, those least suited to do it. To summarize the summary: anyone who is capable of getting themselves made President should on no account be allowed to do the job. To summarize the summary of the summary: people are a problem.