Radimir Čačić u Nedjeljom u 2

Jučer je u Nedjeljom u 2 sudjelovao Radimir Čačić,  ne ulazeći u dublju analizu onoga što je rekao tijekom emisije, ove dvije minute su mi upale u oko, no čini mi se kako nisu dobile zasluženu pažnju. Molim pogledajte i dobro slušajte:

Dio koji me je doslovce izbacio iz takta slijedo nakon što Stanković pita Čačića da li je ikada razmišljao o tome da usvoji dijete. Čačić doslovce kaže slijedeće:

Uvijek sam sklon čuti struku. I moram reći da sam jednom slušao Radmana, koji je apsolutno kompetentan, i ono što sam ja mislio o genetici on mi je u ekstremnom… smatram da je genetika apsolutno prioritetna, najvažnija, ključna, kako god hoćeš, ako hoćete determinirajuća u čovjekovom životu, njegovim sklonostima, njegovom razvoju, bez obzira na sve kasnije – odgoj, uvjeti života itd. Ali genetski dio je…

Što vama znače ove rečenice? Ono što sam ja čuo je tvrdnja Radimira Čačića da on nikada ne bi usvojio dijete zbog genetike, zbog toga što valjda ne može biti siguran da će to biti jedan mali prepametni i perspektivni Čačić, zbog opasnosti da usvojeno dijete ne može postići njegova očekivanja jer nema njegov genetski materijal???

Misao dana:
I got a hundred bucks says my baby beats Pete’s baby. I just think genetics are in my favour.

Ivo Sanader je IPAK pokrenuo Hrvatsku

U nedjelju sam propustio gledati “Nedjeljom u 2” i sada sam naletio na slijedeći isječak:

https://www.youtube.com/watch?v=mF8p_y8wldI

Kao što se može vidjeti iz ovog video uratka – koji će sasvim sigurno ući u All time classics kreativne statistike; u doba kada je Ivo Sanader preuzeo vlast jedan stanovnik ove države bio je dužan svega 4.200USD, no danas je dužan 7.600USD.

Da li je ovo itko skužio osim mene?

Naime, nakon SDPove vladavine četveročlana obitelj je mogla tim dugom kupiti auto srednje klase, recimo Opela Astru, a danas možete kupiti bez problema pravog pravcatog BMWa!!!

Misao dana:
A fool must now and then be right, by chance.

O glasanju dijaspore, HDZu, (a malo i o cestama)

Prošloga tjedna Ustavni je sud objavio odluku kojom su izjednačena prava hrvatskih građana koji su prijavljeni da žive u hrvatskoj, s građanima koji žive izvan hrvatske. Ova odluka koja je sama po sebi jedna u nizu odluka ustavnog suda kreirala je brdo zanimljivih reakcija. Ivo Sanader (hrvatski premijer op.a.) odmah je pointirao u njemu svojstvenome stilu kako ne smije biti prvorazrednih i drugorazrednih hrvatskih državljana. Puno zanimljiviji pogled na cijelu priču dao je novopečeni predsjednik SDPa Zoran Milanović, koji je, naizgled poput slona u staklani, izrekao slijedeće:

“Hrvati žive u BiH više od tisuću godina. Oni, dakle, nisu iseljeništvo”, rekao je Milanović u prvom intervjuu za neki medij u BiH otkako je izabran na dužnost predsjednika SDP-a. Prema izbornim propisima Republike Hrvatske, njezini državljani u BiH, koji su pretežno Hrvati, svrstani su u 11. izbornu jedinicu za dijasporu.

“Oni (Hrvati) žive u BiH i tamo trebaju glasovati za predstavnička i vrhovna tijela, a ne u Hrvatskoj”, rekao je Milanović dodajući kako nije sporno da Hrvati u BiH imaju i državljanstvo Hrvatske, ali bez prava glasovanja na izborima u Hrvatskoj. (jutarnji)

Ono što je Milanović također rekao (a ne mogu naći link) je da odluke ustavnog suda treba poštivati, no da je ova odredba loša te da je treba mijenjati i to na način da se ustav mora promijeniti. Hrvatski ustav je nastao u specifičnom razdoblju kada je svaki hrvat bio dobrodošao i kada su rješenja o tome tko je sve mogao postati hrvatski državljanin između ostaloga bili i instrument osiguranja opstojnosti hrvatske zajednice u susjednim nam zemljama (posebice BIH). Neki će reći kako je to bila suluda odluka od samog početka te da je ona bila uvertira u aneksiranje Hercegovine matici zemlji (ja ne bih išao toliko daleko, no postoji i takvo mišljenje). Ja nemam osobitog razloga biti protiv toga da hrvatska dijaspora bude prisutna u hrvatskom saboru, no mislim da bi broj takvih zastupnika morao biti sličan broju zastupnika manjina – tako da se u osnovi slažem sa stavom Milanovića koji je, usput rečeno, ustvrdio kako će HDZ biti voljan promijeniti tu ustavnu odredbu u času kada prvi puta izgubi većinu zastupnika iz dijaspore.

A ovo nas dovodi do Gordana Jandrokovića, jednog od novih likova koje HDZ gura u medije, ono što je zanimljivo oko njega je da je stasao u istoj grupi pridošlica u ministarstvu vanjskih poslova te je Milanovićeva generacija, pa ga se stoga poput Milanovića smatra mladim lavom HDZa. Aleksandar Stanković u jučerašnjem “Nedjeljom u 2” ugostio je mladog Jandrokovića te nad njime napravio masakr. Gordan je definitivno pristojan dečko, no osjeća mu se u glasu kako je u stanju zastupati samo stranački odobrene stavove. Pa je tako na niz trik pitanja odgovarao različito ovisno o tome čija je izjava bila na tapeti (primjerice pitao ga je Stanković za tvrdnju Tonina Picule da hrvatska mor abiti u NATOu 2006 a u EU 2007 – što je ovaj proglasio nerealnim obećanjem, da bi odmah potom kada je Stanković rekao da je to Sanaderova izjava ovaj preokrenuo ploču i ustvrdio kako treba biti optimističan). Anketno pitanje je bilo da li hrvati iz BIH smiju glasati u hrvatskom saboru ili ne, i na 30ak tisuća telefonskih poziva, rezultat je 62% u korist ukidanja tog prava. Ovo naravno nije reprezentativni uzorak niti anketa napravljena na bilo kakav suvisli način, no mislim da je indikativna za stav hrvatskog biračkog tijela. Da li je Milanović napravio štetu gornjom izjavom, ili je pak otvorio jedno za HDZ vrlo osjetljivo pitanje (za kojeg HDZ nema ispravnog odgovora) ostaje da vidimo.

Jedan drugi mladi lav HDZa Zdravko Livaković, sudjelovao je prije nekoliko dana u Otvorenom, ovaj puta je bio daleko bolje pripremljen, no svejedno nije bio osobito uvjerljiv. Malo bolju perspektivu na cijelu priču oko Livakovića, Kalmete i njegovog vozača možete dobiti pročitajući razgovor s novo pečenim HSSovcem Stipe Gabrić Jambom u Slobodnoj Dalmaciji. Naravno, Stipe Gabrić nije baš osobito pouzdana osoba kojoj treba baš sve vjerovati, no mislim da u ovome slučaju (jer je riječ o njegovom direktnom interesu) nema osobitog razloga ne vjerovati u istinitost tvrdnji (pa makar bile i pomalo pretjerane). Bilo kako bilo, činjenica je da jedan pomoćnik ministra Zdravko Livaković ne bi smio tvrditi kako ne poznaje podizvođača koji je od države inkasirao u posljednjem razdoblju gotovo milijardu kuna.

U jednom od intervjua koje je Milanović dao u vrijeme svoje kampanje za predsjednika SDPa, pitali su ga (ovo nije direktni citat nego po sjećanju) kako on misli biti vjerodostojan prema biračima kada SDP nije izvršio obećanje za reviziju pretvorbe i privatizacije, a on je odgovorio vrlo jednostavnom rečenicom:

“Dobro, pa neka glasaju za one koji su ih opljačkali!”

Svima nam je već zlo od silnih afera koje se događaju i naravno da bi svi bili puno sretniji da se izborna kampanja vodi na bitkama o gospodarskim programima i načinima kako izvući zemlju iz kaljuže u kojoj se nalazimo, no isto tako je činjenica da našim biračima nisu jasne temeljne vrijednosti koje pojedine stranke zastupaju, odnosno temeljne vrijednosti koje uporno prate pojedine stranke. Stoga, sasvim je sigurno da ćemo o aferama (jednih i drugih) ponovno puno slušati. Na Vama je da proberete što je od toga točno, a što nije, te tko ima stvarnu volju i želju nešto učiniti, a tko se manje ili više uspješno pokušava izvući iz konteksta u koji je upao.

Misao dana:
It is no secret that organized crime in America takes in over forty billion dollars a year. This is quite a profitable sum, especially when one considers that the Mafia spends very little for office supplies.