Categories
Priroda i društvo

Par brzih i kratkih

Da li ste jučer gledali Otvoreno, naime tamo je Ratko Maček poprilično neuvjerljivo u najboljoj maniri HDZa devedesetih pokušao shvatiti što je to pokretna imovina (za one malo mlađe, nakon što je Ankica Lepej otkrila kako Franjo Tuđman nije bio baš iskren oko iznosa svoje ušteđevine, ustavni je sudac izjavio kako novac nije imovina pa stoga nije bilo ni nikakve obveze prijavljivanja).

Ratko nam se tako zapitao da li i estetske operacije spadaju u pokretnu imovinu, a spomenute su i Gucci torbe, remenje i koješta (uglavnom oporbenih političarki). Meni je u stvari nevjerojatno da nitko nije postavio slijedeća pitanja:

  1. Ako je premijer pronašao za shodno prijaviti svoju biblioteku, kako to da se nije sjetio kolekcije satova? (koliko li vrijedi ta biblioteka da mi je samo znati)
  2. Ako imate kolekciju satova vrijednosti 150.000EUR, ne smatrate li to dovoljno značajnom imovinom da je uvrstite u dokument koji je indikativnog imena “Imovinska kartica”?
  3. Kako je moguće da cijela vlada, koja je valjda naše best@brigthest, naše biserje, naše intelektualno zlato, naša karta za izlaz, naše svjetlo na kraju tunela, naši vodiči kroz ovu tminu, naši spasitelji i oni koji su pokrenuli hrvatsku – e, kako to da nitko od njih (osim čini mi se Biškupića) nisu uspjeli ispuniti taj toliko kompleksan formular?

Jučer ujutro sam napisao moju primjedbu kako su neki od premijerovih satova proizvedeni u posljednjih nekoliko godina, i ako ste dobro slušali Maček je rekao kako nijedan sat nije kupljen u posljednjih nekoliko godina (Maček očigledno prije emisije nije pogledao današnje novine), no zbog nespretnog i poluotkrivajućeg pitanja Mislava Bage ovaj se snašao i izvrnuo priču (sve u 30 sekundi, to bi trebalo malo detaljnije proanalizirati).

I kada smo već kod novina, samo da spomenem da se jučer dogodila zanimljiva situacija s online verzijom Jutarnjeg, o čemu je još tijekom noći pisao Zombix. Slučajnost, autocenzura, urednička intervencija, nervozni telefonski pozivi usred noći? Ako netko zna to je valjda Ratko.

O Sunčanom Hvaru nema novosti, osim informacija s jučerašnje sjednice vlade, a čini se da je pao i neki interview u Globusu s predstavnikom Orcoa. Kao što rekoh, moja simulacija kaže kako najmanje 11% malih dioničara mora dokapitalizirati Sunčani Hvar (s nekih 10mil kuna) kako Orco ne bi već u ovom krugu postao većinski vlasnik. Ali da će Orco postati većinski vlasnik to je i dalje jasno kao što je i jasno da će sunce sutra ujutro izići. Eh, da od ugovora ni U.

Misao dana:
Those are my principles, and if you don’t like them… well, I have others.

Categories
Politika

Sunčani hvar (i spin doktori rade prekovremeno)

Ok, stišala se bura oko Sunčanog Hvara i sve se čini jako cool. No upozorio bih na nekoliko zanimljivih detalja koji su se eto pogubili putem a koji su bitni za razumijevanje cijele priče, pa idemo malo napraviti CSIjevski timeline da vidimo što se i kako događalo (i na vertikali ali i dole na horizntaliTM):

(na ovome mjestu ide google video kojeg ću staviti naknadno)

CNN.blog je u srijedu 3. siječnja objavio famozni ugovor dioničara koji regulira međusobne odnose HFPa i Orco grupe koja je ušla u javno privatno partnerstvo u Sunčanom Hvaru. Navedeni ugovor govori o mnogo toga, no između ostaloga predviđa jasni način kako će Orco postati većinski vlasnik Sunčanog Hvara, definira odštete u slučaju da se ne sustignu planovi i što je možda najvažnije, obvezuje vlasnike državnih dionica da glasaju u korist odluka koje pripremi većinska Orcova uprava.

U četvrtak se pojavljuje tekst na indexu, a navečer i na ostalim portalima, potom u novinama i napokon na TVu. U petak je afera na maksimumu i prve stranice su rezervirane za Sunčani Hvar. Vlada ističe da nije siguran da li je ugovor autentičan te da će se ugovor ili njegovi dijelovi (nakon Orcove suglasnosti) objaviti u petak (što se nije dogodilo), pa se dan objave prebacuje na ponedjeljak.
U subotu se događa skup HDZa u Splitu na kojem sudjeluje i Hvarski gradonačelnik koji se pridružuje premijeru na ručku. Dogovara se sastanak u ponedjeljak ujutro u HFPu, a s premijerom u utorak ujutro.

Pjerino Bebić (aka. Hvarski gradonačelnik) i Damir Polančec provode ponedjeljak u HFPu, sadržaj ugovora nije objavljen i krajem radnog dana najavljuje se rješenje problema. U dnevnicima, a potom i u Otvorenom na HTVu govori se o tome kako će grad Hvar dobiti svojih 25% + 1 dionicu i kako će Crkva koja također potražuje biti namirena. U samoj emisiji Otvoreno, Damir Polančec radi lingvističke akrobacije na temu definicije što bi to javno privatno partnerstvo moglo biti, no svi se slažu kako je dobro da grad Hvar dobije dionice. Mislav Bago je podbacio (u odnosu na standarde koje je nedavno postavio). Pjerino Bebić (o čijem liku i djelu ću samo reći da ga građani Hvara imaju kao pokoru) sve svoje izjave u studiju u principu pretvara u hvalospjeve prema vladi i liku&djelu premijera nam Sanadera (PB je nezavisni gradonačelnik no koalira s HDZom).

U utorak 9. siječnja, dolazi do sastanka s premijerom i primjerene press konferencije u prostorijama vlade, gdje se gore spomenuti gradonačelnik osobno zahvaljuje premijeru na uloženom trudu, a press release kaže kako nakon godinu dana pregovora problem s Hvarom je riješen (tko bi rekao da vrijeme na Markovom trgu ide tako brzo, čovjek bi pomislio da je CNN ugovore objavio prošli tjedan)? Press release kaže i to da će se Sunčani Hvar dokapitalizirati novcem grada Hvara, što pak do neke razine znači da će grad Hvar platiti udio u društvu s kojim se sudi da mu se prizna njegov udio (ili po seljački; kupuju tvrtku koja je ionako njihova).
E sada, da li vam u cijeloj priči nešto ne nedostaje? Meni da. Naime, negdje po putu se dogodilo da se osnovna poruka jednostavno izgubila. Nedostaje jasni i decidirani dokaz da je riječ o javno privatnom partnerstvu jer sve što ja vidim u cijeloj priči je da je netko javno pogodovao privatnom partneru. Osam dana od objave, nedostaje “pravi” ugovor ili barem pošteni demantij autentičnosti objavljenoga. Ne vidim niti garancije ili barem demantij da će Orco ikada (a po mojoj procjeni već u siječnju) postati većinski vlasnik Sunčanog Hvara.

Ono što se dogodilo je da je obzirom na razmjere afere, umjesto žrtve ovaj puta trebao heroj koji se (niti kriv niti dužan) pronašao u liku Hvarskog gradonačelnika i u tom potezu su se pogubili svi ostali problemi zbog kojih je gore spomenuti ugovor u stvari i objavljen.

Gospodo novinari, ponovno ste prevedeni žedni preko vode.

p.s. moja mala simulacija u excelu pokazuje da mali dioničari moraju dokapiralizirati barem 11% dionica kako Orco ne bi postao većinski vlasnik (manje razlike u matematici su moguće ali brojka je tu negdje)

Misao dana:
Sometimes I don’t want to see the puppeteers, sometimes I just want to see the magic therein.

Categories
Politika

Ivo Sanader vs. Predator

Danas popodne smo komentirali priču o ovome liku koji je u engleskoj ubijao prostitutke, i kako to već ide, bilo je za pretpostaviti kako će susjedi govoriti o mirnom i povučenom čovjeku, uvijek pristojnom, spremnom pomoći susjedu. No ovaj puta (i prvi da ja pamtim), svi su krenuli govoriti o Stevenu Wrightu kao čudaku koji nije baš šokirao svoju okolinu činjenicom da je rastrančirao nekolicinu žena.

Sigurno se pitate, kakve to veze ima s Ivom Sanaderom? Pa, riječ je u stvari o Mislavu Bagi, Mislav je do prekjučer (u mojim očima) bio jedan vrlo dobar politički novinar od kojeg ste mogli očekivati dobro pokrivenu priču, no kako je riječ o finom i uglađenom mladiću teško da ste od njega mogli očekivati uzbuđenje. Do prekjučer. Prekjučer navečer sam pripremao prezentaciju za moje predavanje u rijeci i jednim okom gledao Batllestar Galacticu kada me je prekinuo moj googletalk “jel gledaš Otvoreno?”. Prebacio sam na Otvoreno i vidio Mislava samog u kadru kako nekoga vrlo agresivno napada. Kada se kadar proširio u studiju se nalazio samo Račan i Bago!? To nije Bago kojeg ja poznajem (nije da ga poznajem, nego onako – s ekrana).

Jedan dan kasnije i Mislav je ugostio našeg premijera (Ivu Sanadera op. a.) i doslovce ga je razvalio, ono – pomeo pod s njime, sažvakao i ispljunuo. Ovo je iznimno važno iz dva razloga, kao prvo to je nastup i agresivnost Mislava koju dosada (barem ja) nismo imali prilike vidjeti – kažu u Večernjem da je to valjda zato što Galić hoće nešto postići prije odlaska u Pariz, no puno vjerojatnije je to činjenica da su novinari, koji su se posljednjih godina uljuljali u nekakav pakt o nenapadanju s političarima, ušli (naposlijetku) u otvoreni sukob nakon incidenta koji se desio s Mesićevom snimkom (ako mislite da takav pakt ne postoji, pročitajte članak u Jutarnjem – očigledno je da oni nisu gledali Otvoreno na istom televizoru kao i ja, a štogod da su gledali koristili su pritom i ružičaste naočale čekajući valjda bolju budućnost koja nikako da stigne).
Bacite pogled na dva isječka koja su se danas pojavila na youtube-u, a detaljnija analiza slijedi.

https://www.youtube.com/watch?v=BCDplZ1SneI https://www.youtube.com/watch?v=-i0E8EXTIwk

Misao dana:
Corruption is nature’s way of restoring our faith in democracy.