Marko Krištof

Državni proračun je nakon Ustava pojedinačno najbitniji dokument koji definira i opisuje funkcioniranje jedne države. U našem slučaju, riječ je o dokumentu s nekih 14.000 stavaka gdje su na primjer plaće državnih službenika definirane na nekoliko stotina međusobno različitih mjesta pa je stoga vrlo teško pratiti što se točno u državnom proračunu događa.

Kako bi to riješili, napravili smo grafičku vizualizaciju kroz državni proračun.

Državni proračun moguće je pregledati na dva načina, prvi pogled je po korisnicima proračuna (dakle po ministarstvima, agencijama i uredima, a unutar toga po vrsti troška), a drugi pogled je po vrsti troška (pa unutar toga po korisnicima). Sve što treba učiniti je kliknuti na korisnika ili trošak i stranica će iscrtati dodatnu razinu detalja, natrag se vraćate pritiskom na desnu tipku miša. Veličina grafikona označava ukupnu veličinu državnog proračuna, dok je veličina svakog pojedinog kvadrata pokazuje relativnu veličinu stavke u odnosu na ukupni proračun. boje su posložene na načinda slični troškovi ili korisnici budu obojeni srodnom bojom.

Pregledom proračuna na ovaj način moguće je na vrlo jednostavan i vizualan način vidjeti odnose među stavkama, veličine pojedinih troškova kao i grupirati pojedine vrste troškova a koje su raszasute na puno lokacija po proračunu.

U okolini poput naše gdje je svaku kunu potrebno dobro odvagnuti, alati poput ovoga mogu se koristiti za jednostavnu i brzu identifikaciju anomalija u proračunu i kao podloga za ispitivanje veličina pojedinih stavki. Primjerice, ako pogledate izdatke za prijevozna sredstva koja su ove godine predviđena u iznosu od 191 milijun kuna, očito je da praktički 75% iznosa otpada na vozila MUPa i vozila ministarstva obrane, no jednako tako ministarstvo poljoprivrede ima predviđenu kupnju 8.7 milijuna kuna vrijednih vozila. Također, nije teško uočiti kako se puno različitih subvencija dodjeljuje iz različitih ministarstava i pod različitim nazivima (kapitalne pomoći, subvencije trgovačkim društvima i sl). Ako promatrate plaće koje se nalaze na nekoliko mjesta (jer se odvojeno vode plaće, odvojeno porezi i doprinosi a odvojeno naknade zaposlenima), nije teško uočiti da u masi plaća uopće ne postoje plaće zdrastvenih radnika koje su pak sakrivene u transferima HZZO-u ili da naknade zaposlenima nisu proporcionalno zastupljene po ministarstvima.

Da bi se moglo racionalno trošiti potrebno je učiniti državni proračun transparentnijim a to trenutna razina detalja ne dopušta, također treba napraviti povratni mehanizam između planiranja i stvarne potrošnje. Naime, dešava se da je pojedina jedinica državne uprave (ministarstvo, agencija, ured) za određenu svrhu predvidjela određenu sumu novaca, a koja je prošla i bila prihvaćena od strane ministarstva financija prilikom sastavljanja proračuna, a da bi onda tokom godine s te proračunske stavke bio uzet novac i preusmjeren na neki drugi trošak. Ovo je tipična metoda manipulacije jer Vlada dopušta tijekom godine nekoliko takvih “mini-rebalansa” koji su dopušteni zakonom, a uopće nisu podložni saborskoj kontroli gdje je moguće premještati stavke unutar proračuna jedne jedince vlasti.

Primjer: Agencija za istraživanje ruda ima sistematizacijom predviđeno 200 radnih mjesta te u prijedlogu svog proračuna traži puni iznos plaća za svih 200 djelatnika iako ih imaju samo 150. Ministarstvo odobrava taj iznos, a potom agencija tijekom godine u mini rebalansima sa stavke plaća taj novac prebaci na npr. intelektualne usluge. Ili, trošak održavanja objekta (primjerice kupovina novih prozora ili trošak klimatizacije) koji je bio trošak samo u jednoj godini, provuče se ponovno u slijedeću, a potom se u mini rebalansu preusmjeri na drugu stavku.

Da bi se riješio gornji problem, potrebno bi bilo uspoređivati prvobitni proračun (dakle onaj koji je usvojen) i usporediti ga sa stvarnim stanjem o izvršenju proračuna (a koji je dostupan s velikim vremenskim odmakom) i na taj način identificirati institucije i stavke koje imaju značajne razlike i koje troše novac suprotno naputku sabora.

Tek u izvršenjima proračuna dostupna je puna klasifikacija troškova, a ona nisu dostupna u samom prijedlogu tj. proračunu.

Nadalje, količina povratne informacije od korisnika proračuna koji u stvari odlučuju o troškovima je minimalna ili nepostojeća.

Veliki države poput primjerice USA imaju posebne mehanizme za predlaganje ušteda. Američki predsjednik Obama ima posebni dio web stranice i nagradu za one koji predlože najkreativniji i najbolji način za stvaranje ušteda.

Nešto bliži primjer je Velika Britanija gdje je premijer David Cameron zamolio je državne službenike da predlože načine za smanjenje proračuna. Tijekom prikupljanja prijedloga, predloženo je više od 100.000 ideja kako uštediti u proračunu. (vidi: ), a samu molbu je David Cameron direktno uputio službenicima putem youtubea.

Ovo nije alat za kritiku Vlade, dapače, ako mislite da je razina transparentnosti državnog proračuna niska, onda niste vidjeli što se događa na lokalnim razinama. Ovo je alat koji pomaže u pronalaženju načina za stvaranje ušteda, alat koji pomaže dizanju svijesti kako se troši javni novac, te naravno alat koji promovira transparentnost što je najbolji i najučinkovitiji antikorupcijski alat koji postoji.

Link na vizualizaciju državnog proračuna.

Ovaj mini-projekt ne bi se dogodio bez pollitičara i talentiranog ekonimiste Marka Krištofa koji je pomogao u pribavljanju podataka i interpretaciji, te nekolicine drugih a nespomenutih koji su pomogli da se ovo isprogramira, debugira i pripremi za objavu. Puno hvala svima.

Kratka napomena: Projekt vizualizacije državnog proračuna prvi je projekt udruge Vjetrenjača, a koja je izrasla iz web stranice pollitika.com.

Hrvatska ekonomija je tijekom godina postala uvozno orijentirana, a po mojem skromnom sudu jedan od temeljnih razloga za to je sustav doprinosa i poreza na dohodak, dakle svega onoga što opterećuje cijenu rada hrvatskog radnika. Primjerice, ako imamo Hrvatsku čokoladu koja danas u proizvodnji košta 10kn i inozemnu čokoladu kojoj je cijena na graničnom prijelazu također 10kn, tada će obje čokolade u dućanu koštati jednako: 10kn uvećano za PDV ili 12,30 kn. No, kada bi smanjili opterećenje na rad tada bi trošak rada bio jeftiniji i s manjim troškom opterećivao cijenu čokolade i tada bi naša čokolada mogla koštati 9kn i u konačnici na polici supermarketa biti jeftinija za 1,23kn od inozemne čokolade.

Nije stoga niti pretjerano čudo da je Vlada kao jednu od mjera borbe protiv izlaska iz krize ponudila upravo intervenciju u sustav poreza na dohodak od rada te najave premijerke Jadranke Kosor i koordinatora za provođenje mjera Ivana Šukera izgledaju više nego zanimljivo. No da li je to uistinu tako i krije li se iznad atraktivne najave nešto više ili su ponuđene mjere samo isto ono što smo imali i do sada ali zapakirano u malo atraktivniji celofan. Mijenjamo li sustav promjene radi ili će ove promjene unijeti neke pozitivne promjene u sustav i doista pomoći izlasku iz krize. Nakon kraće analize, rezultati su ne samo poražavajući nego se čini kako Vlada pod krinkom smanjenja poreznih stopa pokušava progurati harač poslije harača.

Simulacija primanja s različitim poreznim teretom — Simulacije izradio Marko Krištof (klikni za veći graf)

Na gornjem grafu nalazi se simulacija odnosa bruto/netto. Na horizontali nalazi se iznos vaše bruto plaće (simulacija se odnosi na samca koji živi u Zagrebu), dok se na vertikali nalazi iznos netto plaće. Plava linija je iznos netto plaće koju dobijete ako se plaća isplaćuje po trenutno važećem porezu na dohodak. Crvena linija pokazuje netto plaću po važećem zakonu o porezu na dohodak umanjenom za krizni porez (harač), dok plava linija pokazuje iznos netto plaće po prijedlogu koji je izašao iz Vlade. Ono što je vrlo očito je da je porezna presija u biti i dalje gotovo identična kao i do sada i za veliku većinu ljudi čiji je bruto manji od 22.000kn praktički nema nikakve razlike. Da, točno je da u određenim intervalima iznos netto plaće raste, no naša simulacija pokazuje kako je maksimalni iznos razlike svega 127,44kn što predstavlja manje od 2% ukupnog iznosa netto plaće s čime će se teško tko puno usrećiti. I posljednje, iako je broj građana koji dobijaju plaću veću od 22.000kn bruto relativno malen, njima će netto plaća najviše narasti i oni će doista osjetiti razliku (primjerice, u tu kategoriju spadaju državni dužnosnici).

Ako je to doista tako, postavlja se pitanje što se točno događa s prihodima od poreza na dohodak i što je Vlada u stvari predložila, osim što je stari sustav presložila na malo drugačiji način i zapakirala ga u novi celofan pod krinkom smanjenja poreznog opterećenja.

Prihodi od poreza na dohodak na godišnjoj razini — Simulaciju prihoda je napravio Marko Krištof (klikni za veći graf)

Drugi grafikon pokazuje raspored prihoda državnog proračuna od prikupljenog poreza na dohodak (grafikon pokazuje godišnju razinu), obzirom na nepostojanje i nedostupnost svježijih podataka, za ovu simulaciju smo koristili podatke REGOS-a i to za 2008. godinu (nažalost ovi podaci nisu javno dostupni, toliko o transparentnosti). Kao što je iz grafa očito, prihodi proračuna će dramatično podbaciti na svim onim plaćama čiji je bruto manji od cca. 8.000kn i to nas dovodi do kritičnog problema koji će se desiti ovom promjenom zakona o porezu na dohodak. Naime, iz gornjeg grafikona slijedi kako će država na ime smanjenja poreza na dohodak uprihoditi oko 1.2 milijarde kuna manje na godišnjoj razini, što je gotovo 10% ukupnog godišnjeg prihoda od poreza na dohodak i naizgled se čini kako je riječ o velikoj uštedi. No ta simulacija se odnosi samo na redovne mjesečne isplate simulacijom novih poreznih mjera i ona ne uključuje efekte povrata poreza na dohodak koji se ostvaruju godišnjom prijavom. Po priznanju same porezne uprave, tijekom godine oni naprave povrat od oko 1.8 milijardi kuna, iz čega slijedi kako će efekt ove promjene poreznog sustava biti oko 600 milijuna kuna ali u korist države. Da, dobro ste pročitali, država će na kraju godine ubrati oko 600 milijuna kuna više nego što ubire danas i to prvenstveno zahvaljujući ukidanjem poreznih olakšica. Od tih 1.8 milijardi kuna povrata, njih 919 milijuna kuna se odnosi na povrat po osnovi kamata za stambene kredite, 594 milijuna za dodatna osiguranja i 371 milijun za zdrastvene olakšice. Nije teško zaključiti kako su to olakšice koje masivno koristi jedva primjetljiv srednji sloj društva (dakle isti oni koji će ušičariti na mjesećnoj razini tih 127,44 kune olakšica), tako da će i njihov netto efekt na godišnjoj razini biti negativan, dok će jedina grupacija društva koja će doista biti rasterećena biti ona koja prima više od 22.000kn bruto plaće.

No, promjene poreza na dohodak imaju još jedan vrlo veliki i značajni efekt kojeg vladajući nisu pripomenuli, a to je da je prihod od poreza na dohodak prihod jedinica lokalne uprave i samouprave; što ukratko znači da je Vlada ovim prijedlogom u biti manipulirala njihovim poreznim prihodima. Uzevši to u obzir, a znajući da će vlada po novom prijedlogu uprihoditi više novaca nego što je do sada prikupljala, vrijedi se zamisliti kakve će to efekte imati na jedinice lokalne uprave. Nažalost, to je relativno jednostavno predvidjeti i više je nego očito da će jedinice s malenim primanjima i jedinice u siromašnijim dijelovima zemlje (osobito Slavonija, Lika, Dalmacija) po novoj raspodjeli uprihoditi manje nego što to rade sada iz jednostavnog razloga što većina stanovništva na njihovom teritoriju prima plaće koje su najviše zahvaćene poreznim rasterećenjem, dok će istovremeno jedinice lokalne uprave u kojima prevladava bogatije stanovništvo (dakle gradovi) uprihoditi više. Ne treba reći da će se time samo povećati nesrazmjer u prihodima malih i velikih sredina.

Efekti ove porezne reforme su u biti porazni, oni pokazuju kako Vlada nije mućnula svojom kolektivnom glavom. Ako prijedlog ostane ovakav kakav je, u cijelosti će izostati bilo kakvi pozitivni efekti ove reforme, dok će se istovremeno jaz između bogatih i siromašnih pojedinaca, te bogatih i siromašnih općina i gradova samo povećati. Ova vlada, poput superhika, uzima siromašnima da bi dala bogatima i to je taktika koja teško da će donijeti pozitivni efekt.

p.s. ima jedna pozitivna stvar iz ovog prijedloga, naime obzirom na ukidanje poreznih olakšica sasvim je sigurno kako će broj poreznih prijava biti daleko manji, no obzirom da smo već u 2010. godini, ta promjena će se manifestirati na poreznim prijavama tek u 2012. godini, što će u 2012. godini smanjiti presing na administraciju koja je potrebna da bi se prijave obradile te automatski smanjiti trošak prikupljanja poreza, no to je i dalje daleka 2012. godina

Misao dana:
Ponosan sam što mogu plaćati poreze u Hrvatskoj; no, bio bih jednako ponosan da plaćam upola manje.