Tag: Ivo Sanader

Categories
Politika

Čačić, HEP, Thompson i Sanader

Kao što ste mogli pročitati, promiješale su se karte u Varaždinskoj županiji i jučer je na skupštini donekle upitnog legaliteta predsjednik postao HSP-ovac čime je utrt put da se već na slijedećoj skupštini govori o Varaždinskom županu i budućoj ulozi Radimira Čačića. Mislim da je sasvim izvjesno kako će Čačić izvisiti kao Varaždinski župan i to nije dobro u predizbornoj godini. Ima tu više problema, naime prvi od njih je taj što je Čačić u proteklih nekoliko godina svoje vladavine pokrenuo impresivni broj JPPova (javno privatnih partnerstava) koji bi u funkciju morali doći ove i slijedeće godine. Objektivno, Varaždinska županija je jedno veliko gradilište kao uostalom i sve drugo čega se Čačić ulovi jer je njemu rješenje svakog problema gotovo uvijek skriveno u građevinskoj operativi i nekom povelikom objektu. Žao mi je što Čačić neće dočekati lokalne izbore u ulozi župana jer me zanima kako ima namjeru izglasati županijski budžet za 2009 kada će dobar dio tih JPPova početi dolaziti na naplatu. S druge strane, ne zavidim baš niti novim vladarima Varaždinske županije jer s jedne strane imati će (kako se priča) stotinjak domjenaka i prigodnih otvaranja ali isto tako moraju porazmisliti o problemu kako namiriti sve te stavke iz budžeta slijedeće godine.

Naravno, isplivala je i činjenica da su dva HNSova vijećnika prebjegli što je i omogućilo promjenu rasporeda snaga i dok se Čačić sada nešto ljuti na HSLS, objektivno rezultat ove situacija je rasplet nakon stranačkog sabora od prije nekoliko mjeseci.

Nikome nije jasno koliko je struja u stvari trebala poskupiti, a još je manje jasno zašto bi se to moralo dogoditi. No naša brilijantna vlada odlučila je napraviti socijalnu mjeru protiv poskupljenja struje koja zahvaća (kako novine kažu) impresivnih 50% kućanstava u državi. Dakle, vlada će HEPu pokriti razliku od trenutne cijene struje do cijene struje nakon poskupljenja. To znači da će HEPu za kućanstvo koje troši do 2.000kwh uplatiti maksimalno 400kn (barem tako ispada po tarifnom cjeniku HEPa). Ova logika je doslovce suluda i besmislena i općenito jedna od apsolutno najglupljih koje je ova vlada ikada osmislila; socijalna pomoć se jednostavno ne radi na ovakav način. Energija za početak nije socijalna kategorija, 50% stanovništva nema socijalne potrebe a tih 166mil kuna koliko će to koštati (na razini cijele godine za cijelu državu) baš i nije neki novac. Populizam do te mjere da bi se netko morao uputiti do wikipedije i promijeniti definiciju. Sramota. Ajde, jedina dobra stvar u cijeloj priči je da ćete sada plaćati manji račun u svojim vikendicama (toliko o socijalnoj mjeri).

Bacite pogled na nesvakidašnju priču inspektora MUPa Josipa Gašparca koji je suspendiran zbog toga jer je prijavio Thompsona da bi “s vrha” ukinuli njegovu prijavu “jer su prestali razlozi” da bi se on pobunio i zaradio suspenziju. Volim gledati pravnu državu na djelu.

I posljednje, jedna umirujuća vijest. Božo Sušec kaže kako je sasvim OK ugostiti Ivu Sanadera da komentira utakmicu (kak je to zgodno da se baš poklopio sastanak s austrijskim predsjednikom i utakmica :). Dakle to je OK, navodno je i Berlusconi sudjelovao u takvim emisijama (barem 40-50 puta kaže Sušec iz čega zaključujem kako čovjek očito više gleda talijansku televiziju nego HRT što je obzirom na kvalitetu programa u posljednje vrijeme donekle i logično).

Misao dana:
Kada bi idioti letjeli, zgrada Vlade bi bila aerodrom.

Share the post "Čačić, HEP, Thompson i Sanader"

  • Facebook
  • X
Categories
Ekonomija Politika

Zaoštravanje

Jučer sam ulovio pod ruke Jutarnji list i negdje unutra je pisalo kako je Sanader popričao s nekim iz EUa i pritom “zaoštrio” odnos prema EU a sve skupa vezano uz ZERP. Ovo je naravno smiješno, jer ne zaoštrava Hrvatska (ili Sanader) ništa prema EU, nego je EU taj koji zaoštrava odnos prema nama – no kako su neki na pollitici primjetili, baš je zgodno da imamo problem sa ZERPom jer imamo temu koja ima nacionalnu podršku pa pod problem ZERPa možemo uredno proturiti i alibi za zaustavljanje (usporavanje, privremeno odustajanje ilikoji god želite izraz iskoristiti za činjenicu da pregovori polako staju) pregovora sa EU. How convenient!

Zanimljiva je ta situacija sa ZERPom jer (po mom shvaćanju problema), čisto da ponovim, cijeli problem proizlazi iz nesretnog sastanka s Hidom Biščevićem (koji se uzgred rečeno susreo na “marginama” nekog sastanka s Bill Gatesom; toplo se samo nadam da nije ništa potpisao ili obećao). Naravno, na unutarnjem planu novine nas obasipaju informacijama kako je to bio usputni sastanak i kako nikakva obveza iz njega ne proizlazi, no zašto oni nas uvjeravaju u tako nešto, većinom smo ionako za ZERP – u to isto treba uvjeriti i Slovence i Talijane a i EK čiji je predstavnik bio na tom sastanku, oni su ti koji moraju reći da doista, riječ je o bezveznom sastanku, praktički ad-hoc sazvanoj kavi u Briselu na kojem se više prijateljski čavrljalo nego stvarno radilo. Pojma nemam, možda upravo sada Jandroković uvjerava briselske birokrate što se u stvari dogodilo i tko je što doista rekao (ali i mislio, što je puno važnije).

Željko Rohatinski je legenda i to je valjda sada svima jasno, čovjek je lijepo rekao početkom studenog što nam slijedi, mediji su to manje ili više uspješno prešutjeli i sada kada je svinjac nastao a igra “vola oko stola” se rapidno bliži kraju svi pogledavaju u dostupne stolce i pitaju se tko će ostati stajati. Sanader je u odsutnom trenutku pomislio kako bi bilo super da to bude upravo Rohatinski kao idealni kandidat, no Rohatinski ga je lijepo dočekao i zašamarao kao malog balavca.

Problem spirale inflacije je vrlo veliki i makar on u ovome času nije kritičan parametar u našoj ekonomiji vrlo brzo bi to mogao postati a onda će ono što recimo Šuker naziva “ekonomskom politikom” postati betonski uteg oko nogu. Čisto da nabrojimo nekoliko vrlo zanimljivih parametara koje vrijedi imati na oku i onako seljačko shvaćanje što to točno znači.

Inflacija koja će po svoj prilici okinuti 6% je ukratko mjera koja kaže da ono što ste prošle godine platili 100 danas košta 106. Naravno, kako je Sanaderovo povjerenstvo za praćenje bure primjetilo, nisu svi artikli poskupili 6%, neki su poskupili manje a neki više. Primjerice, poljoprivredni proizvodi su poskupili daleko više od tih 6%. Bila je suša kažu, uvozi se puno, cijene po inozemstvu ne možemo kontrolirati i kako to već ide. Ista ova Sanaderova vlada svojevremeno je govorila (u prethodnom mandatu) kako u ladici ima plan za navodnjavanje poljoprivrednih zemljišta. Lijepo je znati da je taj plan i dalje na suhom, tamnom i hladnom mjestu.

Na cijene prehrambenih proizvoda očigledno utječu i vremenske nepogode, no isto tako i situacija u okruženju; poljoprivreda koja nam je rascjepkana kako to već je, teško da može proizvesti osobito konkurentan proizvod (ok, ima izuzetaka ali…) , a zanimljiva je priča o biogorivima kao faktor rasta cijene poljoprivrednih proizvoda. Naime, sve više i više se počinju koristiti uljarice za biodiesel u europi, odnosno različite druge kulture (poput trstike ili kukuruza) za etanol što je zamjena za benzinska goriva. Što je cijena barela nafte veća, to je proizvodnja biogoriva konkurentnija, a ekipe koja ima novaca kupiti to gorivo je više nego dovoljno motivirana da natjera poljoprivrednika da umjesto pšenice za visokokonkurentni kruh počne raditi uljarice za ZETov autobus.

U nekoj od svojih silnih prezentacija, Ljubo Jurčić je svojevremeno rekao da nije poanta samo forsirati povećanje izvoza, nego i smanjenje uvoza, a poljoprivredni proizvodi su tu očigledna meta budući da ih uvozimo sve u šesnaest. Naravno, da bi ih netko kupovao moraju postati konkurentni, jedan od segmenata je i gore spomenuto navodnjavanje, pa potom nekakva suvisla “ekonomska politika” prema poljoprivredi i poljoprivrednicima i ovdje negdje u priču dolazi izjava Rohatinskog koji kaže da HNB ima vrlo precizan set alata kojima može pokušati kontrolirati ekonomiju, no mnogobrojni alati se nalaze na Markovom trgu.

Inflacija će raditi pritiske i na neke druge procese, primjerice, može se lagano pojaviti potreba za deprecijacijom kune, to znači da nam odjednom treba npr. 7.8kn za jedan EUR ili možda čak i više. Mogao bi se ispuniti san svih izvoznika o kojem pričaju godinama, no, vrijedi se podsjetiti na naš impresivni vanjski dug koji je sada zasigurno prešao 32mlrd eur i indeksaciju koja bi nastala deprecijacijom. Naime, vaši krediti za automobile i stanove su vezani na tečaj eur ili chf i deprecijacijom bi rate narasle, a plaće bi ostale iste što znači da bi za neke proizvode ostalo manje novaca. Eto udara na kulturu, školovanje, odjeću i krajnju potrošnju koja nas je držala svih ovih godina u pozitivnom gospodarskom rastu. HNB nas mora i hoće štititi od deprecijacije jer je alternativa pogubnija od toga.

Eh i sada u okolnostima rastuće inflacije, nadolazeće recesije u inozemstvu (sjetite se što je Soros rekao, ne morate se s njime slagati kada je riječ o razvoju demokracije no pozorno ga slušajte kada je riječ o burzama jer mu je to day_job) očiglednog smanjenja lokalne potrošnje, rastućih kamata na kredite – postavlja se pitanje kako će naša ekonomija sa zacrtanih 6 i više posto gospodarskog rasta uopće pratiti sve to a da u postupku ne potonemo dublje nego što jesmo.

Sva sreća pa imamo Šukera i “ekonomsku politiku vlade” koja je u detalje razrađena s koalicijskim partnerima. Napokon se osjećam kao da sam u sigurnim rukama. Idemo dalje!

Misao dana:
These economic downturns are very difficult to predict, but sophisticated econometric modeling houses like Data Resources and Chase Econometrics have successfully predicted 14 of the last 3 recessions.

Share the post "Zaoštravanje"

  • Facebook
  • X
Categories
Putovanja

Tko se boji mandatara još?

Čisto da pokrenem priču zanimljivom tvrdnjom: postoji li bilo tko u ovoj državi koji misli da Sanader (da se kojim slučajem našao s Milanovićevim brojevima) ne bi pokušao napraviti istu stvar? Kako bi to tada bilo interpretirano?

Dakle, nije sporno da je HDZ dobio pojedinačno najveći broj glasova i najveći broj mandata. Ako zavirimo u brojeve malo dublje, sasvim je jasno kako se radi o nekih 20% stanovnika ove zemlje (i dijaspore također), tako da je pitanje “pobjednika” (neovisno o tome koja to strana bila) u stvari pitanje relativne manjine glasača. No, svejedno, HDZ je i dalje najveća stranka i to vrijedi poštivati (pa i čestitati, jest da su iskoristili ama baš svaki trik koji je postojao u udžbeniku, a i poneki sa šalabahtera, jest da nas je to koštalo strašno ali nema veze – tko može reći da neka druga vlada ne bi napravila isto?).

No Ustav je tu prilično jasan, i on kaže kako predsjednik daje mandat za sastavljanje vlade onome tko uživa povjerenje većine zastupnika (dakle ne spominje se apsolutni ili relativni pobjednik, nego onaj koji može pokazati/dokazati da ima najveće šanse osnovati vladu). Naravno da se Sanader sada poziva na svoju pobjedu i navodne demokratske standarde, no ako malo pogledate europsku povijest u posljednje vrijeme sasvim je jasno kako i kod njih vrijede apsolutno ista pravila kao i kod nas i sama činjenica da vodite po broju mandata ničime ne garantira poziciju predsjednika vlade tj. preuzimanje vlasti.

Sakupljanje većine definitivno nije proces u kojem se gleda tko brže trči, nego je to pitanje pregovaranja i ugovaranja pa je stoga Sanaderovo živciranje nepotrebno (mislim, ako je cijeloj državi uspio prodati da je njegova vlada uspješna, ne vidim kako bi neki Josip Friščić mogao biti problem). Većina postoji samo jedna i nitko ne može zaustaviti Milanovića (baš kao što ne bi zaustavilo niti Sanadera da su kojim slučajem odnosi obrnuti) da pokuša i sam okupiti većinu oko sebe. Ne vidim ništa osobito sporno u tome, osobito stoga što je dakle 70% birača zaokružilo nešto drugo a ne HDZ, ili ako već želimo pretjerivati 80% birača je ili odabralo nekoga drugoga ili je uopće odustalo izići na izbore (toliko o Sanaderovom legitimitetu koji u svjetlu ovih informacija nije bitno veći ali niti manji od Milanovićevog).

Pogledajmo s praktične strane što to znači, naime Sanader se danas nalazi u situaciji u kojoj je Račan bio poslije 3. siječnja 2000., ako se malo bolje sjetite HDZ je i tada imao većinu mandata (gledano po klubu zastupnika) ali je odustao od formiranja vlasti. 2003. po interpretacijama nekih također se mogla formirati lijeva vlada koja bi otprilike bila u poziciji u kojoj će biti Sanader u slijedeće četiri godine ako formira vlast.

No prije nego što razmotrimo što to znači za buduću vladu, treba prvo vidjeti što to znači s pozicije pregovora. Naime, da je SDP odustao od formiranja vlasti, preostali politički akteri ne bi imali izbora i ako žele participirati u vlasti to moraju napraviti s HDZom i u toj konfiguraciji objektivno nemaju previše opcija nego pristati na ono što im Sanader ponudi (uz malo drame i taktiziranja, naravno). Ovako, pozicija HSS/HSLSa je u stvari daleko jača jer se uvijek mogu ustati od stola i mrtvi-hladni reći Sanaderu da se idu malo proštetati uhvatiti svježega zraka i popiti kavu na Iblerovom trgu. Cijena vlasti je jednostavno daleko veća i sada možemo jasno reći da možda čak Milanović i nema namjeru oformiti vladu, ali je zato njegov prvi oporbeni potez bio upravo to – izjava da će sastaviti vladu što će natjerati Sanadera na daleko više ustupaka nego što bi to bio slučaj da je jedini koji pretendira na tu poziciju. Što je pozicija Sanadera teža, to je i teže ispunjavanje koalicijskog sporazuma

Poanta postojanja bilo koje političke stranke je osvajanje vlasti i to je uostalom i razlog zašto su joj glasači dali svoje povjerenje i krajnje bi neodgovorno bilo od Milanovića (ali i HNSa, IDSa i ostalih zainteresiranih) da tu vlast ne pokušaju osvojiti osobito ako je takva mogućnost realna. Istovremeno, u slučaju da ne uspiju, njihov je posao da vladajuću koaliciju drže u neizvjesnosti i koriste sve prilike da forsiraju svoja rješenja ili pak da (ako mogu i politička situacija to zahtjeva) sruše vlast i isprovociraju nove izbore.

Nemam sada namjeru diskutirati o tome koja bi vlada bila bolja (moj je stav uostalom na tu temu poznat), niti razglabati o moralnim, etičnim i ljudskim kvalitetama mandatara ali i budućih koalicijskih partnera, nego samo pokušavam razjasniti gdje tko od potencijalnih mandatara stoji i koje mu opcije stoje na raspolaganju.

Ukratko, ako i ne dobijemo vladu lijevog centra – čini se da smo nakon dugoooo vremena napokon dobili poštenu oporbu. Za ovu državu to je win-win situacija.

Misao dana:
May you live in interesting times.

Share the post "Tko se boji mandatara još?"

  • Facebook
  • X