Čitam danas u Nacionalu kako je izvješćem vijeća europe slovenija označena kao netolerantna i ksenofobična zemlja. Poimence, spominju se romi, azilanti, pripadnici naroda s prostora bivše Jugoslavije kao najčešće žrtve ksenofobične i rasističke slovenske politike.
Dakle imamo situaciju s:
- romima
- azilantima
- izbrisanima
- hrvatska granica (kopnena i morska)
- NE Krško
- Sv. Gera (hrvatski teritorij koji je zaposjednut od strane Slovenije!!)
- Ljubljanska banka
Ok, možda je malo pretenciozno staviti sve na jedan popis jer problemi nisu nužno usporedivi, no zajedničko svim ovim problemima su slovenci (ili, puno bolje rečeno, slovenski političari). Iskreno, nemam ništa protiv slovenaca no količina problema koje imamo s njima mi se čini nekako neproporcionalnom. I dok smatram da je sasvim OK da se slovencu neumorno bore za svoje, svoja prava i svoje interese – trenutak kada njihovi interesi počinju zadirati u tuđa prava (kao što je to primjerice bolesno evidentno na sv. Geri) tada to prestaje biti tako zabavno i/ili vrijedno divljenja. Nije li to i nekakva gruba razlika između patriotizma i nacionalizma?
U čemu je problem, zašto se ne možemo dogovoriti sa slovencima ili, zašto njih nitko ne razumije?
Misao dana:
Art and totalitarism are not mutually exclusive.