Categories
Blog Ostalo

Izvan zone kompetencije

Već sam nekoliko puta spomenuo Scott Adamsa i njegov Dilbert blog. Danas je Adams napisao jedan poprilično dugačak ali istovremeno iznimno zabavan post o tome kako se vrlo često krenuo baviti stvarima koje su očigledno izvan njegove zone kompetencije (ili što bi ameri rekli In over my head), no kako je unatoč tome na neku totalno misterioznu foru uspijevao. Tekst možete pročitati ovdje.

Citat na koji sam naletio, a koji je vrlo aktualan kod nas ovih dana glasi:

Several years ago I was approached by some advisors for people in high places. I can’t give you the details of this story, or even tell you why I can’t give you the details. But the gist of it was that they needed help squelching some bad ideas that had taken hold in the public consciousness. They thought humor might be one part of the solution, and they were Dilbert fans, so they tracked me down. The challenge was that the bad ideas sounded terrific to the uninformed person. You couldn’t kill these particular bad ideas with logic because the arguments against them would be too complicated. You had to go in through the back door.

Dakle, loše ideje možda dobro zvuče neinformiranoj osobi (s time da je ovo “neinformirana osoba” samo pristojni izraz za nešto drugo) i ako malo bolje pogledate, naši političari lansiraju loše ideje iz dana u dan. Primjerice prije nekog vremena, neposredno nakon ustoličenja na ministarskoj fotelji, ministrica Ana gogo Lovrin je izjavila kako se treba boriti protiv percepcije korupcije u društvu. Ideja iza toga je valjda ta da ako se ne možemo, ne znamo ili ne želimo boriti protiv korupcije, onda barem dobrim PRom i spinom možemo uvjeriti javnost da korupcije u stvari nema. Nešto slično tome je nedavno izjavio i Neven Ljubičić koji je ustvrdio kako se treba boriti protiv percepcije korupcije u zdravstvu – razumijem ja njegove motive da kaže tako nešto, no kada tako nešto kažeš a istovremeno jednom jedinom kirurgu uleti nekoliko desetaka prijava za mito postavlja se pitanje nije li naš ministar malo izvan događanja ili barem dodira sa svijetom koji ga okružuje? Vrijeđa li on time našu inteligenciju? Da li sam ja doista jedini koji niti sekunde ne vjeruje kako je dotični riječanin/dotepenec jedini kukulj u hrvatskom zdravstvu?
(ne znam za vas, no imam prijatelja koji se silom prilika jako puno povlači po bolnicama i praktički nijednu složeniju pretragu nije moguće dobiti bez stimulacije, i što je najbolje, tu pretragu obave na identičnom uređaju za kojeg postoji red čekanja od nekoliko mjeseci, što za jednu terminalno bolesnu osobu je jednako osudi na smrt – zdravstvo je postala industrija života i smrti i nikako mi nije jasno kako se sustav vrijednosti u jednom tako humanom zanimanju mogao degenerirati do tako zastrašujućih razmjera. Ja na sreću nikada nisam bio toliko bolestan da bih uopće došao u napast stimulirati liječnika, a i ono što jesam bio bolestan sam odmah otišao privatnom liječniku gdje sam za svoju novčanu kontribuciju dobio i odgovarajući i totalno legalni račun)

p.s. ako niste, svakako pročitajte besplatni e-book “Gods Debris”, o kojem sam već ranije pisao.

Misao dana:
The trouble is that things never get better, they just stay the same, only more so.

Categories
Blog Ostalo Religija

policy of truth… (5:14, Depeche Mode, Singles 1986-1998 (Disc 1), 1998)

Prošli (odnosno sada već pretprošli) tjedan sam igrom slučaja zbog svojih postova završio na naslovnici dva puta. Prvi puta sam završio u onom malom okomitom kvadratiću kada sam preveo na brzaka sjajni dilbertov blog o teoriji kako postoje tajna društva koja upravljaju svijetom. Svega dva tri dana kasnije završio sam pak na naslovnici bloga (gdje sam se podosta i zadržao) zbog mojeg posta o pridruživanju EU kojeg sam bio napisao još tamo negdje u listopadu prošle godine, a kojeg je jedna zastupnica citirala u saboru.

Pišem to zato jer sam se jutros našao u polušpijunskom modusu operandi s Arsenyevim (posudio mi je jedan DVD s Robinom Williamsom koji je već jednom bio u mojim rukama, no nekih 6-7.000km zapadnije), a m.o. je bio polušpijunski jer smo se našli poluinkognito u knjižnici u koju nisam nogom stupio već najmanje jedno desetljeće (a i to je optimistična procjena), to je kao da smo se našli Londonu i u jednom od onih parkova hranili patke koje su već razvile Pavlovljev refleks na likove u kaputima i šeširima.

Anyway, popričali smo malo o blogiranju (na što sam ga nedavno uspješno nagovorio) pa sam se pohvalio kako mi je na dan kada je izašao link na dilbertov prijevod bilo 1.000 posjetitelja na blogu, a na dan kada su me citirali u saboru nekih 600, i njemu je sasvim logično bilo kako se više ljudi zapalilo za dilberta nego za sabor? Meni je to malo čudno jer si nekako mislim da bi se svi morali (u manjoj ili većoj mjeri) baviti ili barem pratiti politiku. U svakom slučaju baš čudno, iako nisam još promislio o tome do kraja.

Btw. ako ćemo o politici i humoru, gledam s velikim zanimanje prilu o karikaturi (koja sam thanks to http://tzombix.blog.hr/ i ja vidio) pa to uspoređujem s vijestima koje nas sustižu iz svijeta. Iskreno, ne vidim pretjeranog razloga za reagiranje uopće, a osobito ne na način da se otimaju ljudi, demoliraju ili pale veleposlanstva – osobito ne Danska veleposlanstva budući da je to jedna iznimno civilizirana i cool ekipa koja je rijetko kada bilo kome stala na žulj (OK, imam trenutno jedan slučaj s danskim konzultantima pa me to barem potiho veseli no reakcija je u svakom slučaju neproporcionalna).

Nisam puno proučavao muslimane, no osnovna razlika između naše i njihove religije (a obje podrazumijevaju jednoga Boga i da svi budemo dobri jedni prema drugima) je u tome što je vrhunac muslimanske religije država, tj. njima je crkva i država jedno te isto – dok naša kultura podrazumijeva jasnu crtu između jednog i drugog; pa stoga svaki pokušaju da im sugeriramo kako moraju odvojiti A od B po definiciji završava kao napad na njihovu religiju, kulturu i način života, a još ako u to umiješate malo naftnih interesa, kronično niski životni standard i što već, imate poprilične šanse dogurati do bilo kojeg ekstremnog ponašanja. Ljudi su koliko toliko spremni da im kritizirate državu jer su političari valjda svugdje univerzalno isti, no religija ima malo dublje korjene i tu se već mogu očekivati burnije reakcije.
Čisto kako bi sve skupa stavili u perspektivu, ima i unutar naše religije ekstrema i ekstremističkog ponašanja samo što ta ekipa nije niti toliko popularna niti joj se pridaje važnost.

Misao dana:
I admire the Pope. I have a lot of respect for anyone who can tour without an album.
Categories
Humor

landlord… (2:27, The Police, The Police (Disc 1) [Live], 1995)

Puno vremena provodim sjedeći i razmišljajući o različitim teorijama zavjere. Osobito mi se sviđa ideja da negdje na svijetu postoji grupa ultra bogatih ljudi koji kontroliraju sve vlade svijeta. To me veseli na više različitih načina. Kao prvo, mislim da njihova čista sebičnost kombinirana s iskustvom i inteligencijom rezultira u svijetu koji se kreće prilično stabilno u odnosu na svijet kojeg vode na izborima odabrani političari koji bi kao morali donositi neke važne odluke. Kada gledam izabrane političare, nije mi jasno zašto svijet funkcionira kako funkcionira. Eto, samo taj zaključak prilično dobro podržava moju teoriju zavjere.

Kao drugo, sviđa mi se ideja o tajnom društvu koje kontrolira svijet zato što bih i sam htio voditi svijet jednog dana, a natjecanja na izborima mi se čini kao gnjavaža. U mojoj fantaziji, svi ti tajni članovi društva su moji obožavatelji i jednoga dana me pozovu u svoje tajno skrovište samo da bi znali što ću reći prije nego što to napišem. Kada me jednom prihvate imam napokon pristupa ogromnoj kontrolnoj sobi gdje mogu stiskati gumbiće i uzrokovati prirodne katastrofe, označiti ljude za porezne kontrole i takve sitnice.

Kada sam prvi puta krenuo razmišljati o teorijama zavjere, uočio sam kako se rijetko koja bitna vijesti dogodi vikendom ili praznikom. To ne može biti koincidencija. Tajna društva očigledno kontroliraju svaki kutak medija. Oni najvjerojatnije pregledavaju i blogove kako bi bili sigurni da ne

Misao dana:
Just because you’re paranoid, it doesn’t mean they’re NOT out to get you.