Tag: Damir Polančec

HT – morning after

Svi znamo da je cijena dionice određena na 265,00kn.

Anketiranjem mjih poznanika shvatio sam da ova brojka od 358.404 novopečenih dioničara nije niti blizu stvarne, jer su mnogi preko ukućana i rodbine zahvatili dionice kako bi maksimalizirali potencijalni profit. Stoga, ne vjerujem da imamo boom dioničarstva nego otprilike sličan broj dioničara kao i kod INAe, a koji su odlučili u ovome slučaju više se izložiti.

Bizarno je to da je vlada, unatoč činjenici da je po riječima Damira Polančeca (napuhanog podravca iz Koprivnice) ponuda za kupnju dionica bila 5,6x veća od broja dionica na prodaju, te da je ponuda institucionalnih kupaca bila 20x veća od ponude – vlada je svejedno odlučila prodati dionice po 265kn umjesto po maksimalnih 320kn (na što ste svi vi pristali u startu prilikom potpisa na obvezujuću ponudu).

Ovom odlukom, državni proračun je oštećen za 1.3 milijarde kuna. Naravno, mnogi će ovo prozvati pobjedom, odličnom odlukom i na slične druge načine opravdati ovu odluku (stabilizacija financijskog tržišta, procvat dioničarstva, stimulacija za ulaganje u financijske instrumente); no štogod rekli i priznali to vi ili ne, vlada je odlučila prodati dionice HTa za 1.3 milijarde kuna ispod cijene koju je mogla postići. I tih 1.3 milijarde nisu neke apstraktne milijarde koje su se možda mogle pojaviti a možda nisu, to su 1.3 milijarde koje su se jučer nalazile na žiro računu s kojeg su se potezom pera trebale sliti u državni proračun.

Tih 1.3 milijarde kuna je moglo deficit smanjiti s 2.8% na 1.5%, s tih 1.3 milijarde se mogao vratiti dug umirovljenicima prije vremena, s njime ste mogli sagraditi još tri ceste Zadar-Gaženica, mogli ste npr. vratiti dugovanje veledrogerijama, mogli ste uložiti u školstvo, dati potpore poljoprivrednicima ili malim tvrtkama, moglo se zasigurno sagraditi brdo vrtića i škola, možda i koja elektrana, a da ne kažemo da smo mogli, štosa radi, sagradidi Pelješki most i potom ga srušiti.

Jučer, 358.404 hrvatska građana su postali tajkuni samo zato jer su sudjelovali u privatizaciji u kojoj su kupili imovinu ispod tržišne cijene.

Vi ostali, moram li spomenuti da netko mora nadoknaditi ove 1.3 milijarde?

Misao dana:
Oh, you hate your job? Why didn’t you say so? There’s a support group for that. It’s called EVERYBODY, and they meet at the bar.

Tags Damir Polančec, T-HT

Politika

Tajna notebooka Ivana Gotovca

Post author By Marko
Post date 26 June, 2007
16 Comments on Tajna notebooka Ivana Gotovca

U današnjem Nacionalu postoji zanimljivi tekst o tome kako su odvjetnici Ivana Gotovca (jednog od uhićenih potpredsjednika HFPa) zatražili na uvid zaplijenjeni notebook Ivana Gotovca u kojem se navodno u arhivi Outlooka nalaze emailovi koje je Gotovac slao Polančecovim pomoćnicima tražeći da od Polančeca i Ive Sanadera dobiju finalni stav o pojedinim predmetima. Time bi se dokazalo kako je Gotovac funkcionirao na temelju danih mu instrukcija.

Ovo je zanimljivo. Ovo je osobito zanimljivo ako to stavimo u kontekst jučerašnjeg Otvorenog u kojem se Damir Polančec roštiljao u stolici pritisnut desetinama pitanja ne samo Mislava Bage nego i sugovornika u studiju. Puno toga ne ide u prilog Polančecu, od izjave Ljube Jurčića kako je on više vremena provodio u HFPu (upravo zato kako bi izbjegao situacije u kojima se Polančec sada nalazi), preko stranačkog mu kolege Andrije Hebranga koji je jasno dao do znanja da je on sam odgovoran za odluke koje su se donosile dok je on bio član upravnog odbora (a tu je Vesna Pusić u pravu kada tvrdi da je funkcija upravnog odbora upravo u tome da bude odgovoran za odluke koje se tamo donose).

Polančecova obrana se ukratko svodi na to da nitko ništa ne zna, da ovi ljudi nisu zasada osuđeni i ne možemo ništa pretpostavljati (a ako je to tako, zašto onda Sanader na sva usta hvali to kao svoj najveći uspjeh!?) i da dok se ne otkrije što se točno događalo nema smisla potezati pitanje političke odgovornosti (to ipak nije mogao zanijektai). Istovremeno, Vesna Pusić ga je upozorila kako nije uopće sporno da li su ti ljudi primili 800.000eur, te da je sama ta činjenica da mu 75% upravljačke strukture fonda završi u zatvoru mora za sobom nositi neke konsekvence. Ovdje Polančec ~~ponovno~~ sam sebi skače u usta tvrdeći pak kako su tih 800.000eura ovi zaprimili kako bi pogodovali određenim ljudima u budućnosti i da se šteta nije u stvari dogodila (u ovo ne vjerujem ali eto).

No, da se vratimo na Ivana Gotovca, lika koji barem po slici djeluje kao štreberko (a poslovna karijera mu i izgleda poput one od tipičnog tehnomanagera) koji djeluje po nalozima i politici koju mu nalažu poslodavci. Lik odgovara opisu managerskog egzekutora koji lišen bilo kakve empatije sa papirima koje procesuira donosi odluke u skladu s nalozima, upravo zato bi ta arhiva primljenih i poslanih emailova mogla biti zanimljiva jer može svjedočiti o tome što se događalo u HFPu oko njega. Da li je on nedužan ili nije sporedno je pitanje (iako njemu u ovome času najbitnije na svijetu), no ako mu jedino mogu zakvačiti putovanje u Monte Carlo i “peku” te izjavu da sam ne zna koliko novaca ima (premetačina stana je pronašla ukupno 320kn u cijeloj kući) može biti da treba uzeti za ozbiljno ono što on govori, a kako god okrenuli, to neće ispasti dobro za Damira Polančeca (za kojeg uopće nemam nikakvih simpatija jer je lik veliki negativac u nadolazećoj privatizaciji i managerskom takeoveru Podravke u kojoj sam i sam mali dioničar).

Pitanje emailova i email arhive je vrlo zanimljivo jer kod nas tako nešto nije regulirano, dok su vani primjerice mnogi žestoko kažnjavani zato što takve arhive nemaju ili su je svjesno uništili. Microsoft je primjerice nekoliko puta završio na sudu upravo zato jer se nije pridržavao sudskih odluka o obaveznom arhiviranju email komunikacije.

Činjenica je kako Sanaderu u posljednjih pet mjeseci vladanja nikako ne odgovara da bilo koji od njegovih ministara bude osumnjičen, unatoč tome što se “circumstantial evidence” gomila; činjenica je također kako je donekle efektna teza o borbi protiv korupcije budući da u vrijeme koalicijske vlasti nitko (ili barem ne nitko visoko pozicioniran) nije završio u bajboku, dok je u slučaju HDZove vlade praktički sva ekipa koja je završila u zatvoru njihov vlastiti kadar (od konvertita Vlade Zeca, narodnog heroja Branimira Glavaša pa sve do sada otkrivenih talenata u HFPu).