Categories
Blog Internet

there she goes, my beautiful world… (5:17, Nick Cave & The Bad Seeds, Abattoir Blues (Disc 1), 2004)

Piše Anderlon kako nije zadovoljan novim redesignom Borjinog sitea. Borja je inače slobodni novinar koji surađuje s više novina, a koji ujedno posjeduje i pravi pravcati web portal koji se ulogorio na internetu pod imenom borja.org.

Što se tiče dizajna na internetu, a ovdje ne govorim o nekom umjetničkom ili estetskom aspektu priče nego o onom ergonomskom, dakle kako je nešto posloženo i koliko je sve logično za korisnika postoje u principu dva moguća pristupa. Jedan pristup je onaj po kojem sve skupa mora stati na jedan ekran. Tipični primjeri takvih siteova su iskon, tportal, vip, index pa tako i borja.org – ono što je zajedničko tim siteovima je da su to u pravilu portali koji su na vrlo malenom prostoru pokušali strpati veliku količinu informacija uz donji minimum sadržaja. Dakle naslovnica tih siteova je u principu nekakvo “skladište” linkova koji vas vode dalje na konkretni sadržaj.

Drugi koncept je onaj koji u principu odgovara blog formi i kojeg već godinama zastupa primjerice monitor.hr. A po kojem su informacije opsežnije, poredane obrnuto od kronološkog redosljeda (dakle najnovija na vrhu) i to su stranice kroz koje (kako kaže anderlon) morate scrolati a ne kliktati.

Kada ja pogledam popis siteova koje dnevno pratim kroz svoje bookmarke, doslovce svi do jednoga su izvedeni u ovoj drugoj varijanti (ok, uz izuzetak borje.org koji je donekle na pola puta između jedne i druge forme). Dakle, meni je prirodnije pogledati stranicu koja je opsežnija sadržajem i kroz koju moram ići ili scrollom ili sa pgUp ili pgDown tipkama, nego portalska forma po kojoj moram kliktati (ok, povremeno pogledam i index radi obavezne doze žutila).

To radim zato jer znam da je stranica na koju stižem relevantna za moj interes, i unaprijed očekujem da će informacija koja me interesira biti na stranici koju posjećujem.

Neki siteovi, uglavnom ovi portalskog tipa, imaju toliko česta osvježavanja i toliko međusobno različitih sadržaja da je njihova organizacija u stvari jedina logična – dok blogovi (kao najsporiji oblik permanentnog osvježavanja) odnosno siteovi poput monitora to rade u jednom ugodnijem ritmu.

Iskreno, mislim da je i jedan veliki dio razloga za upravo ovakvu organizaciju sitea i to što na našem malenom tržištu postoji vrlo ograničeni broj web CMS (Content Management Server ili server za serviranje sadržaja) aplikacija koje se nude, tako da vlasnici domena u stvari i nemaju previše izbora oko toga što će staviti na svoju stranicu, osim ako se opredijele za neko inozemno rješenje (za koje najčešće unutar kuće nemaju support osoblje) ili ga odluče raditi sami (što je sizifov posao, osim ako ste ISP).

I za kraj, posjetite Metafilter, web site blog tipa koji donosi brdo brzih linkova s minimumom objašnjavanja na različite sadržaje po internetu.

Koja forma Vama više odgovara, portalskog tipa (ala Iskon/Index/VIP) ili blog forma (ala Monitor)?

Misao dana:
You know, somebody actually complimented me on my driving today. They left a little note on the windscreen which said, ‘Parking Fine.’

Categories
Blog Internet

space oddity [Live]… (4:14, Flying Pickets, The Best of the Flying Pickets, 1991)

Imam nekoliko zanimljivih štoseva (features-a što bi rekli englezi) na ovome blogu.

Kao prvo, svi postovi su dostupni kroz arhivu koja je kronološki organizirana. Prebacio sam si sve postove od rujna prošle godine, uključivo i neke druge postove koje smatram značajnima. Svaki post je uguran u jednu ili više kategorija. Pokraj svake kategorije postoji i broj postova koji se u kategoriji nalaze. Osim toga, postove možete pretraživati kroz “search” funkciju koja je također dostupna. A ako vam niti to nije dovoljno, imam i tag-ove. Tagovi su trenutno all_the_rage na internetu i u principu slični su kategorijama ali su daleko opsežniji; primjerice ja u svojim postovima koristim brdo nekih ključnih riječi (npr. imena ljudi koje spominjem u tekstu) i to koristim kao tagove. Popis najčešće korištenih tagova možete vidjeti u desnoj kolumni, a ako kliknete na stranicu “ključne riječi”, vidjeti ćete moj tako zvani tag cosmos gdje su pokazani svi tagovi iz moje baze i što je tag češće korišten to će taj tag biti ispisan većim slovima.

Browsanje po tagovima je zarazno i na neki način se vrlo brzi iskristalizira o čemu se u stvari ovdje piše i koje teme prevladavaju. Ako Vas interesiraju tagovi malo više, predlažem da posjetite i technoratijeve tag stranice.

Misao dana:
Follow the white rabbit.

Categories
Blog

the proposition… (3:26, Lou Reed, Set The Twilight Reeleng, 1996)

By popular demand (pita neutrino) samo da obrazložim razloge za samostalno blogiranje.

Pretprošle subote došao sam u ured (subota mi je dan za eksperimentiranja i papirologiju) i da me netko pitao prije toga što ću raditi ne bih znao dati kvalitetni odgovor. Malo sam pregledao siteove koje gledam i inače i puklo mi je u glavi te sam registrirao domenu i instalirao wordpress blog softver.

Ideja se jednostavno dogodila, psihologija inače kaže kako prvo doneseš odluku pa onda naknadno racionaliziraš zašto si je napravio. Oduvijek sam htio imati domenu na internetu. Tj. ja sam inače na internetu jako, jako dugo – moja prva email adresa mi je “odobrena” tamo negdje 1987-1988 godine, dakle u doba kada si morao imati dozvolu za pristup internetu jer je to bilo jako skupo i valjda zato jer nikome još nije bilo jasno čemu internet točno služi ili što to uopće je.

Moja tvrtka je imala jedan od prvih stalnih linkova na internet, bili smo prvi modem na drugoj polici u tadašnjem hinetu ili kako se to onda zvalo, a cijeli hinet je tada stao na jedan jedini rack (to je bilo tamo negdje 1994-1995), onda sam imao svoje prste u nekim internet projektima od kojih sam odustao, no unutar moje firme je apsolutno sve bilo podređeno umrežavanjima i elektronskoj komunikaciji tako da je internet sastavni dio mog posla iako se internetom uopće ne bavimo (dapače, mi smo u industriji u kojoj internet nije nužno dobrodošao).

Blog sam krenuo pisati iz razloga koje sam naveo, vrlo često kažem kako muškarci nikada ne narastu nego su im samo igračke skuplje, i blog je vjerojatno jedna od mojih jeftinijih igračaka. Imam tu naglašenu potrebu za izjašnjavanjem o nekim temama pa je blog nekako logični alat da to i napravim.

Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci moj blog je postao fokus nekih meni zanimljivih događanja, pa sam odlučio da sve skupa treba staviti na malo ozbiljniju razinu i vlastita domena je jedan od načina da to postigneš.

Budućnost ovog bloga je sada upitna, jer ako me neće nitko čitati neću ga više niti pisati, nemam namjeru postati slijepo crijevo interneta i koristiti blog kao rezervoar za istovar svojih frustracija. No kako je to jedan lik kojega neću imenovati lijepo napisao; ako imam blog koji ne može preživjeti bez blog.hr-a, onda je pitanje za koga ga uopće i pišem (ne nužno tim riječima ali to je otprilike poanta).

Ukratko, kao i obično,  odlučio sam se za hard_way.

Nemam namjeru odustati od blog.hr-a, pitanje je samo opsega ili načina kako ću to organizirati.

Misao dana:
People are more violently opposed to fur than leather because it’s safer to harass rich women than motorcycle gangs.