Categories
Ostalo

Dijeliti s nulom…

Bullshit deflector - ovo vam treba za čitanje stavaka 1 i 2 ovog tekstaNemam baš previše materijala za pisanje zadnjih dana, a i potonuo sam u uredskome poslu pa nikako da se koncentriram, no skrenuo bih vam pažnju na nekolicinu zanimljivosti koje ipak vrijede da ih se pribilježi;

sudac u predmetu štrajkaša TDZa protiv TDRa donio je jučer odluku kojom se radnici moraju maknuti iz tvornice. O tome sam pisao na Bestseleru u sada već glasovitom članku “Popušili su” (postoji i jedan raniji tekst kojeg sam napisao u počecima bestselera Uzmi novac i bježi). Nisam pravnik, no silom prilika se time bavim i moje shvaćanje zakona je takvo da ne postoji društveno uređenje (osim eventualno anarhije ili krvave revolucije) u kojoj bi ti radnici po bilo kojoj osnovi mogli ostvariti pravdu kakvu priželjkuju (a moje je pitanje da li je to uopće pravda, jer smatram da nije). Čak (a ovo je takav hipotetički “čak” da ga je teško i spomenuti, odnosno trebali bi izmisliti posebni gramatički oblik koji bi iskazao tako nevjerojatni događaj) kada bi i njihovi zahtjevi bili uvaženi, čak i u tom kontekstu bi se morali maknuti iz tvornice iz jednostavnog razloga što radnici uopće nisu stranka u sporu. Nadam se da će se pojaviti pitanje neke odgovornosti sindikalnih čelnika ili kolovođa da već jednom takve ljude negdje pospremimo i zaboravimo ključ, a da će na njihovo mjesto doći ljudi koji su u stanju za svoje radnike ispregovarati nešto bolje od kula u zraku ili, gle ironije, više od dima od cigarete.

–  bio sam prije neki dan na Bundeku, skupa s barem polovicom Zagreba; prije toga sam na Bundeku bio svega jednom ili dvaput i to je bio definitivno kvart kojeg je trebalo prekrižiti s mjesta na koje se vraćam, sve do prije neki dan. Bandić je lik kojeg je teško voljeti i ponekada lagano mrziti, vrlo je netaktičan, povremeno vrlo nepristojan no činjenica je da je iza njega nekolicina projekata koji doista povećavaju kvalitetu života u ovome gradu.

– prije nekih godinu i koji dan prisilno sam odabran za upravitelja svoje stambene zgrade i jučer je bio jedan u nizu neproduktivnih sastanaka čiji je optimistični cilj bio pokrenuti obnovu fasade. Čisto ilustracije radi, moji sustanari su odabrani tako da možemo dobar vic ispričati; prvi je inženjer u penziji koji je svoj životni vijek proveo na direktorskoj poziciji u debloj hladovini državne službe, drugi  je također umirovljeni visoko rangirani milicajac, treći je umirovljeni liječnik koji živi u americi a stan u centru grada koristi dva mjeseca godišnje poput vikendice, ispod mene stanuje jedan profesor kiparstva, a na katu do njega je gospođa koja je vjerojatno član Al-Qaide i koja svoje umirovljeničke dane koje je stekla na čuvarskoj sužbi neke državne institucije krati nikome razumljivim poslovnim poduhvatima. Nakon sukoba koji se skoro pa pretvorio u fizički obračun, dogovorili smo se da ćemo se dogovoriti nešto na slijedećem sastanku.
– danas je sunrise za EU domenu, idem se probati izboriti za domenu za koju mislim da mi je potrebna u mojem nastojanju da ostvarim svjetsku dominaciju organskim rastom (tm by Arsenyev).

Misao dana:
The double agent looked up from his lunch of Mahi-Mahi and couscous and realized that he must escape from Walla Walla to Bora Bora to come face-to-face with his arch enemy by taking out his 30-30 and shooting off his nemesis’ ear-to-ear grin so he could wave bye-bye to this duplicitous life, but the chances of him pulling this off were only so-so, much less than 50-50.

Categories
Priroda i društvo

Izvan fokusa…

Sjeo sam jučer s Arsenyevim na kavu ispred filozofskog faksa (gdje nisam bio već godinama), pa mi kaže kako je mračni blog ponekada teško čitati jer samo ističem stvari koje ne valjaju. Ja sam nekako oduvijek prepun optimizma, pa mi je ta negativnost u cijelosti promakla. Činjenica je da nabrajam probleme i vrlo rijetko nudim rješenje, no osim što za rješenje rijetko tko ikada pita (što je tematika sama za sebe), ja sam i dalje formalno u oporbi pa je kritika i očekivana, a rješenja koja imam na pameti ionako nisu osobito popularna.
Sjedimo tako poput dva fach-idiota, pomalo nervozni jer on mora do ponedjeljka dovršiti prijevod koji je preuzeo, a ja se pak moram vratiti u ured i odraditi nešto korisnog posla (ne znam za Arsenyeva, no ja nisam bio osobito produktivan, iako sam uspio prebaciti cijeli web site od tvrtke na novi CMS). Pričamo tako o poslu, o gostima koji su se sami najavili u njegov ured za slijedeći tjedan, odnosno o mojim razmišljanjima o tržištu na kojem se nalazimo. Nešto sam mu krenuo objašnjavati o načinima na kojima pojedinci dobijaju poslove (što me trenutno dosta brine jer u mojoj industriji dumping cijena i nelojalna konkurencija je na all_time_high), odnosno o totalnoj nesposobnosti mog mentalnog sklopa da se prilagodim takvom načinu razmišljanja, da bi na kraju konstatirao kao neki milijuni mijenjaju vlasnike i da se (čini se) nitko osobito ne zamara tom činjenicom. Arsenyev je čini se bio zadovoljan tom konstatacijom, jer, kaže on, “još uvijek ima”, dakle ima onih od kojih se može uzeti i očigledno ima onih koji imaju (što je navodno nešto bolje od situacije u kojoj nitko nema ništa i nema se što uzeti).

Obzirom da smo razmijenili neke DVDove (actually, dao mi je jedan VCD s Dennisom Learyem, a ja sam mu vratio Robina Williamsa kojeg smo kupili kada smo zajedno boravili u chicago-u prošle godine), razgovor je otišao na temu filmova gdje smo spomenuli meni antologijski Rosencrantz & Guildenstern su mrtvi, kojeg mu obavezno moram posuditi, da bi se potom vratili na “Inside man” koji još uvijek igra u kinima, a koji je nakon dugo vremena doista sjajan akcijski film – a kada govorimo o sjajnim filmovima, onda svakako treba spomenuti i “Usual suspects”, koji je totalno nepovezan s našim jučerašnjim razgovorom bio navečer na RTLu.

Jučer sam skužio kako se Sozeov odvjetnik zove Kobayashi, a Kobayashi je ujedno i prezime čovjeka koji je kreirao metodologiju 20 ključeva koju od nedavno implementiramo u mojoj tvrtci, a sve skupa kako bi postali lean tvrtka.
Eh da, pao je i neki načelni dogovor o roštilju u Šibeniku.

Misao dana:
He lets the last Hungarian go. He waits until his wife and kids are in the ground and then he goes after the rest of the mob. He kills their kids, he kills their wives, he kills their parents and their parents’ friends. He burns down the houses they live in and the stores they work in, he kills people that owe them money. And like that he was gone. Underground. Nobody has ever seen him since. He becomes a myth, a spook story that criminals tell their kids at night. “Rat on your pop, and Keyser Soze will get you.” And no-one ever really believes.

Categories
Blog Ostalo

king of pain… (5:52, The Police, Live! (Disc 2), 1995)

Ulovili su me (ponovno) sinusi, završio sam kod doktora koji mi je gurnuo neke metalne štapiće (premda su to iz moje perspektive bile šipke) valjda do malog mozga, dobio sam lokalnu anesteziju (kaže doktor “kokainsku” – zvuči mi jako ilegalno :) i nakon cijele priče osim nekolicine uputnica dobio sam i cijelu malu vrećicu lijekova, kapljica i prašaka kojima moram ispirati nos, natapati bronhije, drogirati sinuse i općenito suzbijati bolove koji me razdiru na komadiće.

Imam četrnaestogodišnje iskustvo s glavoboljama (i to glavoboljama koje se i na seizmografu mogu zabilježiti) tako da mi koncept bola nije nepoznat, ali ovo je sasvim novo poglavlje.

Moj prijatelj Arsenyev kojeg sam nagovorio na blogiranje malo je zastao s pisanjem jer su ga navodno neki komentari izbacili iz takta (to su mi drugi rekli/natipkali, nemam first_hand informaciju). Njegov prekrasan putopis, u stvari mali književni ep Putevima Dersu Uzale možete pročitati u dvadeset nastavaka na Bestseleru (link je s desne strane) i bilo bi dobro da svratite do njegovog bloga i ostavite mu koji komentar i pisamce podrške. On ima puno toga za reći i moram priznati kako je meni ukazao na cijeli niz čudnih načina da se sagleda ista stvar, što me jako iznenadilo jer sam obično ja taj kojem na pamet padaju u najmanju ruku čudnovate ideje.

No, ne spominjem Arsenyeva uzalud. Da ne kompliciram previše, u nekoliko emailova smo se dopisivali o amerikancima i činjenici kako im je Brokeback mountain sasvim sigurno kolac u srcu njihove kulture i uopće državnog poretka. Pronašao sam čak i nekoliko sjajnih parodija na Brokeback mountain trailere (koji su neslavno pobrisani s arhive mracnogbloga s blog.hr-a), a jučer sam pak naletio na jedan također sjajni link s fotogalerijom lego kockica s motivima iz brokeback mountain-a. Link je ovdje.

Jutros sam bio i u poreznoj i ekipa je (ponovno) psovala na sve strane jer sam im PDV obrasce poslao internetom umjesto u papirnatom obliku. Uputio sam ih na njihovu informatiku i to nisu baš dobro primili. I really could not care less.

Misao dana:
“The president said we must continue to find new sources of oil. The only place he doesn’t want any drilling, ‘Brokeback Mountain.'” —Jay Leno