By popular demand (pita neutrino) samo da obrazložim razloge za samostalno blogiranje.
Pretprošle subote došao sam u ured (subota mi je dan za eksperimentiranja i papirologiju) i da me netko pitao prije toga što ću raditi ne bih znao dati kvalitetni odgovor. Malo sam pregledao siteove koje gledam i inače i puklo mi je u glavi te sam registrirao domenu i instalirao wordpress blog softver.
Ideja se jednostavno dogodila, psihologija inače kaže kako prvo doneseš odluku pa onda naknadno racionaliziraš zašto si je napravio. Oduvijek sam htio imati domenu na internetu. Tj. ja sam inače na internetu jako, jako dugo – moja prva email adresa mi je “odobrena” tamo negdje 1987-1988 godine, dakle u doba kada si morao imati dozvolu za pristup internetu jer je to bilo jako skupo i valjda zato jer nikome još nije bilo jasno čemu internet točno služi ili što to uopće je.
Moja tvrtka je imala jedan od prvih stalnih linkova na internet, bili smo prvi modem na drugoj polici u tadašnjem hinetu ili kako se to onda zvalo, a cijeli hinet je tada stao na jedan jedini rack (to je bilo tamo negdje 1994-1995), onda sam imao svoje prste u nekim internet projektima od kojih sam odustao, no unutar moje firme je apsolutno sve bilo podređeno umrežavanjima i elektronskoj komunikaciji tako da je internet sastavni dio mog posla iako se internetom uopće ne bavimo (dapače, mi smo u industriji u kojoj internet nije nužno dobrodošao).
Blog sam krenuo pisati iz razloga koje sam naveo, vrlo često kažem kako muškarci nikada ne narastu nego su im samo igračke skuplje, i blog je vjerojatno jedna od mojih jeftinijih igračaka. Imam tu naglašenu potrebu za izjašnjavanjem o nekim temama pa je blog nekako logični alat da to i napravim.
Tijekom posljednjih nekoliko mjeseci moj blog je postao fokus nekih meni zanimljivih događanja, pa sam odlučio da sve skupa treba staviti na malo ozbiljniju razinu i vlastita domena je jedan od načina da to postigneš.
Budućnost ovog bloga je sada upitna, jer ako me neće nitko čitati neću ga više niti pisati, nemam namjeru postati slijepo crijevo interneta i koristiti blog kao rezervoar za istovar svojih frustracija. No kako je to jedan lik kojega neću imenovati lijepo napisao; ako imam blog koji ne može preživjeti bez blog.hr-a, onda je pitanje za koga ga uopće i pišem (ne nužno tim riječima ali to je otprilike poanta).
Ukratko, kao i obično, odlučio sam se za hard_way.
Nemam namjeru odustati od blog.hr-a, pitanje je samo opsega ili načina kako ću to organizirati.
Misao dana:
People are more violently opposed to fur than leather because it’s safer to harass rich women than motorcycle gangs.