Categories
Muzika

this must be the place (Naive Melody)… (4:55, Talking Heads, The Best of Talking Heads, 1992)

Na nekom radiju (99.5MHz, jedina frekvencija koju znam napamet je ionako 101 :) ima emisija o Talking Headsima, jedan od meni najdražih bandova. Posjedujem cjelokupnu njihovu diskografiju uključivo i sve derivate (Tom Tom Club i David Byrne), a neke albume čak i u obradama ili limited edition izdanjima.

Jedna od njihovih najboljih stvari je svakako Nothing but flowers s albuma Naked;

Here we stand
Like an Adam and an Eve
Waterfalls
The Garden of Eden
Two fools in love
So beautiful and strong
The birds in the trees
Are smiling upon them
From the age of the dinosaurs
Cars have run on gasoline
Where, where have they gone?
Now, it’s nothing but flowersThere was a factory
Now there are mountains and rivers
you got it, you got it

We caught a rattlesnake
Now we got something for dinner
we got it, we got it

There was a shopping mall
Now it’s all covered with flowers
you’ve got it, you’ve got it

If this is paradise
I wish I had a lawnmower
you’ve got it, you’ve got it

Years ago
I was an angry young man
I’d pretend
That I was a billboard
Standing tall
By the side of the road
I fell in love
With a beautiful highway
This used to be real estate
Now it’s only fields and trees
Where, where is the town
Now, it’s nothing but flowers
The highways and cars
Were sacrificed for agriculture
I thought that we’d start over
But I guess I was wrong

Once there were parking lots
Now it’s a peaceful oasis
you got it, you got it

This was a Pizza Hut
Now it’s all covered with daisies
you got it, you got it

I miss the honky tonks,
Dairy Queens, and 7-Elevens
you got it, you got it

And as things fell apart
Nobody paid much attention
you got it, you got it

I dream of cherry pies,
Candy bars, and chocolate chip cookies
you got it, you got it

We used to microwave
Now we just eat nuts and berries
you got it, you got it

This was a discount store,
Now it’s turned into a cornfield
you got it, you got it

Don’t leave me stranded here
I can’t get used to this lifestyle

Share the post "this must be the place (Naive Melody)… (4:55, Talking Heads, The Best of Talking Heads, 1992)"

  • Facebook
  • X
Categories
Business Edukacija i školstvo

go your own way… (3:37, Fleetwood Mac, Greatest Hits, 1977)

Konzultanti su otišli i sada slijedi lagano privođenje projekta kraju, poliranje detalja, rješavanje nekih uočenih problema, trening krajnjih
korisnika…

Ne sjećam se da sam ikada pričao o konzultantima? Prije četiri godine sam došao u prvi kontakt s konzultantima prilikom implementacije ERP softvera. ERP je kratica od Enterprise Resource Planning i to je ukratko softver koji služi da upravlja svim resursima jedne tvrtke, a kada kažemo resurs mislimo na apsolutno sve, od ljudi, strojeva, zaliha, potraživanja, novca – apsolutno svega. ERP je u stvari
filozofija upravljanja tvrtkom razvijena krajem osamdesetih/početkom devedesetih godina te je u ovome času najnaprednija metodologija
upravljanja te sve tvrtke koje drže do sebe koriste ERP u manjoj ili većoj mjeri.
ERP nije knjigovodstvo/računovodstvo. S knjigovodstvenim softverom bilježite činjenice u poslovanju nakon što su se one stvarno dogodile, te knjigovodstvo po definiciji prati tok vrijednosti dakle transakcije koje su novčane prirode. ERP bilježi procese u poslovanju tvrtke, te u svojoj pozadini kao posljedicu ima knjigovodstvo. Ovo je vrlo bitna razlika koju je teško za objasniti.

Primjerice, imate sapun koji se nalazi na skladištu i kojeg prebacite u wc u upotrebu. Knjigovodstveni softver će zabilježiti trošak sapuna i
to je to. ERP softver će zabilježiti da je osoba pero perić odnijela sapun u wc te je on ušao u upotrebu – ako “kopate” dovoljno duboko onda ćete negdje skužiti kako je zabilježen i sam trošak tog sapuna, no ono što ste evidentirali je proces kojim je pero odnio sapun u wc, a ERP evidentira sve posljedice tog događaja i to radi u realnom vremenu – dakle u času kada se događaj stvarno i dogodio, a ne prilikom neke inventure ili trenutka kada se knjigovođi snilo da proknjiži malo troškova.

Anyway, pregovori s konzultantima su bili dugački i naporni jer sam bio iznimno nesklon činjenici da je cijena licence za softver koštala xx
novaca, a sam trošak implementacije (dakle konzultanata) je koštao jednako toliko. Iako sam osoba koja cijeni znanje i voljan sam za komad plastike (čitaj: instalacijski CD) potrošiti ogromne sume novaca (a ova je doista bila ogromna), teško sam mogao provariti konzultante – osobito ako imalo čitate o konzultantima koje bije glas da su skupi, da naplaćuju na štopericu i da u principu pojma nemaju čime se vi u stvari bavite. Projekt smo napokon ugovorili i moje mišljenje o konzultantima se korjenito promijenilo.

Konzultanti su osobe koje su stručne u svom poslu (barem bi trebali biti) i njihova najveća prednost je ta što oni vaš business gledaju iz
vana. Dakle, nisu opterećeni vašim dosadašnjim odlukama, kompromisima ili unutarnjim odnosima u tvrtci, a osim toga obzirom da “šaraju” po većem broju tvrtki imaju jedinstvenu mogućnost uspoređivati unutarnje procese i pojedina poslovna rješenja.
Konzultanti su barem na razini fakture jako skupi ljudi, njihov dan košta u stotinama eur-a i prva rekacija je uvijek “pa neće oni
mene…”, no njihovi prijedlozi i rješenja će u pravilu uvijek donijeti ili uštede u iznosu daleko većem od njihvog troška, ili će pak povećati
dobit tvrtke opet za daleko više nego što je bio njihov originalni trošak.
Konzultanti su nadalje najjednostavniji način da dio svog managerskog tereta prebacite na nekoga drugoga, a vrlo često je dobro da vašim ljudima netko iz vana kaže kako postojeće procedure nisu dobre ili da se isti posao može napraviti drugačije.

Moja iskustva s konzultantima su jako pozitivna, i ako vam treba najbrži recept za unaprijeđenje poslovanja predlažem vam da napravite
isto što i ja; zaposlite konzultante.

Misao dana:
Quality is when your customers return and your products don’t.

Share the post "go your own way… (3:37, Fleetwood Mac, Greatest Hits, 1977)"

  • Facebook
  • X
Categories
eDržava Politika

bigmouth strikes again… (3:13, The Smiths, The World Won’t Listen, 1986)

Kako sam zadnja dva dana bio konzumiran projektom kojeg privodim kraju nisam se imao vremena koncentrirati na štrajk zaposlenih u državnoj upravi. Ono što me uvijek, iznova i neograničeno fascinira je da u slučaju državne uprave (a osobito carinika i policajaca) oni kada štrajkaju u stvari rade? Da li netko osim mene vidi ironiju u svemu tome?

Po priznanju same Vlade, udio plaća u državnom proračunu sudjeluje s oko 25 milijardi kuna, što znači da kada iz državnog proračuna izdvojite autoceste, mirovinsko i zdrastveno, te troškove održavanja pogona od stotinu milijardi kuna ukupnog proračuna strašno malo otpada na neke objektivne investicije. Moja je gruba procjena da bio otprilike trošak poslovanja države morao iznositi nekih 1,5x više od sume plaća, a to bi bilo dakle ukupno 57,5 milijardi.

Naša država je država paradoksa, ako se ne varam, mi smo država s najviše sudaca (po valjda glavi stanovnika ili tako nekako) s najvećim brojem zaostataka u sudstvu. Imamo viškove ljudi u zdravstvu i istovremeno ljudi mjesecima čekaju na preglede, imamo policajaca više nego učitelja i profesora zajedno, a o vojsci da i ne govorimo. Samo u mirovinskom osiguranju radi nekoliko tisuća ljudi iako je totalno nejasno što oni tamo u stvari rade, u doba elektronike i računala teško da oni tamo prebrajaju neke novce ili nešto?

Moje viđenje problema (tj. rješenja istoga) je da treba dići kredit od koje milijarde novaca, otpustiti preventivno 40% svih zaposlenika a ako je ikako moguće i više, ovim preostalima dignuti malo plaće (a vjerojatno bi se samim otkazima dramatično povećati efikasnost iz straha za radno mjesto) i outsourcati što se outsourcati može.
Nije da sam nešto računao, no ako mi date olovku i salvetu vjerujem da se može dokazati da bi se bilo koja suma uložena u te silne otpremnine vratila za manje od godine dana (a da niti ne spominjem silne nekretnine koje bi zjapile prazne i koje bi se mogle iznajmiti ili prodati).

Prema državnoj upravi nema potrebe imati posebne milosti, ona je petnaest godina služila kao socijalni amortizer te se u međuvremeno razmnožila poput amebe u lokvi mlake vode. Netko u nekome trenutku treba svirati cijeloj toj priči kraj i što se to prije dogodi to će prije gospodarstvo postati konkurentnije, država fleksibilnija a možda onda i oni ljudi koji preostanu dobiju primjereniju plaću.

Baš me zanima, ima li netko tko čita ovaj blog iz državne uprave? Ako ima i može iz sigurnosti anonimnosti svoje kancelarije napisati koliko doista vremena provodi u konkretnom, efikasnom poslu? Duboko sam siguran da i ljudi koji rade tamo moraju (deep_down) skužiti kako ta situacija ne može vječno trajati.

Odbrojavanje; eto, sveli smo se na svega 3 posta do kraja mojeg odbrojavanja…

p.s. prije dvanaest dana poslao sam email državnoj upravi s konkretnim problemom, na email adresu koja je javno objavljena kao dio hitro.hr projekta, do današnjeg dana nisam dobio odgovora (niti ga, iskreno, očekujem)

Misao dana:
Sometimes the best solution to morale problems is just to fire all of the unhappy people.

Share the post "bigmouth strikes again… (3:13, The Smiths, The World Won’t Listen, 1986)"

  • Facebook
  • X