Categories
Priroda i društvo Religija

molitva za vaš mp3 player…

Britanski isusovci napravili su web site na kojem u obliku podcasta objavljuju molitve. Mp3 snimke molitvi možete skinuti i uploadati na svoje mp3/iPod playere i slušati dok se vozite, za vrijeme odmora ili kako već. Vjerujem da bi vas slušanje molitve moglo malo smiriti i olakšati stres ako ništa drugo.

Site se zove pray-as-you-go. Molitve su, naravno, na engleskom.

Isusovački iskorak u primjeni visoke tehnologije, a osobito bloga i podacasta kao medija podsjetila me na moj prošlogodišnji izlet u Admont u Austriji. Tamo sam naime bio u benediktinskom samostanu koji također u svojem muzeju koristi neke multimedijalne metode koje su me impresionirale. Admont je blizu Zagreba i možete ga posjetiti u jednome danu. Predlažem da posjetite moj post (na drugom programu) koji opisuje moj posjet Admontu.

Misao dana:
It was a dark and stormy night, although technically it wasn’t black or anything — more of a gravy color like the spine of the 1969 Scribner’s Sons edition of “A Farewell to Arms,” and, truth be told, the storm didn’t sound any more fierce than the opening to Leon Russell’s 1975 classic, “Back to the Island.”

Categories
Blog Internet Priroda i društvo

I’m not worried at all… (4:13, Moby, 18, 2002)

Čisto kako se ne bih gužvao u komentarima na moj prethodni post o obračunu s blogerima dajem svoja dva centa kroz još jedan post (možda bi samo bilo dobro napomenuti kako nijedan od priloga nisam vidio, nego vidim kroz reakcije o čemu se radi).

Blog po mom mišljenju nije ništa drugačiji od bilo kojeg drugog medija ako govorimo o odgovornosti za objavljenu informaciju i mislim da je svako inzistiranje ili pokušaj da se napravi razlika unaprijed osuđen na neuspijeh.

No problem nije toliko u samome blogu kao mediju koji je pojedincima omogućio da svoju poruku na jednostavan način distribuiraju neograničenoj publici, koliko u sadržaju koji se objavljuje s jedne strane, odnosno nenaviknulosti aktera cijele priče na povećalo javnosti. Papir (a osobito internet) trpi svašta, i kako ja često citiram “on the internet no one knows you are a dog“, tako i putem interneta možete donositi svoje stavove, konstrukcije, insinuacije i koješta drugoga daleko lakše nego u drugim medijima u kojima će svaka takva objava proći kroz jednu ili više razina uređivanja ili općenito odlučivanja o tome hoće li prezentirana vijest uopće ugledati svjetlo dana. Nešto što se meni čini kao sjajna ideja (o kojoj mogu na blogu raspravljati danima), može biti iznimno dosadna tema ili pak uvredljivi sadržaj za nekog drugog – u nekom klasičnom mediju poput novina, radije ili televizije između mene kao autora i objave nalazi se urednik čiji je posao (između ostalog) da osigura kako je prezentirana informacija relevantna. Na internetu a osobito na blogu takve strukture odlučivanja nema i na blogu ja sam i autor i urednik i lektor.

Problem je naravno i u tome što su školske klupe dugo vremena funkcionirale poput ispovjedaonica, te ono što se događalo iza zatvorenih vratiju učionice vrlo je rijetko izlazilo van jer je očekivani autoritet nastavnika, uza sve njihove nepodopštine vrlo često veći od problema koji se povremeno iza tih vratiju događaju. Danas je to (čini se) daleko teže napraviti ne samo zato što praktički svatko danas ima mobitel s fotoaparatom ili snimanjem, nego i zato što se o pravima učenika daleko više raspravlja nego ranije, a učeničko samo-organiziranje i razmjena informacija je lakša nego ikad.

Kada u sve to ubacimo malo pretjeranog i ponekada bezrazložnog mladenačkog bunta u kombinaciji s konzervativnim i na pažnju javnosti nenaviknutim školskim učiteljima, nastavnicima i profesorima; nije teško za očekivati ne samo burne reakcije nego i sustavnu identifikaciju medija kao potencijalnog izvora svih problema, iz jednostavnog razloga što se prije bloga ovakve stvari jednostavno nisu događale.
Dakle normalno je da su stavovi koje osnovnoškolci i srednjoškolci (pa i studenti) obogaćeni epitetima i karakterizacijama koji možda nisu primjereni, no isto tako činjenica je da se blog napada uglavnom zato što ga se ne razumije – a tada se koriste sva moguća i nemoguća sredstva pa tako i u komentarima spomenuta “trivijalizacija” jer se najlakše obračunati s nečim što je samo po sebi nebitno i nevažno.

A glede onih koji misle da su na internetu anonimni, jedino što mogu reći je da ne razumiju kako sve to skupa funkcionira – nikada manje privatnosti niste imali nego onda kada ste odlučili krenuti na internet jer se svaki vaš klik bilježi i nije pitanje da li je vaše postupke moguće ili nemoguće rekonstruirati nego postoji li dovoljno veliki interes da se to učini. IP adrese, log dokumenti, cookies… Pitanje je samo truda…

Sada mi je primjerice palo na pamet da Google koristi jedan te isti cookie za sve vaše pretrage, ikad i ako ne brišete cookije redovito, ako nitko drugi onda oni imaju popis svih vaših pretraga i onih koje želite podijeliti sa svijetim baš kao i one koje ste upisali u osami svoje sobe misleći da vas nitko ne promatra.

Misao dana:
Another possible source of guidance for teenagers is television, but television’s message has always been that the need for truth, wisdom and world peace pales by comparison with the need for a toothpaste that offers whiter teeth and fresher breath.

Categories
Business Priroda i društvo

absolute beginners… (5:37, David Bowie, Singles Collection, Vol. 2, 2000)

Nadovezujući se na nekoliko prethodnih postova o zapošljavanju i nezaposlenima (idiot prayer i nastavak – na mom drugom blogu) osim znanja, vještina i odgovornosti kao tri osnovne karakteristike koje su svakome poslodavcu bitne prilikom zapošljavanja, imam još tri važna koncepta koje je bitno razumjeti (ili barem ja mislim tako).

Ovi koncepti su jednako važni na razini osobe (dakle zapošljavanja), tvrtke ili proizvoda ili usluge koju prodajete i nudite.

Prvi važni koncept kojeg vrijedi naučiti je tzv. commodity market, teško mi je tu riječ prevesti na hrvatski osim eventualno kao “masovno tržište”. Commodity bi u grubo bila roba, usluga, tvrtka ili osoba koja djeluje na masovnom tržištu; dakle ako proizvodite mlijeko ili ako kopate kanale tada spadate na masovno tržište. Kupac robe, usluge ili rada odlazi u dućan i odabire najpovoljniju ponudu, dakle odabrati će najjeftiniju ponudu i ako svojim znanjima i vještinama spada u ovu kategoriju, kategoriju u kojoj vlada pravilo “more of the same”, morate se suočiti s činjenicom da na tom segmentu tržišta pobjeđuje najjeftiniji dobavljač.

Drugi, malo napredniji oblik je convinience market, to je segment tržišta na kojem cijena više nije presudna i na kojem kupci odlučuju zato što im tako odgovara. Kao što bi na commodity tržištu dobar primjer bio karton mlijeka kojeg odabirete na polici, tako na convinience tržištu govorimo o npr. kupovini parfema. Dakle, umjesto najjeftinije ponude u obzir ulaze i neki drugi kriteriji poput kvalitete ili osobne preference kupca.

Treći i najpoželjniji dio tržišta je tržište rješenja (solution market). Dakle segment u kojem se očekuju konkretna rješenja na konkretne probleme. Ako ste primjerice bušili rupu za sliku i potom probušili cijev za centralno grijanje koja je počela curiti, imate problem kojeg želite hitno riješiti i potreban vam je netko sa znanjem i vještinama koje garantiraju rješenje problema. Tada zovete ili osobu/tvrtku koja vam je taj posao odradila prvi puta ili jednostavno zovete prvoga na popisu i upće ne pitate koliko nešto košta iz jednostavnog razloga što imate problem kojeg morate riješiti.

Podjela na commodity, convenience, solutions uglavnom ima smisla kada govorimo o proizvodima ili uslugama, no identična pravila funkcioniraju i na tržištu rada. Ako se bavite poslom koji je jednostavn za naučiti i za kojega postoji velika ponuda na tržištu rada i potencijalni poslodavci imaju veliku mogućnost izbora tada je vaša pozicija na commodity tržištu, nudite ono što nude i drugi i praktički jedini kriterij je cijena rada, tj. posao će dobiti onaj koji pruža minimalno osiguranje da ga može i obaviti ali zato poslodavac procjenjuje da je u dotičnu osobu nije nužno uložiti mnogo novca.

Ako se bavite nekim imalo deficitarnim zanimanjem za koje postoji veća potreba i za kojeg nema velike ponude na tržištu, ulazite u područje convenience tržišta na kojem do neke mjere možete postavljati svoje uvjete i očekivati kvalitetniju ponudu, no za razliku od prvog slučaja, potencijalni poslodavac će puno više vremena provesti istražujući koji je točno maksimum koji od vas može izvući u odnosu na uloženi novac.

Na prva dva tržišta vi ste taj koji nudu svoju uslugu poslodavcu.

Treći dio, tržište rješenja je situacija u kojoj poslodavac ima problem. Taj problem može biti raznolik od ustrojavanja prodajne mreže, rješenja nekog infrastrukturnog problema ili rješenja nekog tehnološkog problema unutar njegove proizvodnje – dakle bitno je da potencijalni poslodavac ima problem koji ne može riješiti kroz oglasnik iz jednostavnog razloga što za problem koji ima postoji ograničena kolilina ljudi koji su svojim sposobnostima uopće u mogućnosti riješiti njegov problem. Takvi ljudi se “kupuju” i takve ljude traže poslodavci (putem veza i poznanstava, head hunting agencija i na stotine drugih načina), umjesto da posloprimac traži poslodavca kroz uobičajeni postupak natječaja.

Razmislite malo u koju grupu spadate;  svaka imalo modernija osoba mora znati kako je kontinuirano školovanje jedini ključ koji garantira kontinuiranu zaposlenost. Pokušajte svoje dodatno školovanje i interese podrediti tome da napredujete na ljestvici kako bi se maknuli s masovnog tržišta u convenience tržište, a ako je ikako moguće napredovati i do točke u kojem poslodavci traže vas umjesto vi njih.

Misao dana:
True terror is to wake up one morning and discover that your high school class is running the country.