Milan Ivkošić (još jedan u nizu mojih idola) piše u večernjem o božićnim domjencima: U Zagrebu u petnaestak posljednjih dana godine ima onoliko domjenaka koliko i ustanova i tvrtki koje “drže do sebe”. Držati pak do sebe znači podmićivati svoje partnere, suradnike, novinare, političare i ine moćnike. A najopipljivije mito jest – hrana za žderanje. Kažem, za žderanje, jer se jede s nogu i grabi u strahu da će najboljega nestati. Pa ondje možete vidjeti hrvatsku elitu kako punih usta, s oba nabrekla obraza, trpa u se kao da cijelu godinu nije jela. Poput gladne živine kad joj ubacite slasno krmivo. Na tren zaboravivši da su ministri, ravnatelji, menadžeri, PR-ovi, uglednici svih vrsta – spremni su požderati i vlastitu sliku o sebi.
Category: Priroda i društvo
Tekstovi o prirodi i društvu koje nas okružuje.
Večernji list danas kaže slijedeće: “Dok još traju, istina puno manje, reakcije na 31 sekundu snimke Mesićeva govora kao visokog HDZ-ova dužnosnika 1992. godine u Sydneyu, kuloari spominju da će se vrlo brzo, možda već ovog vikenda, pojaviti novi materijali, najvjerojatnije ponovno preko nekog od internetskih portala.” Ovo ni Ivica Kirin ne bi bolje objasnio. ROTFL!!!!
Tko je izdao Ante Gotovinu?
Danas je godinu dana od hapšenja Ante Gotovine. Tada sam napisao tekst koji se zvao Hope of deliverance i sami prosudite koliko sam bio u pravu.
Godinu dana kasnije i ne vidim baš da smo se pomakli puno od tematike; hapšenje Gotovine i afera oko Branimira Glavaša tretiraju se kao najveći promašaji hrvatske vlade i najnegativniji događaji (tko bi to pogodio?). Ante je pospremljen pod tepih i o njemu se puno ne raspravlja, Branimir pak na sebi osebujan način i dalje puni novinske stupce, a vidim da se i praksa štrajka glađu polako ali sigurno širi poput pomodarskog komada odjeće.
Da li i vi smatrate ta dva događaja najznačajnijim u prošloj godini?
Misao dana:
I don’t like jail, they got the wrong kind of bars in there.