Televizija nas je ovaj produženi i ujedno novogodišnji vikend počastila još jednom reprizom filma Groundhog day. U njemu glumi sjajan Bill Murray i taj film mi je u prvom gledanju bio OK, no nakon 10-12 reprize se pretvorio u sjajan film.
Ono što je čudno s tim filmom, je da je svojim upornim repriziranjem postao inkarnacija samoga sebe (if you know what I mean, and I am sure you do).
Anyway, blagdansko ludilo je službeno gotovo, još ga možda razvlačite do vikenda ili dok vam školarci ne odu u školu ali od prekomjerenog jela i pila to je to, nema više. Vrijeme je da počnete koristiti neki od onih silnih novih rokovnika koje ste dobili u posljednjih nekoliko tjedana, ili pak samo da nastavite gdje ste stali u slučaju da koristite Outlook. Nova godina je ionako samo malo više od administrativne granice između dva razdoblja.
Za društvo u cjelini nemam pretjeranih očekivanja od 2007 godine iz jednostavnog razloga što ne vidim potencijal neke bitnije promjene, unatoč nadolazećim izborima u, kako to Ivo kaže, studenom ove godine (imam interni feeling da to neće biti studeni, no it is just me thinking).
Na posao, u nove radne pobjede.
Misao dana:
Phil: Do you ever have deja vu Mrs. Lancaster?
Mrs. Lancaster: I don’t think so, but I could check with the kitchen.