Categories
Priroda i društvo

Novinarstvo na internetu – zakašnjeli report

Prije nekoliko dana (u utorak 10. ožujka) u Novinarskom domu u Zagrebu održan je okrugli stol na temu novinrstva na internetu i njegovim perspektivama. Najavu skupa, popis tema i govornika možete vidjeti ovdje.

Organizatori skupa su bili HND kao strukovna organizacija koja okuplja novinare, portal h-alter i pollitika.com. Temeljna ideja skupa bila je diskutirati o budućnosti novinarstva u tehnološkoj tranziciji koja je u tijeku, te posebnostima hrvatskog novinarstva koje ima cijeli niz problema (od političkog uplitanja, preko pritisaka oglašivača, do financijske krize koja je zahvatila i medije). Kao goste okruglog stola pozvali smo niz sudionika koji su predstavljali nekolicinu manjih i regionalnih portala, profesore s fakulteta, predstavnike agencije za elektroničke medije te HBO, a namjerno smo izostavili goste iz komercijalnih medija i medijskih kuća.

Mislim da smo tijekom okruglog stola načeli puno tema i očito je da postoji veliki interes sviju da o tome diskutiraju te kako postoji cijeli niz međusobno različitih mišljenja.

Jedan od problema s kojim se hvataju ukoštac prvenstveno medijske organizacije je pad prihoda od njihovih matičnih publikacija (ili programa) i migracija korisnika / konzumenata informacija na internet. Omjer prihoda po korisniku dramatično pada (evo naišao sam taman na jedan članak sa inače sjajnog bloga mondaynote), a nedavno sam negdje naletio na informaciju da kada bi New York Times danas odustao od svog tiskanog izdanja i iz svojih troškova uklonio sve one koji se na ovaj ili onaj način odnose na tisak – ispalo bi da je trošak proizvodnje informacije otprilike pet puta veći od prihoda koje ostvaruje na internetu. To ukratko znači da je ekonomski model koji jamči održivost medija na internetu pod velikim upitnikom, a mišljenja sam da je u zemlji poput naše u kojoj je relativno mali broj internet korisnika na iznimno maloj populaciji taj problem još i izraženiji.

Tu je i pitanje tzv. neovisnih ili alternativnih medija, naime nekako se misli da zbog anarhične i slobodne prirode interneta alternativni komunikacijski mediji (kao što je u ovome slučaju h-alter ili pollitika) automatski dobijaju publiku, no Vesna Kesić smatra da to i nije baš tako jer brojevi pokazuju kako migracijom na internet klasični mediji na svojim potalima pokazuju kontinuirani rast posjećenosti, dok alternativnim medijima je taj rast daleko sporiji.

Klasične medije ugrožavaju naravno i blogeri koji su djelmično koristeći nepovjerenje u medije preoteli prostor i kreirali sasvim novu kategoriju “građanskog novinarstva”, a za koje se pretpostavlja da će ubuduće iti sve bitniji segment novinarstva budući da građanin novinar ne robuje toliko filteru urednika, a može i puno lakše objaviti vijest bez kriterija vjerodostojnosti koji vrijede za klasične medije (iako je u hrvatskoj malo smiješno o tome diskutirati kada imate tiražni dnevni medij koji objavi totalno lažirani intervju ni manje ni više nego s premijerom države).

Postavilo se i pitanje regulacije interneta, gdje je manje više svim sudionicima jasno kako pisana riječ za sobom nosi i odgovornost, te se postavlja pitanje da li je internet dovoljno dobro reguliran kroz postojeće zakone ili pak treba krenuti u zasebnu regulaciju interneta, a ako da kako bi ona morala izgledati. HBOovci su tu manje-više jasni kako očekuju maksimalnu moguću zaštitu slobode govora na internetu kako bi se izbjegle situacije poput one koja je zadesila vlasnika portala vukovarac.net Damira Fintića.

Malo detaljniji pregled što se točno događalo na skupu možete pročitati u novom listu:

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Zdenko Duka smatra da su klasični mediji u krizi, dapače, prema njegovu sudu radi se o jednoj od težih kriza medija u Hrvatskoj, a jedan od glavnih uzroka te krize krije se u činjenici da medijima dominiraju zabavni i senzacionalistički sadržaji. Duka nije optimist i stanje je u usporedbi sa stanjem devedesetih godina drugačije.

– Tada smo se mogli nadati da će se promjenom politike mediji promijeniti. Danas su pritisci perfidniji i radi se o sprezi politike, vlasnika i oglašivača. Stoga je nada u bolje medije danas slabija, smatra Duka. Što se tiče novinarstva na internetu, založio se da se zadrži stupanj dosegnutih sloboda, pa i u slučaju mogućeg zakonskog reguliranja. (novi list)

I Večernjem listu:

– Internet je još uvijek elitni medij jer nije svima dostupan, a komercijalizacija je najveća prijetnja internetskom korisniku, istaknula je Reana Senjković, iz Instituta za etnografiju i folklor.

Predstavnica H-altera Vesna Kesić tvrdi da su klasično novinarstvo uništili managment i urednici, a ako želimo sačuvati internet kao mjesto slobode, da sve ovisi o građanskom aktivizmu.

– Smiješno je da regulativa ne može kontrolirati ono što bi trebala kontrolirati. Posjetitelji, konzumenti i čitatelji ne posjećuju internet zato što je tiskano novinarstvo loše. Informacija postaje vlasništvo medija, a treba biti opće dobro – istaknula je Kesić te ukazala na probleme s kojima se suočavaju blogeri. (večernji list)

Gledajući s moje strane kao jednog od suorganizatora, rekao bih da je okrugli stol bio uspješan jer smo uspjeli kreirati temu koja je popunila veliku dvoranu novinarskog doma (i koliko mi je poznato time smo bili posjećeniji od sličnog skupa u europskom domu nekoliko tjedana ranije) no napravili smo nekoliko propusta u smislu da smo htjeli pokriti nekoliko tema o kojima se dade pojedinačno razglabati satima – a kao krajnji efekt desilo se to da publika nije imala prave prilike postavljati pitanja sudionicima (bilo je nekoliko pitanja, ali premalo da bi se moglo reći kako je publika aktivno sudjelovala).

Ono što je bilo zanimljivo (na geek razini) je bilo to da je ovaj okrugli stol vjerojatno prvi skup održan u hrvatskoj na kojoj je nekolicina sudionika ali i pojedinaca iz publike “tvitala” cijeli događaj (što je i objašjenje onima koji su se pitali zašto govornik, moderator i još nekolicina sudionika uporno tipka po svojim blackberryima). Više o tome na siteu h-alter-a.

Ovaj okrugli stol je ujedno bio i prvi skup u čijoj je organizaciji sudjelovala pollitika.com (tj. ja) pa se nadam da će slijedeći biti bolji i uspješniji, a definitivno smo pokazali kako postoji veliki interes da se organiziraju slični događaji čemu je najbolje svjedočio prilično veliki broj novinara koji su posjetili predavanje.

Misao dana:
Every time a newspaper dies, even a bad one, the country moves a little closer to authoritarianism; when a great one goes, like the New York Herald Tribune, history itself is denied a devoted witness.

Categories
Priroda i društvo

Večernji list

Kratko, jasno i u glavu:

Lakše do jeftinijeg stana, pa i bez posla

Nedostatak nacionalne stambene politike nije samo socijalno nego i demografsko pitanje, pa Nezavisni hrvatski sindikati predlažu osnivanje hrvatske jamstvene agencije za stambene kredite.

U slučaju da ne može otplaćivati rate, Agencija bi preuzela tu obvezu dok korisnik ne bude ponovno mogao vraćati kredit, ili bi otplatila preostali dug banci, čime bi postala vjerovnik, najavio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a. Jamčila bi za sve stambene kredite i omogućavala da ih dignu i zaposleni na određeno vrijeme, koji to sada ne mogu.

– Državno jamstvo rizik banaka svodi na minimum pa je to osnova da banke smanje kamate – ističe Sever. (večernji list)

Sve koji predlažu ovakve stvari bi trebalo upoznati s imenima: Fanie Mae i Freddie Mac. Dakle, doslovno to što se predlaže je uzrokom svinjca u kojem se svi skupa nalazimo.


The Crisis of Credit Visualized from Jonathan Jarvis on Vimeo.

Misao dana:
What we call real estate – the solid ground to build a house on – is the broad foundation on which nearly all the guilt of this world rests

Categories
Priroda i društvo

Gradonačelnik grada Zagreba

Ovih dana je očito krenula kampanja za lokalne izbore. Kao zagrepčana koji je nesretan trenutnom situacijom jako me zanima kuda plovi ovaj brod. Ja mogu biti nesretan gradskom vlašću, pa čak i susrećem još ekipe koja je nesretna (a dobar dio ih je koncentriran na stranicama pollitike), no nisam siguran koliko je to u stvari prevladavajuće razmišljanje budući da sve ankete pokazuju kako će upravo dosadašnji gradonačelnik Milan Bandić osvojiti četrdesetak posto glasova za nepunih devedeset dana.

Želio bih stoga razbistriti zašto točno Milan nije dobar gradonačelnik, tko mu je konkurencija u utrci za gradonačelničku poziciju, koji su im izgledi, a volio bih vidjeti i koje su to karakteristike koje čine poželjnog (nadajmo se) novog zagrebačkog gradonačelnika.

Od loših Bandićevih karakteristika ja u stvari imam samo dvije-tri. Kao prvo, moj je stav da je Bandić iznimno loš komunikator koji je skoro pa nesposoban na javnosti prihvatljivi način prenijeti svoju poruku. No, istovremeno, očito je da postoji brdo naših sugrađana koji ga razumiju vrlo dobro (jer očito drugačije ne bi dobio toliko glasova). Bandić je i autokrata, iako nemam neposrednih iskustava s time, više je nego očito kako je gradska vlast (poput one državne) sazidana na vrlo strmoj piramidi čiji vrh zauzima upravo Bandić. Treća temeljna negativna karakteristika koju sam dobio promatrajući njegov lik i djelo je to što nekako mislim da bi se mnogobrojne aktivnosti koje je Bandić napravio mogle i morale napraviti jeftinije. Jedan od tih primjera je Bundek, koji je prije Bandića (objektivno) doista bio opasno mjesto na kojem kuhinjski aparati odlaze umrijeti. No tih 60ak milijuna kuna mi se nekako čini strašno puno za šišanje šikare, par kilometara pješačkih staza, jedno dječje igralište i čišćenje jezeraca. Drugi primjer u tom smjeru bi moglo biti Sljeme koje je koštalo neke puste stotine milijuna kuna (oko 120 ako se ne varam, a pitanje je koliko je toga za Sljeme sakriveno pod različitim drugim stavkama). Nekako mi se čini to suludo utrošenim novcem za nekoliko dana skijanja, no ima mnogih koji misle da je Sljeme jedan od najboljih Zagrebačkih projekata (iako mi je efekt toga totalno nejasan i u krajnjoj liniji nevidljiv).

Da skratim; diskusija o njegovim komunikatoriskim vještinama su stvar ukusa, pitanje da li je nešto moglo jeftinije ili racionalnije je stvar dojma, no autokratsko vladanje i nedemokratično ponašanje je pitanje principa ali da su svi ostali dojmovi super on i dalje ne bi bio dobar gradonačelnik.

Promotrimo malo konkurenciju (barem ovu javnu), Promatrajući rezultate prošlih lokalnih izbora jasno je kako je Jasen Mesić kao kandidat HDZa prvi slijedeći u redu. Lik ostavlja mlaki dojam državnog birokrate što je samo po sebi loše i neuvjerljivo, iza njega nema nikakvih postignuća koje bi nas uvjerile ili barem dale natruhu drugačijeg pristupa vlasti, te je on (u krajnjoj liniji) eksponent HDZa o kojem zagrepčani imaju mišljenje kakvo imaju. HSP koji je bio treća stranka u proteklim izborima je u međuvremenu nestao i nije za očekivati njihov revival, a Miroslav Rožić teško da može napraviti imalo značajni iskorak u gradu u kojem je lijevi centar prevladavajuća politička doktrina (na barem deklarativnoj razini). Ostaje nam naravno HNS koji objektivno može ponuditi samo Čačića koji je (barem meni) samo umiveni Bandić bez ikakve pa i najmanje razlike u tonu i slici, dok njihova Čičin Šajn koja će navodno i biti gradonačelnički kandidat. Holjevac je bojim se potrošena u savezništvu s Bandićem, a HSS koji je dosada uspješno koalirao na razini grada sa SDPom vjerojatno je na tantalovim mukama prihvačajući zahtjev središnjice da se koalira s HDZom. Vrijedi naravno spomenuti i da u Zagrebu i nemamo oštre podjele po pitanju vlast – oporba, što se najbolje vidjelo na glasanju za GUP kada su skupštinu posjećivali i oni koji (iako izabrani) u nijednoj drugoj situaciji nisu snašli za shodno ukazati se i reći koju.

Slika dakle nije obečavajuća i objektivno, sve šanse (ako ih uopće imamo) padaju na nezavisne kandidate počevši od gore spomenutog Rožića, različitih Mikšića (tko zna hoće li on opet doći budući da se u Zagrebu temeljito obrukao ne samo izbornim rezultatom nego i pozicijom u vijeću koju protekle četiri godine nije uopće koristio, ili možda je ali im to ne znamo :).

Od nezavisnih, doista ne znam što se može očekivati, na pollitici je puno vremena i energije potrošio Zdravko Gracin koji sam sebe ne smatrra gradonačelničkim materijalom ali i većina onoga što je on napisao se odnosi na politički okvir programa za Zagreb – no ne vidim kako bi to funkcioniralo u okolini gdje Bandiću doslovce na raspolaganju stoji sva moguća i nemoguća infrastruktura (koja je plaćena ili čak voljna volontirati). Vidio sam u jednom komentaru da esperanza spominje Velimira Sriću (koji je već jednom bio predsjednik skupštine i nedugo zatim, valjda razočaran politikom, odlučio odstupiti – što je u stvari jedna od rijetko časnih stvari koje smo viđali u zagrebačkog politici), a prošloga tjedna je izašao jedan članak u večernjem koji kao gradonačelničkog kandidata spominje Josipa Kregara s pravnog fakulteta i izvjesnog Matešu koji je izašao iz HSPa ali čije ime ja nisam dosada čuo. Opet, samo pogledam dnevnik od Kreše i vidim što slijedi Splićanima pa nekako dođem do zaključka da bi možda svi skupa trebali potražiti barem nešto dobroga u Bandićevom liku i djelu.

Ako idemo obrnutim putem, i zapitamo se kakav bi gradonačelnim morao biti, barem meni, čini se očiglednim da tražimo demokratičnu osobu koja je voljna u cijelosti promijeniti paradigmu vladanja gradom. Iskreno, ne bacajući vodu na bilo čiji mlin, bojim se da ustajale stranačke strukture nevoljne promjenama i uostalom uglavljene u različite zagrebačke power sharing sheme ne mogu iznjedriti takvog kandidata, a jedini iole izgledni, Jasen Mesić, predvodnik je HDZa – od kojega (barem zasada) ništa korisnoga i lijepoga nismo vidjeli.

Druga karakteristika dobrog gradonačelničkog kandidata bi morao biti kvalitetni program. No, pitam se, što tu mogu protukandidati ponuditi?  Bandić ne samo da tu ima štogod za pokazati, nego jedini i zna što se može ili ne može, tako da štogod drugi nudili biti će mu prelagano to iskritizirati. Nekako mi se čini da će se ta kampanja stoga pretvoriti u ono što bi ameri nazvali “pissing contest” (pardon my french ali nemam bolju usporedbu).

Nisam siguran ni koliko ima smisla lupati po Bandićevoj netransparentnosti i potencijalnom kriminalu. Naime, teti Štefici iz Konzuma je cifra od 60 milijuna za Bundek jednako imaginarna kao i ona od 30 milijuna (makar je ova druga možda realnija). Teta Štefica možda osim toga voli jednom godišnje otići na Sljeme bodriti Kosteliće a ako to i ne radi, onda gleda prijenos iz svoje kuće koju joj je legalizirao upravo Bandić…

I na kraju, čak i kada bi netko uspio uletiti u drugi krug s Bandićem (primjerice Jasen Mesić), da li bi grad podnio HDZovca za gradonačelnika (zadnji puta kada je Marina Matulović bila vladala, koješta se dogodilo o čemu će se još pisati i čitati), a kada bi u drugi krug ušao netko iz ove lijeve priče (recimo Čičin Šajn, znam da je nevjerojaton ali budite sa mnom još koju rečenicu) kako bi (i da li bi uopće) glasali ovi s desne strane političkog spektra?

Što vi mislite? Tko bi trebao biti budući zagrebački gradonačelnik – s time da ne morate samo predložiti dobro ime nego i osobu koja bi u okršaju na biračkom mjestu mogla doista zamijeniti Bandića?

Misao dana:
If a large city can, after intense intellectual efforts, choose for its mayor a man who merely will not steal from it, we consider it a triumph of the suffrage.