Categories
Politika

Eto još jednog taktičnog političara

Jučer popodne sam na monitoru naletio na vijesticu koja bi, koja je u meni proizvela reakciju koju je najbolje opisao jedan srpski pjesnik, a ona glasi; sedim, gledam, ne verujem.

Vladimir Šeks, godine intoksikacije će ga naposlijetku ipak koštati glave?Naime, u emisiji hrvatskog radija, Vlado je rekao kako je skeptičan o dobivanju ratne odštete zato što Srbija nije potpisala kapitulaciju niti ju je međunarodna zajednica proglasila agresorom, za razliku od sila Osovine na kraju 2. svjetskog rata. Dakle, u slučaju da neki od čitatelja odluči pokrenuti rat u slijedećem razdoblju i na kraju ipak izgubi – sve što je potrebno je da ne potpisujete nikakve papire prilikom kapitulacije.

Ovakva izjava Šeksa je krajnje neodgovorna iz više razloga. Kao prvo, gdje je nestalo “ne komentiramo sudske postupke koji su u tijeku”? Potom, kako očekujemo da će se sud postaviti prema istome problemu dok političari koji su postupak i pokrenuli tvrde okolo po novinama da neće dobiti ništa. Nadalje, kakvu to poruku šalje našim istočnim susjedima? Da li su im grijesi oprošteni, ili smo im ovaj rat dali badava? Što branitelji misle o takvoj izjavi jednog predsjednika sabora?

Misao dana:
I hate war for its consequences, for the lies it lives on and propagates, for the undying hatreds it arouses, for the dictatorships it puts in the place of democracies, and for the starvation that stalks after it. I hate war, and never again will I sanction or support another.

Categories
Politika

Tko je uopće taj Ivo Sanader?

Da li znate tko je Mona Sahlin? Mona je trenutni švedski ministar održivog razvoja, no daleko je poznatija po tome što je 1995 godine morala dati ostavku zbog toga što je tijekom jedne press konferencije usputno spomenula kako je državnom kreditnom karticom Da li je Ivo Sanader svetac?povremeno kupila neke sitnice za sebe – konkretno spomenuvši poneku Tobleronu. Kako je Economist napisao, to je vjerojatno najskuplja Toblerona ikad.

Spominjem Monu Sahlin kao primjer situacije u kojoj je osoba bila prisiljena dati ostavku zbog pritiska javnosti, a sve radi minimalnog prijestupa (koji nije umanjen činjenicom da je Mona Sahlin uredno refundirala taj trošak). Njezin primjer nam se možda čini pretjeranim, no moderna europska praksa poznaje cijeli niz drugih sitaucija u kojima su drugi političari bili prisiljeni davati ostavke radi sličnih stvari, tako da Mona sasvim sigurno nije usamljena u svome činu.

Back to reality. Na samu staru godinu Jutarnji je objavio priču “Tik-Tak hrvatskih političara” koji su načeli tematiku premijerovih satova (na sreću drugih ministara, priča se zadržala na premijeru), a da bi nedugo nakon toga Nacional objavio cijelu reportažu i razotkrio kako premijer posjeduje cijelu kolekciju vrijednu oko 150.000eur (čemu je bila posvećena cijela emisija Otvoreno) a u kojoj je glasogovornik vlade Ratko Maček ustvrdio slijedeće;

Netko kupuje aute, jahte ili bunde, a premijer već 30 godina skuplja satove. On je 14 godina živio u inozemstvu gdje je imao firmu i u Hrvatsku se nije vratio sa zavežljajem već s tada najnovijim mercedesom, a onda je svojim novcem kupio i kuću. Nitko nikada nije tvrdio da je premijer siromah - kaže Ratko Maček, glasnogovornik Vlade reagirajući na napise o skupocjenim satovima premijera Sanadera. (via 24sata).

Naravno, cijela priča je jako zanimljiva iz više aspekata; naime ako je predsjednik vlade u svoju imovinu naveo biblioteku koju posjeduje, pitanje je zašto to nije učinio s kolekcijom satova (čini se, kako kaže Maček, da nitko u vladi nije u stanju shvatiti što je to pokretna imovina) odnosno kako je do tih satova došao. Maček (uočite kako samo Maček govori o Sanaderovim satovima) tvrdi da je to 30ak godina stara kolekcija i u jednome času eksplicitno tvrdi kako unutar mandata Ivo nije kupio nijedan sat (unatoč tome što se najmanje dva sata iz kolekcije proizvode nakon 2003 godine). I naravno, na kraju priče, vrijedni Nacionalovi novinari su sjeli put Innsbrucka i provjerili te tvrtke čiji je Ivo bio vlasnik da bi se ustvrdilo kako su obje tvrtke zatvorene (likvidacijom), kako su mu poslovni partneri bili ljudi sumnjive pozadine (uglavnom političke prirode i povezani s prethodnim austrijskim kancelarom) i kako ušteđevina kojom su satovi navodno kupljeni nije baš mogla doći iz te dvije tvrtke (a postavilo se i pitanje “stana” kojeg Ivo posjeduje a koji samo vrlo kompleksnom gramatičkom logikom možete pretvoriti iz vile u stan).

Dragutin Lesar je na upit o premijerovim satovima samo pitao gdje su računi i carinske deklaracije (budući da je po priznanju glasnogovornika premijer satove kupio za vrijeme svojeg tro i pol godišnjeg boravka u Austriji), a obećani računi do danas nisu pokazani (hmmm, gdje smo priču o računima već čuli?) – a da ne spominjemo kako se mačekov najnoviji mercedes pretvorio u polovni stari model (po slici čini se star 7-8 godina) s tablicama I – SPLIT 1 (držim posebno mjestu u srcu za ljude koji kupuju takve tablice).

Ukratko, ako spomenemo priču o bogatoj kolekciji satova bez pokrića, računima koji nedostaju (i to ne prvi puta), carinskim deklaracijama preko kojin se prešlo, likvidacijama tvrtki, samofinancirajućoj vili, pa onda još dodamo komentare Ankice Tuđman, spomenemo famoznih 800.000DEM koje je Ivo primio na ruke (a koji vjerojatno i danas stoje u nekoj dobro sakrivenoj ladici na tamnome i suhome mjestu) te na kraju pozovemo i Branimira Glavaša kao karakternog svjedoka koji je govorio o 300 ukradenih glasova…

Strašno me zanima kako će se Ivo iz ovoga izvući? U svakoj normalnoj državi ovo bi bilo vrijeme izvanrednih izbora!

Misao dana:
It’s best to avoid standing directly between a competitive jerk and his goals.

Categories
Politika

Sunčani hvar (i spin doktori rade prekovremeno)

Ok, stišala se bura oko Sunčanog Hvara i sve se čini jako cool. No upozorio bih na nekoliko zanimljivih detalja koji su se eto pogubili putem a koji su bitni za razumijevanje cijele priče, pa idemo malo napraviti CSIjevski timeline da vidimo što se i kako događalo (i na vertikali ali i dole na horizntaliTM):

(na ovome mjestu ide google video kojeg ću staviti naknadno)

CNN.blog je u srijedu 3. siječnja objavio famozni ugovor dioničara koji regulira međusobne odnose HFPa i Orco grupe koja je ušla u javno privatno partnerstvo u Sunčanom Hvaru. Navedeni ugovor govori o mnogo toga, no između ostaloga predviđa jasni način kako će Orco postati većinski vlasnik Sunčanog Hvara, definira odštete u slučaju da se ne sustignu planovi i što je možda najvažnije, obvezuje vlasnike državnih dionica da glasaju u korist odluka koje pripremi većinska Orcova uprava.

U četvrtak se pojavljuje tekst na indexu, a navečer i na ostalim portalima, potom u novinama i napokon na TVu. U petak je afera na maksimumu i prve stranice su rezervirane za Sunčani Hvar. Vlada ističe da nije siguran da li je ugovor autentičan te da će se ugovor ili njegovi dijelovi (nakon Orcove suglasnosti) objaviti u petak (što se nije dogodilo), pa se dan objave prebacuje na ponedjeljak.
U subotu se događa skup HDZa u Splitu na kojem sudjeluje i Hvarski gradonačelnik koji se pridružuje premijeru na ručku. Dogovara se sastanak u ponedjeljak ujutro u HFPu, a s premijerom u utorak ujutro.

Pjerino Bebić (aka. Hvarski gradonačelnik) i Damir Polančec provode ponedjeljak u HFPu, sadržaj ugovora nije objavljen i krajem radnog dana najavljuje se rješenje problema. U dnevnicima, a potom i u Otvorenom na HTVu govori se o tome kako će grad Hvar dobiti svojih 25% + 1 dionicu i kako će Crkva koja također potražuje biti namirena. U samoj emisiji Otvoreno, Damir Polančec radi lingvističke akrobacije na temu definicije što bi to javno privatno partnerstvo moglo biti, no svi se slažu kako je dobro da grad Hvar dobije dionice. Mislav Bago je podbacio (u odnosu na standarde koje je nedavno postavio). Pjerino Bebić (o čijem liku i djelu ću samo reći da ga građani Hvara imaju kao pokoru) sve svoje izjave u studiju u principu pretvara u hvalospjeve prema vladi i liku&djelu premijera nam Sanadera (PB je nezavisni gradonačelnik no koalira s HDZom).

U utorak 9. siječnja, dolazi do sastanka s premijerom i primjerene press konferencije u prostorijama vlade, gdje se gore spomenuti gradonačelnik osobno zahvaljuje premijeru na uloženom trudu, a press release kaže kako nakon godinu dana pregovora problem s Hvarom je riješen (tko bi rekao da vrijeme na Markovom trgu ide tako brzo, čovjek bi pomislio da je CNN ugovore objavio prošli tjedan)? Press release kaže i to da će se Sunčani Hvar dokapitalizirati novcem grada Hvara, što pak do neke razine znači da će grad Hvar platiti udio u društvu s kojim se sudi da mu se prizna njegov udio (ili po seljački; kupuju tvrtku koja je ionako njihova).
E sada, da li vam u cijeloj priči nešto ne nedostaje? Meni da. Naime, negdje po putu se dogodilo da se osnovna poruka jednostavno izgubila. Nedostaje jasni i decidirani dokaz da je riječ o javno privatnom partnerstvu jer sve što ja vidim u cijeloj priči je da je netko javno pogodovao privatnom partneru. Osam dana od objave, nedostaje “pravi” ugovor ili barem pošteni demantij autentičnosti objavljenoga. Ne vidim niti garancije ili barem demantij da će Orco ikada (a po mojoj procjeni već u siječnju) postati većinski vlasnik Sunčanog Hvara.

Ono što se dogodilo je da je obzirom na razmjere afere, umjesto žrtve ovaj puta trebao heroj koji se (niti kriv niti dužan) pronašao u liku Hvarskog gradonačelnika i u tom potezu su se pogubili svi ostali problemi zbog kojih je gore spomenuti ugovor u stvari i objavljen.

Gospodo novinari, ponovno ste prevedeni žedni preko vode.

p.s. moja mala simulacija u excelu pokazuje da mali dioničari moraju dokapiralizirati barem 11% dionica kako Orco ne bi postao većinski vlasnik (manje razlike u matematici su moguće ali brojka je tu negdje)

Misao dana:
Sometimes I don’t want to see the puppeteers, sometimes I just want to see the magic therein.