O Hitrorezu sam već podosta napisao, no sada je vrijeme za jednu uvertiru u finale. Naime, na sutrašnjoj sjednici vlade, dr. Ivo Sanader (hrvatski premijer, op.a.) prihvatiti će prijedloge hitrorez ekipe te potezom skupocjenog i u imovinskoj kartici neprijavljenog Mont Blanc pera pobrisati stotine raznih odluka, propisa, pravilnika pa čak eto i zakona (iako mu za ovo posljednje ipak treba sabor).
No da bi razumjeli razmjere neuspjeha, važno je da probate pročitati sve tekstove i da razumijete početnu poziciju kako bi razumjeli gdje smo stigli i koliko je to u stvari daleko od onoga što je bilo predviđeno.
Naime cijela priča o hitrorezu (koliko se god ona činila uspješnom) uopće nije inicijativa ove vlade, nego je to projekt kojeg je prezentiralo vladi Nacionalno vijeće za konkurentnost, a koje je to pak pripremilo u suradnji s partnerima poput USAIDa. Nekoliko mjeseci nakon inicijalne prezentacije ovo je došlo do vlade koja je to vidjela, a dr.Ivo je izjavio antologijsku rečenicu koju ću ovdje rado ponoviti:
To je to, hajdemo to odraditi!
No, ovdje otprilike počinju i problemi i razmimoilaženja u statistikama jer je NVK uspio nabrojati otprilike 12.000 različitih zakona, propisa, pravilnika, uredbi i uputa, dok je hitrorez ekipi uspjelo pronaći njih samo nešto malo više od 5.500 komada. Negdje je nestalo oko 6.500 propisa (ova brojka je sada malo relativna, jer se prva brojka NVKa u više izvora citirala kao 12 ili 14.000, dok je pak u hitrorezu identificirano oko 3.500 propisa koji su se kasnije pretvorili u njih 5.500). Sve brojke koristite kao okvirne budući da ima puno izvora koji su međusobno kontradiktorni, no poanta je da je NVK nabrojao preko tih gore spomenutih 12.000 propisa, dok je hitrorez pronašao njih svega 5.500.
Ovih dana, hitrorez je prezentirao vladi rezultate svog jednogodišnjeg rada i predloženo je mnogo toga, neinformativnu brošuru o tome možete downloadati s web stranica vlade, no bottom line je da je (prema riječima vlade):
Voditelj posebne jedinice za Hitrorez Vedran Antoljak izvijestio je kako je projekt radilo 250 ljudi te da je jedinica u prvoj fazi analizirala propise koji se odnose na gospodarstvo.
Na temelju te analize jedinica preporučuje ukidanje 420 te pojednostavljenje 371 propisa, a to je ukupno više od polovice gospodarskih propisa, među kojima je najviše međusektorskih, rekao je Antoljak.
Dakle, akcija koja je ukupno po originalnom planu trebala trajati 9 mjeseci nastavlja se i dalje, a početni “mali i okretni tim” se pretvorio u 250 ljudi (ok, vjerojatno je to skupa s raznim osobama iz raznih ministarstava, no to je i dalje jedna mala vojska birokrata), a rezultat hitroreza (ne računajući medalje koje su dobili Nadan lepi cane Vidošević i Darko aka. Podravka Marinac, uočite da Vedran nije dobio medalju) je degenerirao u slijedeći quote (s jutarnjeg):
Posebna jedinica je za sada analizirala i preispitala samo propise koji se odnose na gospodarstvo, a kojih je ukupno 1451. Od tog broja, za “giljotinu†je predviđeno čak 55 posto propisa.
Dakle, počeli smo sa 12.000 propisa prema NVKu, projekt je trebao raditi mali tim i morao je srezati oko 40% propisa, da bi na kraju došli do 250 ljudi, prve faze projekta i ukidanju 55% propisa (ali od njih 1451) tako da je stvarna brojka bliža 6%. Svaka disproporcija između brojke koju sam ja izračunao i brojke koju vam je vlada pokazala treba pripisati kreativnoj statistici koju je Sanaderova vlada magistrirala a na dobrom su putu da to i patentiraju.
No, da citiram malo i sam sebe (kako ne bi ispalo da samo kritiziram):
Po mojoj procjeni HITROREZ je jedini dobri projekt ove vlade u ovome mandatu i unatoč tome što ih teško mogu smisliti ovo je projekt koji vrijedi podržati i učiniti sve što je u mojoj/vašoj moći da on uspije.
Eh, a ovo spominjem zato jer me jučer navečer razveselio tekst u večernjem s bombastičnim naslovom “Rezultati Hitroreza: Imena tvrtki mogu biti i na engleskom” u kojem doslovce piše slijedeće:
Naziv tvrtke više ne mora biti na hrvatskom jeziku. Dosadašnja zabrana naziva na engleskom izazivala je, smatraju u Hitrorezu, velike zastoje u registracijama tvrtki.
Sjetite se gdje ste to prvo pročitali:
Hitro.hr nadalje nije učinio apsolutno ništa na ubrzavanju osnivanja tvrtke, svi koraci su i dalje tu, jednako kao i ranije, a osnovna razlika je samo u tome što su otisnuli tzv. hodogram na kojem su opisane operacije te vam dijele primjere (template) formulara koje ionako ima svaki javni bilježnik.
Po meni, daleko je veći problem idiotizam u našem zakonu o trgovačkim društvima koji primjerice regulira pitanje imena tvrtke. Naime, zakon kaže kako se smiju koristiti samo hrvatske riječi ili riječi iz mrtvih jezika, u pravilu se ne smiju koristiti kratice, a brojevi se mogu koristiti samo ako se u nazivu upišu slovima (dakle tvrtka ne smije imati broj 2 u nazivu ali može imati dva). Osim toga postoje i odredbe o sličnosti naziva (dakle ako sudac procijeni da je naziv vaše tvrtke sličan nazivu neke druge može bez problema odbaciti ukupnu prijavu).
U praksi, tvrtke oko nas su prepune kratica, brojeva ili naziva na stranim jezicima koji nisu grčki ili latinski, a to se postiže tako da svome bilježniku ili odvjetniku doturite nekih 100EUR i problem je riješen. Trgovački sud ima cijelu industriju zasnovanu samo na ovom članku zakona.
U društvu u kojem se želimo boriti za strana tržišta mislim da je krajnje neprimjereno ograničavati imena tvrtki na isključivo hrvatske riječi ili na mrtve jezike. U hrvatskoj postoji nekih stotinjak tisuća pravnih subjekata koji moraju imati međusobno različita imena (ovo nije skroz točno ali za potrebe diskusije će biti dovoljno), a prosječna osoba barata riječnikom od nekoliko tisuća riječi – što samo ilustrira koliki je problem pronaći ime tvrtke.
A cijela ova priča me podsjetila na jedan lijepi stari video.
Misao dana:
While intelligent people can often simplify the complex, a fool is more likely to complicate the simple.
