Categories
Politika Priroda i društvo

Radimir Čačić, čovjek iz drugog filma (ako ne i svemira)

Prošle godine sam napisao jedan tekst o HNSovom Radimiru Čačiću i to je bio jedan od najkomentiranijih tekstova na ovome blogu. Čačića sam spominjao nekoliko puta ako ništ drugo jer me neograničeno zabavlja (i brine) njegovo iracionalno inzistiranje na premijerskoj poziciji. Proteklih dana Čačić je dao intervju za drugifilm. Drugifilm je web portal koji se pojavio prije nekoliko mjeseci, u vlasništvu je dosada anonimne tvrtke iz Varaždina i oni su se javno deklarirali kao portal koji podržava Radimira Čačića (a dio tekstova su objavili i na pollitici).

Evo nekih izvadaka iz tog intervjua:

DRUGI FILM: Doista vjerujete da možete samo sa SDP-om i IDS-om formirati vlast?

ČAČIĆ: Naravno, nije to tako komplicirano ako se svede na brojke. Uzmimo da je SDP-ov realni graničnik 60 mandata. Na nama je, dakle, da odradimo svoj dio posla, skupimo razliku do 77 mandata. U prijevodu to znači da moramo u trećoj izbornoj jedinici, mojoj, uzeti pet mandata, u Zagrebu dva kao na prošlim izborima, a u desetoj s Androm Vlahušićem probati uzeti dva. To je ukupno devet. Ako u ostalih sedam jedinica prijeđemo prag i uzmemo barem po jedan mandat, to je ukupno sedam. Sve zajedno 16 mandata.

Zadnje ankete pokazuju kako HNS jedva prelazi izborni prag i po posljednjim projekcijama (koje su pravljene s iznimno velikom greškom), rezultat kojeg navodi Čačić nije realan, tj. nema stvarne podlogeu stanju na terenu. Dapače, ako se malo bolje pogleda, ispada da HNS neće postići taj rezultat niti u njima matičnoj županiji, a kamoli da će proći izborne pragove u ostalih 6-7. Čačić je dugo vremena govorio o premijerskoj poziciji baziranoj na rezultatu, potom se prebacio na priču o “kontrolnom paketu” (što bih ja nazvao ucjenom i meni nepoznatom praksom) da bi sada počeo lagano spuštati kriterije. Ako se ne varam, nakon pripajanja Libre, oni imaju u saboru 9 zastupnika i kako je krenulo, ta brojka će se svesti na 6-7 zastupnika. Doista ne vidim kako će sa 6-7 doći na 16 i ta magija me strašno zanima (iako intervju nudi neke recepte).

DRUGI FILM: Mislite da je SDP slijedio iste rezone?

ČAČIĆ: SDP je derivacija toga nastala pod pritiskom. Oni govore o nekakvom timu, prikrivajući činjenicu da nemaju vođu, čovjeka koji vodi taj tim i preuzima odgovornost. Kad su vidjeli premijerske ankete u kojima je Ivica Račan loše prolazio, malo su zamutili vodu. Ponudili su Ljubu Jurčića kao potencijalnog kandidata, s time da bi Račan povukao na pola mandata. Što bi se reklo, ni vrit ni mimo. Iz te vrste poruke, nesretnom okolnošću Račanove smrti pojavio se Milanović. On je druga derivacija.

DRUGI FILM: Kandidati za Račanova nasljednika jednostavno su morali Jurčića prihvatiti za premijera?

ČAČIĆ: Oni koji su otpočetka stali iza Jurčića postavili su ga kao uvjet za kandidaturu. Antunović u početku nije to prihvatila, Bandić nije uopće, Picula nije znao što bi s tim i tako se rodio Milanović. Naš model je prirodno stanje stvari, a u SDP-u derivacija činjenice da su se suočili s dvije personalizirane kampanje, Sanaderovom i mojoj. Ne mislim da je to njihovo prirodno stanje.

Ovo mi je strašno zabavno, naime kada govori o SDPu, Čačić tvrdi kako je situacija razdvajanja predsjednika i premijera neprirodna i nelogična, dok istovremeno on godinu dana zagovara totalno istu stvar. Dapače, kako se kroz redove dalo naslutiti, Milanović uopće nema ambicije u slijedećem mandatu ući u vladu, nego misli se baviti saborom, dok je recimo Vesna Pusić dala vrlo jasne signale kako postoji točno određeno ministarstvo kojime želi upravljati (i ta ambicija je bila njezin motivator 2003 godine da se pokrpa koalicija, za koju se tek 4 godine kasnije može vidjeti kako bi funkcionirala). Zašto je to neprirodno za SDP, a logično za HNS je izvan moje mogućnosti razumijevanja.

DRUGI FILM: Što će se dogoditi s HDZ-om ako izgubi izbore?
ČAČIĆ:
Njegov problem nije izgubiti izbore, njegovi ljudi su na pozicijama, u institucijama i za 4, 8 ili 12 godina opet će biti na vlasta. Međutim, ovi izbori su problem Ive Sanadera. Jer on je mjehur od sapunice. Kad on prsne, što je Sanader? Tko je Sanader? Ravnatelj splitskog kazališta.
No da se ne zavaravamo. To isto je i SDP. Kad pogledate troškove javne uprave po županijama, što mislite tko je najskuplji u Hrvatskoj? Grad Zagreb je izvan konkurencije, a zatim slijedi Primorsko-goranska, pa Istarska županija. I tek onda notorne HDZ-ove. Jasno, najjeftinije su Varaždinska i Međimurska. To je ista logika, isti mentalitet.

Ova mu je sjajna, naime ono što je Čačić zaboravio reći je i to da (neovisno o tome koliko smo sretni s modelom) prihodi lokalne samouprave ovise o prihodima koji se na teritoriju županije ostvaruju, a po prihodima županija, pogodite koje su županije na samome dnu? Ne volim djelomično prikazivanje podataka, a ovo je upravo to.

DRUGI FILM: Na koje stupnju razvoja danas preuzimate Hrvatsku u odnosu na 2000. godinu?
ČAČIĆ:
Izrazimo se u novcima. Trećeg siječnja preuzeli smo zemlju koja je pod tepihom imala 9,6 milijardi dospjelih potraživanja. Ovi nesretnici preuzeli su je s nula kuna dospjelih potraživanja. To će se sad opet vratiti na sličnu razinu, ali barem je proračun gotovo dvostruko veći. Dakle, imat ćemo realno manji problem. Ponovno imamo potraživanja pod tepihom, ali stvari barem nisu dramatične.
Godine 2000. naslijedili smo i 175 tisuća ljudi zaposlenih u tvrtkama koje šest mjeseci nisu isplatile plaće. To smo sveli na 30 tisuća. Sad je 35 tisuća. Dakle, puno je čišća situacija. Naslijedili smo je s -0,9 posto rasta BDP, danas ćemo je dobiti s pet posto rasta. Unatoč svim tim grubim privatizacijskim pljačkama, bezočnom političkom miješanju, bankarskim krizama, zemlja se stabilizira, štetni utjecaj politike danas je manji nego 1999. godine. Stvari su dakle bolje nego onda.

Evo, da ne bi bilo da nema nešto s čime se ne slažem. Napomenuo bih samo da se pojedine stavke (primjerice otplata duga umirovljenicima) isplaćuje iz vanproračunskih prihoda, i odjednom će taj novac uletiti u proračun, a vjerojatno takvih stvari ima još. No činjenica i dalje stoji – stanje koje će se preuzeti 25. studenog je daleko bolje od onoga što se preuzelo u siječnju 2000.

Sretno bilo HNSu i Radimiru Čačiću, no s velikom pozornošću ću gledati kako se stvari razvijaju, iako je stanje u preostalih osamdesetak dana manje-više zacementirano. Moje je mišljenje da ovaj nastup HNSa radi njima samima štetu, no čini se da sam u tome usamljen. Ponekada mrzim kada sam u pravu.

Misao dana:
Everything is changing. People are taking their comedians seriously and the politicians as a joke.

Categories
Politika

Slovenija i slovenci

Slovenski obavještajci pratili su ujesen 2004. godine “praktično sve komunikacije hrvatske vlade s inozemstvom”, ne samo telefonske razgovore, nego i telefaks poruke i elektroničku poštu, tvrdnja je koju je danas, uoči ispitivanja bivšeg direktora obavještajne službe SOVA Iztoka Podbregara pred parlamentarnim odborom za kontrolu tajnih službi, iznio ljubljanski dnevni list “Dnevnik”. (jutarnji)

Optički kabel koji povezuje hrvatsku sa svijetom prelazi preko slovenije, a čini se da su si janezi jednu nit preusmjerili da prolazi kroz njihovu protuobavještajnu agenciju. Naši političari očigledno ne koriste previše sigurne veze pa je tako bilo moguće prisluškivati cijelu našu vladu. Impresivno (i totalno očekivano ako mene pitate).

Mladina, DiarejaGore navedeni Podbregar danas popodne daje iskaz na temu tko je s kime razgovarao, tko je koga prisluškivao i tko se s kime dogovarao. Ankete provedene u sloveniji kažu kako više ljudi vjeruje Antonu Ropu nego Janši (toliko o vjerodostojnosti), a kod nas valjda se nisu trudili niti pitati. Kako god bilo, Podbregar odlučuje o političkoj sudbini Janše ili Ropa.

Istovremeno:

Slovenski je premijer Janez Janša u četvrtak na konferenciji za novinare izvijestio kako je prihvatio ostavke trojice ministara te čelnog čovjeka Slovenske obavještajne službe – SOVA. Vladu napuštaju ministri prometa, Janez Božič, visokog školstva i znanosti Jure Zupan, te zdravstva Andrej Bručan.

Sva su tri ministra bila pod pritiskom javnosti te je Janša njihovom smjenom odlučio umiriti napade i olakšati pripreme za predsjedavanje Europskom Unijom koje počinje 1. siječnja 2008. “Oni su ostvarili dobre rezultate, a ostavkom su pokazali veliku mjeru korektnosti”, rekao je Janša. “Vlada nema vremena za besplodne polemike na osobnoj razini s oporbom”, rekao je Janša, najavljujući da će uskoro biti poznata imena novih ministara. (jutarnji)

Eto, tako se to radi u civiliziranim zemljama. Afere koje prate ministre kao i pritisak javnosti jednostavno nije nešto čime bi se jedna vlada smjela baviti. Ako dođeš na pik medija i javnosti, vrijeme ti je da odeš i čekaš hoće li se kotač ponovno zaustaviti na tebi u nekoj drugoj reinkarnaciji. Kod nas je situacija obrnuta, i Sanader valjda misli da trenira čvrstoću ne popuštajući sveobuhvatnim činjenicama da su mu ministri bili upetljani u desetine različitih afera, od totalno banalnih pa sve do repeated offendera poput Vukelića.

Misao dana:
You know what you get for being a hero? Nothing. You get shot at. A little pat on the back, blah blah blah, attaboy. You get divorced. Your wife can’t remember your last name. Kids don’t wanna talk to you. Get to eat a lot of meals by yourself. Trust me kid, nobody wants to be that guy.

Categories
Politika

Politikopata

Dopalo je do mene posljednje istraživanje agencije Puls pod kodnim nazivom CroBarometar, to je ono istraživanje koje krajem svakog mjeseca objavljuje HRT, a potom i svi ostali.

Razlog zbog kojeg se upravo Pulsovo istraživanje smatra najrelevantnijim je metodologija. To znači da se podaci prikupljaju na terenu, slučajnim uzorkom nad kojih 1000 ljudi. Ova anketa je također dizajnirana da pokrije sve hrvatske regije, te da pokriva demografsku strukturu društva. Ukratko, ovo je najreprezentativnija anketa uz izuzetak IRIjeve ankete koju za IRI opet radi Puls (inače, ako sam dobro pogodio, IRIjeva anketa obično ide krajem kolovoza na daleko većem uzorku tako da je još preciznija). Margina pogreške je cca. 3-3.9% i to treba imati na umu dok se čitaju podaci.

Ono što odmah treba napomenuti je da treba ignorirati procjene broja zastupnika, naime ta procjena nastala je na zbiru tromjesečnih rezultata i ne upada unutar ovih 3% greške, a moguće je da je demografija po izbornim jedinicama drugačija od anketirane što može dovesti do velikih razlika nakon glasovitog d’hondtanja. That said, idemo na podatke.

Ono što odmah uleti u oko je odobravanje rada vlade, 55,3% anketiranih smatra da zemlja ide u lošem smjeru u odnosu na 34,4% koji naivno misle da ide u dobrom. U pregledu rezultata po strankama, meni je upalo u oko da odmah poslije HDZovaca, HNSovci su ti koji najčešće misle da nam ide super, njih 48% u odnosu na 40% HSS-HSLS-PGSovaca, dok su svi ostali ispod gore spomenutih 34,4%. Uprosječeno, ako ste muškarac srednjih godina, visoke stručne spreme i živite u gradu i to vjerojatno Zagrebu sva je šansa da ste zadovoljni sobom i kuda ova zemlja ide, no međutim ako ste muškarac stariji od 46 s osnovnom školom, živite na selu i to još u sjevernoj hrvatskoj ili dalmaciji tada vjerojatno očekujete promjenu na izborima. Zanimljivo je promatrati demografiju nezadovoljnika, jer ispada da su nesretnici u područjima koja su tradicionalno HDZovo uporište (sela i primjerice Dalmacija, Slavonija). Ako gledamo pak zadovoljstvo trenutnom vladom, najsretniji su HDZovci iz Like s osnovnom školom stariji od 60 godina; najnesretniji su SDPovci koji žive u gradovima, srednje su dobi i srednje škole, osobito ako su u sjevernoj hrvatskoj ili Dalmaciji.

Rejtinzi stranaka su slijedeći:

SDP 28,6%
HDZ 23,8%
Koalicija HSS-HSLS-PGS 9,2%
HSP 8,4%
HSU 7,6%
HNS 5,1%
IDS 1,8%
DC 1,5%
HDSSB ,9%
Ljevica Hrvatske ,6%
SDSS ,5%
MDS ,5%
SBHS ,5%
Neka druga 1,1%
Neodlučni 10,0%

Zanimljivo je gledati popis najpopularnijih političara. Prvi je Stipe Mesić, druga je (meni totalno nerazumljivo zašto) Đurđa Adlešić, a tek potom Zoran Milanović, prvi HDZovac je Ivo Sanader i to tek na 11 mjestu koji je ispod i Ante Đapića.

Percepcija najvećih problema je slijedeća:

Nezaposlenost 68,8%
Mito i korupcija 42,7%
Kriminal i krađa 16,9%
Status umirovljenika 16,0%
Male plaće 13,2%
Zdravstvo 12,9%
Gospodarstvo 10,8%
Standard 10,1%

Usporedbe radi, bacite pogled na kako je ta ista tablica izgledala u lipnju (dakle prije akcije Maestro):

Nezaposlenost 70,7%
Mito i korupcija 37,3%
Status umirovljenika 21,5%
Gospodarstvo 14,1%
Male plaće 13,8%
Standard 13,5%
Kriminal i krađa 9,8%
Siromaštvo/ neimaština 9,2%
Zdravstvo 8,8%
Sudstvo 7,8%

Kao što vidite, briga o korupciji u društvu je poprilično narasla što bi (kako ja to vidim) značilo da je bacanjem afere u HFPu u prvi plan Ivo napravio sam sebi medvjeđu uslugu, jer je krenuo u bitku koju on ne može dobiti iz jednostavnog razloga što u njoj nema rezultata.

Još jedna zanimljiva tablica (a koja je prevelika pa je ne mogu ovdje staviti) je tablica dojma o političarima. Manje-više svi političari na toj listi imaju uobičajene oscilacije u posljednje dvije godine, i jedina osoba koja ima kontinuirani rast (ali na četiri uzastopna mjeseca, što nisam uspio pronaći niti na jednom drugom političaru) je Zoran Milanović. Milanović je ujedno prvi nakon Mesića po pozitivnim dojmu, no ako nastavi ovim tempom do izbora bi ga mogao (teoretski) i preteći.

Kao zaključak, činjenica je da su HDZ i SDP ušli u kolovozu u trku koja nije promijenila rezultat u odnosu na mjesec ranije i razlika od 5% je veća od statističke pogreške i nakon tri mjeseca mjerenja sada smo sigurni da je SDP vodeća stranka u zemlji. Treba pričekati IRI, no moje je mišljenje da je stvarno stanje SDPa nešto lošije, a HDZa nešto bolje nego u ovoj anketi čisto zbog demografije HDZovih birača koja terenska anketa u cijelosti ne može obuhvatiti.

Iznenađenje mjeseca je HSS-HSLS-PGS koji se vratio na početnih 8-9% podrške građana. Ovo je zanimljivo jer je Đurđa Adlešić (ponavljam, ničim izazvana) iznimno dobro kotirajuća u anketama, a čak niti bezlični Josip Friščić ne prolazi loše i rezultat njihove koalicije ne odgovara njihovih individualnim rezultatima. Ova koalicija je interesne prirode no interes koji ih spaja se zove “izborni prag”.

Meni totalno očekivano, HNS i dalje pada i sada su se spustili unutar statističke greške izbornoga praga. Čačić je nedavno govorio o kontrolnom paketu i 17 zastupnika, no ja i dalje ne vidim da je to realni rezultat za HNS i svaki rezultat veći od 10 zastupnika će za njih biti impresivan. Puls u objašnjenju kaže kako je SDPova ekspanzija, prvenstveno kroz lik novog predsjednika stranke pokupila dobar dio HNSovog biračkog tijela, no ja bih dodao da je skroz neracionalni stav čelništva HNSa daleko zaslužniji za ovu promjenu, jer njihova premijerska kandidatura i totaln nerazumljivo inzistiranje na tome dovelo je do bježanja birača. Ovdje se vrijedi podsjetiti da kada bježite, onda u pravilu nije važno kuda bježite, nego odakle bježite.

Nekakva svjestka iskustva kažu da u okolini poput naše, odnosi koji su uspostavljeni na terenu šest mjeseci prije izbora uglavnom odražavaju stanje na izborni dan. Nekih osamdesetak dana prije izbora ja u to nisam toliko siguran. S jedne strane imamo HDZ koji je krenuo u ofanzivu i koji će iskoristiti cijeli niz prilika da se producira (kroz privatizaciju T-HT-a, isplatu rate umirovljenicima), no istovremeno ih pogađaju praktički svakodnevne afere koje se otkrivaju i kojima se ne nazire kraj. Moja je procjena da nam slijedi promjena na izborima, no istovremeno, činjenica je kako je koalicijski kapacitet HDZa u ovome času veći od SDPovog. Ono što treba promatrati s oprezom je situacija u Osijeku koja će se zasigurno odraziti na cijelu slavoniju (i pitanje je da li je moguće napraviti prijevremene izbore prije parlamentarnih, tj. da li je to za HDZ uopće mudro učiniti čak ako i postoji mogućnost – treba pogledati zakonske rokove i vidjeti da li Đapić ovih dana taktizira sa svojom ostavkom upravo iz tog razloga). Također, uočavam i nezadovoljstvo stanovnika Dalmacije i doista se može desiti da Sanader izgubi na “domaćem teritoriju”.

Bilo kako bilo, predizborna kampanja, koja će punom snagom početi negdje sredinom rujna, sasvim će sigurno biti žestoka i neugodna, neovisno o tome što negativne kampanje više ne donose kod nas rezultate (a i loše pakiranje dobrih akcija, što smo na primjeru Maestra dobro vidjeli, također ne pomaže).

Misao dana:
An election is coming. Universal peace is declared and the foxes have a sincere interest in prolonging the lives of the poultry.