Slovenski premijer Borut Pahor izjavio je u srijedu, nakon višesatnog sastanka s liderima slovenskih političkih stranaka na kojem je tražio konsenzus u vezi pristupnoga procesa Hrvatske u Europsku uniju, da Slovenija i dalje ostaje suzdržana u vezi sedam poglavlja koja je Hrvatska trebala otvoriti na pristupnoj konferenciji u petak, pod predsjedanjem Francuske.
Pahor je rekao da očekuje kako bi se sporna poglavlja mogla otvoriti u vremenu predsjedanja Češke u prvoj polovici 2009. godine, te da već za idući tjedan u vezi s tim predlaže sastanak s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom.
Slovenija će u petak dati suglasnost za otvaranje jednoga poglavlja i zatvaranje triju poglavlja, dok smo i dalje suzdržani glede sedam poglavlja zbog dokumenata koji prejudiciraju granicu, rekao je Pahor. (jutarnji)
Osamnaest godina nakon osamostaljenja mi i dalje nismo u stanju riješiti pitanje kopnene i morske granice sa susjednom Slovenijom. Ne znam kako i o čemu razmišljaju ovi vladajući, no Slovenija neće otići, neće je netko staviti na kamion i premjestiti na za njih povoljniji prostor i htjeli ili ne, osuđeni smo jedni na druge i netko bi već jednom morao uložiti napor da se problemi riješe.
U cijeloj gornjoj situaciji nema stvarnog razloga ljutiti se na Slovence, dapače, možemo im biti zavidni jer imaju (i dalje) vladu koja brine o svojim nacionalnim interesima. Uočite gornju rečenicu koja kaže:
…nakon višesatnog sastanka s liderima slovenskih političkih stranaka na kojem je tražio konsenzus…
Kada ste zadnji puta čuli tako nešto od naše Vlade? Što ljudi misle, da li postoji mogućnost da Sanader pritisnut svime i svačime (a najviše svojim vlastitim egom) ne potpiše dokumet koji je Slovenija pogurnula? Da li je to dokument koji Sanader uopće smije potpisati (poput primjerice onog potpisa Hide Biščevića u Udinama)…
Tužno je to, osobito stoga jer naši susjedi slovenci traže konsenzus, a Ivo traži krivca.
Misao dana:
Never cut short your waiting with compromise. Simply put, the waiting’s not over until the waiting’s done.
