Category: Politika

Porezna je poslala HTVu drugostupanjsko rješenje kojim ih se za šest mjeseci 2002 godine tereti za nekih 70mil kuna PDVa. Ovo je stupidna odluka iz jednostavnog razloga što je TV pretplata zakonom definirana pristojba (porez rekli bi zdravo seljački, nešto slično onih 30kn u zdravstvu), a ne naknada za obavljenu uslugu (ovo je bitna razlika jer ako plaćate uslugu onda možete ili ne morate birati hoćete li uslugu i koristiti, tj. možete se buniti ako kvaliteta usluge nije na očekivanoj ili dogovorenoj razini).
TV pretplata tj. pristojba je zakonom definirana kategorija koju moraju plaćati svi koji posjeduju tv ili radio prijemnik (ključna riječ je moraju iz čega se jasno vidi da ne postoji nikakva dobrovoljnost oko tog patriotskog čina). Dapače, iz tog iznosa koji prikuplja HTV dijelovi idu i za razvojoj ostalih medija i koječega drugoga (treba valjda pročitati zakon o tome).
To je nešto slično vodoprivrednim naknadama ili sličnim stvarima koje također imate na računima od kućnih režija a na koje se ne plaća PDV.

Procedura u ovome času postaje zabavna jer je drugostupanjsko rješenje izvršno, to znači da se dužniku (HTVu) daje 30 dana da plati navedeni dug. ako to ne učine, nakon što spis stigne do njihove ispostave porezne pokreće se ovršni postupak gdje im se šalje obavijest i još jedan poziv na plaćanje u roku od (mislim) 15 dana i potom ako ne bude uplate slijedi prisilna naplata.

Cijelo to vrijeme HTV ima pravo na tužbu upravnom sudu, no ta tužba ne odgađa izvršenje. Upravni sud u ovome času raspoređuje predmete iz 2002 godine (dakle sucima se sa hrpe papira predaju predmeti na obradu). Teoretska mogućnost je da se HTVu odobri šestomjesečni moratorij na plaćanje no on se daje uz uplatu dijela dugovanja. Možemo se naravno pouzdati u pravnu državu, no upravnom sudu objektivno treba nekoliko godina da predmet i riješi, a i kada ga riješi to se obično dešava na način da se predmet ponovno vraća u drugostupanjski postupak na rješavanje s nekakvim instrukcijama. Upravni sud rijetko ili nikada ne ulazi u sam predmet nego odlučuje o tome da li je postupak napravljen u skladu sa zakonom i da li ga rješenje slijedi; stoga se rijetko tko u upravnom postupku oslobađa “krivnje”.
Eventualni izlaz iz cijele priče je da po članku 17 općeg upravnog postupka tijelo koje je dalo rješenje (dakle porezna uprava, čitaj ministar financija) odgodi izvršenje do okončanja sudskog postupka, što je situacija koja se događa isključivo po političkoj liniji i ne koristi se za “smrtnike”.

Sve skupa sam napisao kako bih vam ilustrirao kako pojedini segmenti državne uprave rade iznimno efikasno, možda pomalo sporo ali ipak efikasno. Ministarstvo financija je kroz opći porezni zakon kreiralo kompletni paralelni sustav dijeljenja pravde u kojem (vjerovali vi to ili ne) odluke o “kazni” donose isti oni ljudi koji vas i tuže (ima jedna [turska] narodna na tu temu), pa stoga svaki argument kojeg bi mogli imati u nekom žalbenom postupku po definiciji pada u vodu jer će rijetko tko priznati da je nekoliko koraka ranije i pogriješio. Nadalje, porezna ne samo da tuži i sudi kroz istu osobu, nego i njihove odluke postaju izvršne prije nego što drugo neovisno tijelo (dakle sud) može reći svoj pravorijek o predmetu. Dakle, prvo vas strijeljaju a tek potom odlučuju o tome da li je to bilo OK ili se netko zeznuo u postupku (što obzirom na razinu edukacije, negativnu stopu motivacije koju ti ljudi imaju, te širokogrudnost u shvaćanju gramatike prilikom čitanja zakona).

U svijetu postoje sudovi koji se specijalizirano bave porezima (o kojima naši suci znaju malo ili ništa), no kod nas je kako bi država uopće funkcionirala ministarstvo financija prisvojilo dijeljenje “pravde” samo sebi. Iako sam i sam za pravnu i poreznu disciplinu, ne vidim kako možete korektno funkcionirati u okolini u kojoj porezna može unatoč svojim propustima raditi što god hoće, dok istovremeno vi svoju pravdu (npr. naplatu svojih računa) morate čekati godinama kroz neovisni pravosudni sustav.
Mislim da ako postoji mjesto u ovoj državi gdje se krše građanska prava to je definitivno ministarstvo financija.

Misao dana:
With sufficient thrust, pigs fly just fine. However, this is not necessarily a good idea. It is hard to be sure where they are going to land, and it could be dangerous sitting under them as they fly overhead.

Bacio sam danas oko na ovaj događaj na splitskoj rivi te pokušao posluštati ekipu što i kako govori. Mislim da su ti ljudi totalno izgubili kompas i jednostavno ne razumiju o čemu se uopće radi ili (daleko vjerojatnije) postoji skupina koja pokušava (sam bog zna što) izvući neku korist iz novonastale situacije.

Za početak, nadam se da je svima jasno kako su dotičnoga uhapsili na Kanarima, a Kanari nisu Kornati i sasvim sigurno nisu pod našom jurisdikcijom tako da je totalno glupo i besmisleno prosvjedovati o uhićenju jer mi ovdje ama baš ništa ne možemo napraviti na temu, a i da jesmo, to smo trebali napraviti puno ranije a ne danas.

Kako to lijepo piše u današnjem večernjem, totalno je nejasno kako je Kristijan Horvat, bez ikakve pa čak i minimalne maske (brkovi, brada, promjena boje kose) mislio završiti večeru u hotelu na otočju u kojem u svakome času ima po nekoliko stotina hrvata (kažu turističke agencije). Kao što sam ranije napisao, nedostajala je samo neonska reklama. Čitajući povijest koju je dotični proživio, ne vidim kako je mogao napraviti takav propust bez jasne namjere.

I da se vratim na gore spomenuti skup (kao i na sve ostale koji su se dogodili ili će se dogoditi), na njemu su u prvom planu pokazani tzv. generali koji se poput lešinara pojavljuju na svim sličnim manifestacijama pokušavajući valjda svojim autoritetom pokazati kuda bi i kako država morala ići. Većina tih generala u sumnjivim je okolnostima uznapredovala u minimalnom roku, teško da mogu sročiti nekoliko povezanih i gramatički ispravnih rečenica, a oni koji to mogu očigledno su izgubili kompas (ako su ga ikada i imali) – pa stoga ne vidim kako bi ta ekipa imala bilo kakav moralni autoritet

Haški sud je nastao na temelju našeg vlastitog zahtjeva i zadatak mu je da osudi sve koji su u zločinima sudjelovali. U posljednjih šezdesetak godina standardi življenja su narasli i nekažnjeno puštanje “pobjednika” (iako smatram da u ratu nema pobjednika nego onih koju su manje izgubili) je stvar prošlosti. Ovaj nesretni narod dan danas nosi terete drugog svjetskog rata i neodlučnosti da se onda i žestoko obračuna s tim ružnim dijelom povijesti. Isto bi trebali napraviti i danas, očistiti se od grijeha rata jer će inače tih nekoliko godina kroz koju je hrvatska nastala zauvijek biti zamazano, na isti način kao što se i sada (a po potrebi) izvlači NDH, ustaštvo, Jazovke, Bleiburzi i koješta drugo.

Gotovina svoju nedužnost treba dokazati na sudu i to sudu koji je pokazao (u više navrata) kako se ponekada vodi političkim pritiscima; no to je i priroda borbe svakog heroja da se bori protiv neravnopravnog protivnika – i ako je Gotovina doista izvojevao sve bitke prije desetak godina, sada je gurnut u potrebu da to dokaže još jednom; a ako je postojala potreba za ovim skupovima i prosvjedima, onda je to trebalo biti upereno kao instrument koji će vladu prisiliti da tom čovjeku (kao čovjeku) pruži maksimalnu potporu u tom pravnom boju. Nisam baš uočio kako se prosvjed bavi tom problematikom, baš kao što ni prije četiri godine prosvjed nije bio usmjeren za pomoć tada optuženom generalu.

Misao dana:
Of every one hundred men, Ten shouldn’t even be there, Eighty are nothing but targets, Nine are real fighters…We are lucky to have them…They make the battle. Ah, but the One, One of them is a Warrior…and He will bring the others back.