Regulativna ili regulatorna giljotina je postupak u kojem se država odvaja od stotina totalno nepotrebnih zakona, propisa, pravilnika i različitih drugih odredbi, akata i ostalih dokumenata koje imaju nekakvu regulatornu snagu, a koju neumorno već godinama producira naša državna uprava.
Ovo nije nova ideja i cirkulirala je već ranije, početkom godine predstavljena od strane nacionalnog vijeća za konkurentnost. Marinac (aka. Podravka) je tada rekao kako treba ukinuti nekih 12.000 zakona i propisa koje smo smo preuzeli iz stare jugoslavije, a koji su i dan danas važeći. Nekoliko dana nakon prvobitne najave, bio sam i načeo temu s konkretnim prijedlogom a odmah je uslijedio i još jedan prijedlog koji me tada mučio (i kojeg do danas nisam riješio zbog regulativnih problema).
Prezentacija postupka koju je preko vijeća za konkurentnost u stvari progurao USAID ( ili američki fond za međunarodnu pomoć i razvoj ovih dana završava svoj mandat u hrvatskoj i nepovratno odlazi odavde, jedino ih hitri prevrat i HSP na vlasti može zaustaviti u tom naumu) prije nekoliko tjedana vidjela je i naša vlada tj. dr. Ivo, koji je tom prilikom navodno i izjavio famoznu rečenicu koju ćemo vjerojatno često još slušati, a koja otprilike glasi:
To je to, hajdemo to odraditi!
(ovo me pomalo podsjeća na sate povijesti u osnovoj školi kada smo učili o tome kako je JBT nahranio familiju svinjskom glavom ili kako je u pećini u Drvaru…)
Regulativna giljotina se u hrvatskoj izvedbi zove HitroRez i desiti će se u očekivanom roku od devet mjeseci (što je jedan zanimljivi vremenski rok, a koji je usko povezan i s posljednjim debaklom s zakonom o zdrastvenoj zaštiti i majkama; dakle barem u ovom konkretnom slučaju neće biti rezova) i ima otprilike tri faze u kojima se od same države očekuje da izbaci nekih 10% propisa i zakona, potom se od poduzetnika i ostalih zainteresiranih strana očekuje dodatnih 10-20%, i potom još finalnih 10% od državne nam uprave. Teorija kaže kako će veliku ulogu u tome igrati konzultanti odnosno zainteresirane strane (poduzetnici i njima slični), a samo manji dio u stvari ovisi o samoj državi. Ovdje očekujem velike probleme jer su mnogobrojni od tih zakona i propisa u stvari i i jedini razlog zašto pojedine službe i tisuće radnih mjesta uopće postoje i brisanjem zakonske regulative odjednom bi nestala potreba i za cijelom silom ionako nezaposlenih državnih službenika. Malo više o cijeloj priči možete pročitati u Jutarnjem.
Podsjećam da sam početkom kolovoza pisao o izvještaju svjetske banke DoingBusiness 2006, u kojem je jedan od sjajnih bisera i taj da je hrvatska apsolutni rekorder u broj propisa koji reguliraju poslovanje s nekretninama s impresivnih 956 procedura (propisa, zakona, pravilnika i sličnih dokumenata), u odnosu na primjerice Haiti (koji je prvi slijedeći na popisu) sa “skromnih” 683 propisa ili recimo Norveška i Švedska sa po samo jednim propisom. Dakle samo na nekretninama se možemo riješiti 955 propisa i odraditi jednu dvanaestinu cijele priče u komadu :).
p.s. imam novi biser s e-PDVom, čini se (nisam to zasada uspio dokazati ali budem probao iskamčiti tu informaciju u slijedećih nekoliko dana) da kada upišete PDV obrazac putem e-PDV aplikacije vaši podaci uopće ne završe u bazi porezne uprave nego to revni djelatnici moraju ručno pretipkati
Misao dana:
If you are too weak to give yourselves your own law, then a tyrant shall lay his yoke upon you and say: “Obey! Clench your teeth and obey!†And all good and evil shall be drowned in obedience to him.
brojimo euro po euro, tada je situacija sasvim suprotna (ovo nisu stvarne brojke jer ih nisam uspio naći, a nije mi se dalo to kompajlirati sa deset adresa; no poanta je nepogrešivo u tome).