Categories
Politika

Zakon o zaštiti nesposobnih

Jedna od mojih uobičajenih blogerskih destinacija je i Freakonomics blog. Na Freakonomics sDespair.com: If a pretty poster and a cute saying are all it takes to motivate you, you probably have a very easy job. The kind robots will be doing soon.am se navukao negdje tamo u travnju na putu od Birminghama do Zagreba kada sam ovu sjajnu knjigu pročitao u, što bi ameri rekli “single sitting” (iako to nije totalno točno, jer sam na putu od Birminghama do Zagreba koristio vlak, podzemnu željeznicu i avion, a dosta vremena sam proveo i po čekaonicama).

Knjigu su napisali ekonomisti koji izvlače najčudnije zaključke na temelju naizgled nepovezanih događaja. Knjigu svakako pročitajte.

Nego, danas je na njihovom blogu osvanuo tekst o tome kako američki kongres pokušava donijeti novi zakon koji se zove otprilike: Zakon o Amerikancima bez sposobnosti. Ovim zakonom se zakonodavac brine o (kako istraživanje pokazuje) 50% amerikanaca koji nemaju sposobnost niti ambiciju osigurati sebi smislenu ulogu u društvu.

Čak je i sam predsjednik (aka. George W. Bush) istakao veliki uspjeh Američke pošte koja zapošljava ljude neovisno o njihovim sposobnostima i u kojoj 74% zaposlenih nema zadovoljavajuće radne sposobnosti i vještine.

Sva sreća da nama takav zakon uopće nije potreban jer imamo dobro razrađeni paralelni sustav zapošljavanja koji jedino uključuje da morate imati barem malo rodbine; isto tako umjesto pošte gdje ameri koncentriraju svoje nesposobnjakoviće (eto, statistika kaže da ih ima 50% dok je u pošti njih čak 74%) mi imamo na raspolaganju cjelokupnu državnu upravu.

Misao dana:
If a pretty poster and a cute saying are all it takes to motivate you, you probably have a very easy job. The kind robots will be doing soon.

Categories
Business eDržava Politika

Regulativna giljotina neće uspjeti

Regulativna giljotinaRegulativna ili regulatorna giljotina je postupak u kojem se država odvaja od stotina totalno nepotrebnih zakona, propisa, pravilnika i različitih drugih odredbi, akata i ostalih dokumenata koje imaju nekakvu regulatornu snagu, a koju neumorno već godinama producira naša državna uprava.

Ovo nije nova ideja i cirkulirala je već ranije, početkom godine predstavljena od strane nacionalnog vijeća za konkurentnost. Marinac (aka. Podravka) je tada rekao kako treba ukinuti nekih 12.000 zakona i propisa koje smo smo preuzeli iz stare jugoslavije, a koji su i dan danas važeći. Nekoliko dana nakon prvobitne najave, bio sam i načeo temu s konkretnim prijedlogom a odmah je uslijedio i još jedan prijedlog koji me tada mučio (i kojeg do danas nisam riješio zbog regulativnih problema).

Prezentacija postupka koju je preko vijeća za konkurentnost u stvari progurao USAID ( ili američki fond za međunarodnu pomoć i razvoj ovih dana završava svoj mandat u hrvatskoj i nepovratno odlazi odavde, jedino ih hitri prevrat i HSP na vlasti može zaustaviti u tom naumu) prije nekoliko tjedana vidjela je i naša vlada tj. dr. Ivo, koji je tom prilikom navodno i izjavio famoznu rečenicu koju ćemo vjerojatno često još slušati, a koja otprilike glasi:

To je to, hajdemo to odraditi!

(ovo me pomalo podsjeća na sate povijesti u osnovoj školi kada smo učili o tome kako je JBT nahranio familiju svinjskom glavom ili kako je u pećini u Drvaru…)

Regulativna giljotina se u hrvatskoj izvedbi zove HitroRez i desiti će se u očekivanom roku od devet mjeseci (što je jedan zanimljivi vremenski rok, a koji je usko povezan i s posljednjim debaklom s zakonom o zdrastvenoj zaštiti i majkama; dakle barem u ovom konkretnom slučaju neće biti rezova) i ima otprilike tri faze u kojima se od same države očekuje da izbaci nekih 10% propisa i zakona, potom se od poduzetnika i ostalih zainteresiranih strana očekuje dodatnih 10-20%, i potom još finalnih 10% od državne nam uprave. Teorija kaže kako će veliku ulogu u tome igrati konzultanti odnosno zainteresirane strane (poduzetnici i njima slični), a samo manji dio u stvari ovisi o samoj državi. Ovdje očekujem velike probleme jer su mnogobrojni od tih zakona i propisa u stvari i i jedini razlog zašto pojedine službe i tisuće radnih mjesta uopće postoje i brisanjem zakonske regulative odjednom bi nestala potreba i za cijelom silom ionako nezaposlenih državnih službenika. Malo više o cijeloj priči možete pročitati u Jutarnjem.

Podsjećam da sam početkom kolovoza pisao o izvještaju svjetske banke DoingBusiness 2006, u kojem je jedan od sjajnih bisera i taj da je hrvatska apsolutni rekorder u broj propisa koji reguliraju poslovanje s nekretninama s impresivnih 956 procedura (propisa, zakona, pravilnika i sličnih dokumenata), u odnosu na primjerice Haiti (koji je prvi slijedeći na popisu) sa “skromnih” 683 propisa ili recimo Norveška i Švedska sa po samo jednim propisom. Dakle samo na nekretninama se možemo riješiti 955 propisa i odraditi jednu dvanaestinu cijele priče u komadu :).

p.s. imam novi biser s e-PDVom, čini se (nisam to zasada uspio dokazati ali budem probao iskamčiti tu informaciju u slijedećih nekoliko dana) da kada upišete PDV obrazac putem e-PDV aplikacije vaši podaci uopće ne završe u bazi porezne uprave nego to revni djelatnici moraju ručno pretipkati

Misao dana:
If you are too weak to give yourselves your own law, then a tyrant shall lay his yoke upon you and say: “Obey! Clench your teeth and obey!” And all good and evil shall be drowned in obedience to him.

Categories
Business Politika

Tvornica relativnosti

Baš kako sam i predvidio, dobit hrvatskih poduzetnika u 2005 je rekordno velika, pitanje je samo trenutka kada će vladajuća struktura uletiti u kampanju kojom će na sve raspoložive megafone razglasiti kako nam nikada nije bolje išlo nego sada. Ono što će vjerojatno previdjeti je sitni detalj kako je tijekom 2004 godine promijenjena regulativa oko amortizacije i koja je dramatično ograničila slobodu poduzetnika oko tog poreznog štita. Tijekom ove godine ponovno je promijenjena regulativa o porezu na dobit, pa tako pojedini troškovi (posebice oni koji se odnose na istraživanje i razvoj) više nisu priznati kao porezne olakšice. Činjenica je kako se donekle liberalno shvaćanje amortizacije može koristiti kao svojevrsni porezni štit i da uz kreativnu upotrebu amortizacije možete odgoditi plaćanje poreza na dobit, no to je uvijek kratkoga daha i to se koristi onda kada želite poboljšati novčani tok. Porez na dobit je tradicionalno minorni prihod proračuna i u principu to je prinos na kapital poduzetnika. Ako malo bolje pogledate strukturu poreza na dobit po vrstama poduzetnika (mali, srednji, veliki) ili odnos tih poreza po županijama dolazimo do nekih vrlo zanimljivih zaključaka:

  • veliki poduzetnici zapošljavaju 48% zaposlenih u privredi,
  • ostvaruju  62% dobiti,
  • i 61% ukupnih prihoda.

Prije nekoliko dana, naš prethodni ministar financija Mato Crkvenac pomalo sramežljivo je i profesorski odadio konferenciju za novinare u SDPu gdje je prezentirao brojeve o katastrofalnom stanju u rastu vanjskog duga, javnog duga i općenito o našem gospodarstvu. Vlatko Maček, aktualni spin_doctor trenutne vlasti odmah se bacio u kontraofenzivu (misteriozno, nisam uspio niti na jednom portalu pronači Mačekov odgovor, kao da je u zemlju propao, a na stranicama vlade posljednja objava je od 21. srpnja 2006.). U svakom slučaju, fora je da je Crkvenac govorio o brojevima, dok je Maček odgovarao u postocima. I doista, kada se govori o postocima, brojke idu u korist trenutne vlade, jer je 25% rasta dugovanja manje od 40% dugovanja koje se desilo u vrijeme vladavine SDPa, no istovremeno, akoMrkva i magarac brojimo euro po euro, tada je situacija sasvim suprotna (ovo nisu stvarne brojke jer ih nisam uspio naći, a nije mi se dalo to kompajlirati sa deset adresa; no poanta je nepogrešivo u tome).

Nezaposlenost je sve manja, što je sjajan rezultat, no osim što se djelomično šlepamo na sezonskim rezultatima koje će se naglo povećati već od kolovoza, možda bi bilo dobro usporediti i broj zaposlenih u privatnom sektoru koji je po rezultatima državnog zavoda za statistiku pao u odnosu na prošlu godinu. Neki se pitaju kuda idu divlje svinje, a mene zanima kuda su nestali nezaposleni (može biti da je metodologija izračuna promijenjena pa neki ispadnu s popisa prije ili kasnije, hmmm – sigurno nije to ;)?

I posljednje, plaća u javnom sektoru se pojavila niotkuda usred kolovoza kao tema koju su (vjerovali ili ne), načeli vladajući. WTF? em tih službenika imamo da ih možemo izvoziti, em im sada još moramo i dići plaće kako bi sustigli neki hrvatski prosjek. Ono što vam nitko ne kaže je da se njihove vlastite plaće računaju u taj isti prosjek, tako da je šansa da se taj prosjek ikada sustigne u stvari ravan nuli jer čim mi njima dignemo plaće, odmah naraste naglo i prosjek i opet imamo novi cilj; to je poput onog magarca koji na štapu ispred sebe ima mrkvu. I sada čitam ovu analogiju s magarcem i mrkvom i čudim se koliko je to duboka usporedba u konkretnom slučaju.

Polako ali sigurno ulazimo u izbornu godinu, populista kakav je, drIvo će nam servirati državni proračun kakvog još nismo vidjeli. Jedva čekam.

Misao dana:
If Stupidity got us into this mess, then why can’t it get us out?