Category: Ostalo

Ostali postovi za koje nemam primjerenu kategoriju.

Categories
Ostalo

Ledenjak

Citat dana, umirem od smijeha i jedino zbog čega mi nije dobro je to što se u stvari radi o novcu poreznih obveznika:

Vranković: Iceberg je dobro odradio posao

Iceberg je vrlo dobro napravio posao na asfalt tankerima, ustvrdio je to na jučerašnjoj konferenciji za novinare u Brodogradilištu Kraljevica Vladimir Vranković, državni tajnik za gospodarstvo i bivši direktor ovog škvera za čijeg je mandata ugovorena ova serija brodova, a koji će Kraljevici donijeti gubitke od oko 10 milijuna dolara po svakom brodu.

Izvor; Novi List, 5. listopada 2006.

Za one koji nisu pazli na aferu Brodosplit a važno je za razumijevanje konteksta gornjeg citata, tvrtka Iceberg je u vlasništvu Drage Mačeka koji je uhvaćen (samo figurativno) s 4mil eura Brodosplitovih novaca nakon što je taj novac imao cijelu malu putešestviju po europi (i mediteranu).

Misao dana:
We have no desire to make anybody look like a blithering idiot, but we do love it when they do.

Share the post "Ledenjak"

  • Facebook
  • X
Categories
Ostalo

Kuda je nestalo zlato iz zlatne doline?

Ne bih se sada bavio prekjučerašnjim aktualniim satom u Saboru, gdje se još jednom vidjelo kako dr. Ivo svojim krajnjim snagama pokušava okrenuti cijelu priču koja ga polako ali sigurno okružuje te u nekoj čudnoj kombinaciji bahatosti, bezobrazluka i neugode pokušava pretrčati minsko polje bez da strada u postupku.

Zanimljivo je da je odmah nakon aktualnog sata počela interpelacija o stanju u Požeškoj županiji koja nije prenošena na televiziji i u večernjem dnevniku je zapanjujuće malo informacija o toj interpelaciji podijeljeno sa znatiželjnim pukom. No za dozu informacija pobrinuo simpatičan i uvijek smrtno ozbiljni Mislav Bago kroz emisiju Otvoreno (njega uvijek mogu zamisliti kako u dva ujutro u crnom sako smirenim i dobro kontroliranim glasom obavještava naciju kako je u povratku iz Verone u avionskoj nesreći…).

Kamen Ingrad: HajdukU svakom slučaju, Mislavovi gosti su bili najuspješniji knjigovođa službe društvenog knjigovodstva iz Velike Gorice, prethodni požeški župan, trenutni požeški župan i Ljubo Jurčić koji je jadan u emisiji jedva prozborio nekoliko rečenica.

Problem kao što svi znamo je blokada računa Požeške županije i nemogućnost lokalnih vlasti (prvenstveno novoizabranog župana) da taj problem riješe. Nadalje, kaže aktualni župan Zdravko Ronko (a s njime se dobrim dijelom slaže i državna revizija) kako se županija prezadužila, kako su se dijelile mjenice i zadužnice šakom i kapom bez smisla, ugovora ili stvarne potrebe te kako je sve skupa otišlo k vragu. Afera s požeškom županijom je u stvari samo produžetak famozne afere Kamen Ingrad. Mehanizam izvlačenja novca iz županije je u stvari jako zanimljiv iako ne i osobito inventivan, no o tome malo kasnije.

Obveze županije iznose nekih 57 milijuna kuna ((To je stanje na kraju svibnja 2006 i konstatirano je u nalazu državne revizije, strana 8 treći paragraf)), račun je pak blokiran zbog obveze Županijske uprave za ceste koja je trebala vratiti anuitet kredita za koji je županija bila jamac/sudužnik ((Do blokade je došlo zato jer u zadnjem tjednu travnja i početkom svibnja županija nije reagirala na opomenu banke te ja banka izvanredno raskinula ugovor i cjeolupni dug proglasila dospjelim)). Nalaz revizije nadalje kaže kako županija nije napravila napore da plate ratu kredita, odnosno da izbjegnu prijevremeni raskid ugovora. Vrijedi napomenuti kako se sve skupa događalo nakon izbora, a prije konstituirajuće sjednice skupštine županije iz čega slijedi da je u tom času to bila obveza prethodnog (HDZovog) župana, a dalo bi se nategnuti kako je ovaj (osobito obzirom na okolnosti kako je došao i otišao s vlasti) htio možda malo napakostiti svojem sljedbeniku.

Dobar dio duga nastao je manipulacijom s mjenicama. Naime županija je izdavala mjenice tvrtkama u privatnom vlasništvu ((Čitaj: Kamen Ingrad, formalno su te mjenice tretirane kao posudbe)), navedene mjenice su trgovačka društva prodavala bankama kako bi se domogli gotovine, a banke se onda brinu o naplati mjenice. Cijela problematika je u tome što navedene obveze nisu odobrene od strane skupštine i efektivno je njih sam potpisivao župan bez prethodne dozvole, a obveze koje proizlaze po tim mjenicama nisu bile pravilno (ili uopće) iskazivane u obvezama županije.

Po samom priznanju HDZova župana oni su to radili zbog “sudbina radnika” u tim tvrtkama. Inače, prva stvar koju će tajkunu reći njegov odvjetnik kada shit_hits_the_fan je da kao papiga ponavlja kako je to sve napravio radi ljudi i njihovih obitelji (vrijedi spomenuti da je ukupni iznos izdanih mjenica uvelike prelazi ukupnu masu mjesečnih plaća cijelog Kamen Ingrada skupa s doprinosima za više od godinu dana)…

Kako stoji iz nalaza državne revizije, ukupno dospjelo dugovanje županije je nekih 45 milijuna kuna (dakle koliko moraju platiti odmah), no račun je blokiran za ukupni iznos dugovanja prema Slavonskoj banci odnosno po naplati mjenica s kojima je županija dilala okolo. Čini se da je to iznos od nekih 31mil kuna ukupno (neke nove mjenice prijete, tako da se ova brojka povećava).

No ako ste mislili da je županija radila netransparentno, onda morate pogledati što se događalo u županijskim cestama (u kojima je također boravila revizija). Tamo je naime račun neprekidno blokiran od 17. lipnja 2005 godine, a da istovremeno županijske ceste duguju nekih skoro pa osamdesetak milijuna kuna ((s time da se 43 milijuna uopće ne nalazi u bilanci županijskih cesta jer su ugovori raskinuti i naplatu duga su preuzeli jamci, tj. županija)). Preko 28 milijuna kuna se odnosi na potraživanje od privatnih tvrtki za dane zajmove.

Tijekom emisije Otvoreno, ministar financija nam se žestoko sukobio s županom jer ovaj uporno ponavlja kako su stvarni gubici županije stotine milijuna kuna – dok ministar tvrdi da Ronko zbraja kruške i jabuke, jer (kako to tumači ministar), ako imate bolnicu koja je potrošila 20 milijuna kuna za obavljanje svoje djelatnosti, a istovremeno na temelju tih obavljenih usluga potražuje 23 milijuna kuna od zdrastvenog osiguranja tada je bolnica u plusu od 3 milijuna, dok, kako kaže to ministar, župan Ronko bi rekao kako se radi o 43 milijuna kuna duga ((dobit je uvijek razlika između prihoda i rashoda i te dvije brojke se uvijek oduzimaju a nikada ne zbrajaju().

No, ono što je ministar zaboravio navesti, je kako u potraživanjima županijske uprave za ceste postoji nekih 80ak milijuna kuna potraživanja od privatnih trgovačkih društava (Kamen Ingrad, hint, hint) koja su ušla u stečajnu masu društva. To ukratko znači da ono što je trenutno prikazano kao prihod odnosno potraživanje, u stvari treba rashodovati i prebaciti u troškove – što pojednostavljeno znači da se u ovom konkretnom slučaju smiju zbrajati kruške i jabuke budući da su i jedno i drugo u stvari kruške.

Moj zaključak: složio bih se s ministrom Šukerom i Ljubom Jurčićem kako se uz relativno malenu financijsku injekciju (reda veličine 7-8 milijuna kuna) i reprogram dugovanja Slavonske banke može županija vrlo brzo odblokirati. Čak bih bio i sklon reći kako se doista moglo učiniti više, no isto tako, da se problem nije toliko potencirao onda bi ova nedjela ostala kao prešućena istina i ima donekle smisla da se cijela situacija dovela do granice apsurda. No odblokiranjem županije će se samo riješiti pitanje funkcioniranja sustava, dok će doslovce stotine milijuna kuna (ako samo zbrojite potraživanje županijskih cesta, dospjeli dug županijskih cesta po kreditima danim privatnim trgovačkim društvima i dug županije za istu stvar – dobiti ćete brojku veću od stotinjak milijuna).

Ili sve to skupa u jednoj rečenici: još nismo niti zagrebli na razmjere događaja u požeškoj županiji, a osobito u upravi za ceste i sve to skupa će se pretvoriti u jedan od financijskih najvećih lomova u posljednjem razdoblju (gdje je država direktno oštećena.

p.s. dokumentacija državne revizije je smještena u dva izvještaja na po 60ak stranica svaki, tako da je to iznimno teško za čitati i pohvatati apsolutno sve podatke, tako da dopuštam mogućnost djelomično pogrešnih interpretacija, no neovisno o eventualnim pojedinačnim greškama razmjeri su strašni

Misao dana:
One must beware of ministers who can do nothing without money, and those who want to do everything with money.

Share the post "Kuda je nestalo zlato iz zlatne doline?"

  • Facebook
  • X
Categories
Hrana i piće Ostalo

Steakhouse Fort Apache

Posjetio sam restoran steakhouse Fort Apache u subotu i odmah se devastirao u T-Bone odresku od 750gr nakon kojeg 24 sata nisam imao potrebu za jelom.

Kao prvo, na TVu su izreklamirali da se Fort Apache nalazi u Sv. Nedjelji što je totalno krivo, steakhouse se nalazi u Strmcu (istina je da su ova dva naselja jedno do drugoga, no ako ste poznavaoc lokalne geografije tada će vas instrukcija da se restoran nalazi u sv. nedjelji Masakr u Fort Apacheudefinitivno navesti na krivi trag).

Steakhouse je dakle napravljen u stilu divljeg zapada, ili barem u stilu u kojem mi mislimo da je divlji zapad izgledao. Prvo što je čudno je naziv Fort Apache, naime iskreno sumnjam da su se utvrde na zapadu nazivale po indijanskim plemenima (vidim da na wikipediji piše o nekom rezervatu koji se tako zove, isto tako vidim da postoji i film na tu temu a sve u vezi nekog masakra koji se tamo dogodio), a sasvim sigurno u unutrašnjosti saloona nisu vješali indijanske dreamcatchere. OK, unatoč ovom meni zbunjujućem nazivu, unutrašnjost je vrlo lijepo uređena, sve prepuno drveta, a barske stolice su zamijenjene donekle nezgrapnim sedlima. Restoran je prostran, stolovi nisu nagurani i na katu se nalazi i prekrasna terasa koja gleda prema strmcu (i lokalnom jezercu).

T-bone steakMoja sklonost prema krvavima komadima mesa je dobro poznata i još bolje dokumentirana na ovome blogu i moram priznati da je Fort Apache mjesto na koje ću se češće vraćati. Za one koji ne znaju, dobar steak mora biti mekan iznutra i sočan. To se postiže zrenjem mesa koje neko vrijeme  (nakon tragičnog događaja za kravu) mora odstajati što na zraku, a što u različitim mirodijama. Ako izbjegnete fazu dozrijevanja mesa, a osobito ako izbjegnete potapanje mesa u začinima tada ste napravili zločin nad biftekom kojeg nema smisla opraštati (recimo talijani imaju tu nezgodnu taktiku da sirovi komad mesa bace na grill i onda to serviraju, a ja tada ne vidim bitne razlike između tog pečenja i đona moje cipele).

Optimalno pripremljeno meso je dakle odstajalo određeno vrijeme u različitim mirodijama i potom bačeno na grill. Prvo dobro zapečete obje strane komada mesa kako bi zatvorili mikropore na mesu i spriječili da sokovi iscure ili ispare, a potom krenete peći meso (ovo je osjetljiva stvar jer s jedne strane morate na velikoj temperaturi ispeči strane, a potom na manjoj vatri peči ostatak odreska). Odrezak idealno mora biti sirov u sredini, pomalo ružičast ali nikako pečen jer inače nije dobro i postane žilav i nejestiv. T-bone steak je iznimni problem zato što je debeo (1 inch thick), a osim toga ima i komad kosti zbog kojeg je teško dobro ispeći meso uz samu kost.

Nešto više o umjetnosti pripreme odrezaka možete pročitati u Butkovićevoj kolumni u Jutarnjem, iako se s autorom dosada nisam nikada složio, ovaj puta moram potpisati njegovu priču o restoranu steakhouseu  Mu (Mu sam posjetio skupa s Arsenyevim prije nekoliko tjedana i točno dan prije nego što je izišla Butkovićeva kolumna, tako da na blogu do ovoga časa nisam spominjao Mu).
T-Bone kojeg sam dobio u Fort Apache je zadovoljio sve kriterije dobro pečenog komada mesa (kada kažem dobro onda mislim na ukusno pečenog, a ne prepečenog komada mesa), jedina zamjerka koju bih mogao udijeliti je što je došao relativno mlak što ukazuje da je u kuhinji odstajao malo prije isporuke na stol. Odrezak je došao skupa s malo pečenom ljutom paprikom (koju sam načeo ali ne i dovršio), ukusno pečenim i unaprijed raščetvorenim pečenim komadima krumpira u foliji s vrhnjem. Salatu smo preskočili, a greškom u logistici predjelo je stiglo istovremeno s glavnim jelom.

Inače, jelovnik je bogat različitim odrescima i hamburgerima, veliki je izbor priloga, a cijene su malo iznad prosječnih. Deserti su vrlo dobri i probali smo pitu od limete i kaubojsku pitu koju vam toplo preporučam. Sve u svemu, Fort Apache ima sve šanse postati primarno mjesto za dobar odrezak u ovoj i susjednim županijama i sasvim je izgledno da ću ga češće posjećivati (barem dok ne “potrošimo” jelovnik).

Misao dana:
“Then there is the beefsteak. They have it in Europe, but they don’t know how to cook it. Neither will they cut it right. It comes on the table in a small, round, pewter platter. It lies in the centre of this platter, in a bordering bed of grease-soaked potatoes; it is the size, shape, and thickness of a man’s hand with the thumb and fingers cut off. It is a little overdone, is rather dry, it tastes pretty insipidly, it rouses no enthusiasm. Imagine a poor exile contemplating that inert thing,” he sniffed scornfully; “and imagine an angel suddenly sweeping down out of a better land and setting before him a mighty porter-house steak an inch and a half thick, hot and sputtering from the griddle; dusted with fragrant pepper; enriched with little melting bits of butter of the most unimpeachable freshness and genuineness; the precious juices of the meat trickling out and joining the gravy, archipelagoed with mushrooms; a township or two of tender, yellowish fat gracing an outlying district of this ample county of beefsteak; the long white bone which divides the sirloin from the tenderloin still in its place; and imagine that the angel also adds a great cup of American home-made coffee, with the cream a-froth on top, some real butter, firm and yellow and fresh, some smoking hot biscuits, a plate of hot buckwheat cakes, with transparent syrup, could words describe the gratitude of this exile?”
Mark Twain (1835-1910) expressing his disdain for European notions about preparing and serving a piece of meat. A Tramp Abroad

Share the post "Steakhouse Fort Apache"

  • Facebook
  • X