Categories
Business Ekonomija

Da li smo na rubu bankarske krize?

Ovo je manje-više retoričko pitanje. Naime, mjere obuzdavanja vanjskog duga koje već godinama provodi HNB nad hrvatskim bankama poprilično je restriktivan i te obvezne rezerve se danas pokazuju kao slučajna i kolateralna prednost navedenih mjera a sve u krizi koja dolazi.

Hrvatska je burza (kao uostalom i sve ostale burze širom svijeta) reagirala na događanja u Americi, a i prije nekoliko dana Šuker nas je uvjeravao kako su banke sigurne i stabilne i kako je Hrvatski bankarski sustav među najstabilnijima u europi (što je vjerojatno i točno). No, jučerašnje spašavanje njemačke Hypo real estate banke (koja nema veze s našom hypo bankom).

Ovih dana je sve krenulo spašavanjem (nacionalizacijom) luksemburškim i beglijskim dijelovima Fortis banke (injekcijom od cca. 17mld eura), te jučerašnjih 50mlrd eura u Hypo real estate. Ako to usporedimo s američkih 700mlrd dolara, tek smo načeli problem a europa je potrošila 100mlrd dolara. Ovaj tjedan možemo očekivati i lagano sklizanje eura u odnosu na ostale valute, a čitajući među redovima moguće je očekivati i daljnje sanacije.

Primjerice, Unicredito je najavio prikupljanje 6.6mlrd eura za stabiliziranje svoje likvidnosti. Unicredito je inače vlasnik Zagrebačke banke.

Istovremeno, Barrosso je negdje izjavio kako Treba naglasiti da je stanje u Europi bolje od onoga u SAD-u. Zato se ne mogu uspoređivati odgovori na krizu s dviju strana Atlantika – a ovdje vrijedi razmisliti o tome u kojim će okolnostima političar reći da situacija “nije tako strašna”. Osobito uzimajući u obzir izjavu britanskog ministra gospodarstva Petera Mandelsona:

Na novinarsko pitanje o tomu što misli u kakvom je stanju britansko gospodarstvo, dojučerašnji europski povjerenik za trgovinu je odgovorio: “Mislim da je ono uistinu u vrlo lošem stanju.” Dodao je kako bi na financijski sustav trebalo gledati kao na “pacijenta koji boluje od bolesti za koju bi Vlada trebala pronaći odgovarajući lijek”. (totalportal)

Objektivno, stvar ide rapdno nizbrdo i ne vidim da ćemo u slijedećem razdoblju čitati dobre vijesti. No, da se vratimo na htvatsku, činjenca je kako je naš bankarski sustav prilično stabilna i vjerojatno u daleko boljoj poziciji nego u okolnim zemljama. Djelomično zato jer je naše tržište u razvoju i stopa rasta je (koliko god ona malena bila) bitno veća nego u razvijenim zemljama, a istovremeno tu su i rezerve koje su značajno veće kod nas nego vani.

Problem će naravno nastupiti na burzi budući da će se loše vijesti krize sasvim sigurno odraziti na trgovanje na burzi, a srednjeročno će ekonomska kriza izvan naših granica sasvim sigurno imati negativni efekt na naš ionako jadan izvoz te na investiranje u hrvatsku (primjerice, treba imati na umu kako su banke radi rezervi svoje dobiti uredno zadržavale u hrvatskoj, a taj bi običaj sada kada su im banke “mame” u krizi mogle naglo prekinuti). Pratite narodne novine i najave zvanrednih skupština banaka.

Ono što je također realni scenarij je i prodaja banaka; naime ako banka u npr. njemačkoj ili italiji želi zadržati svoj core businesss proftabilnim (tj. ako želi preživjeti da budem brutalno direktan) najjednostavniji način da u tome uspije je prodaja nekih od profitabilnih asseta na stranim tržištima (čak i po diskontnoj cijeni samo da se dočepa likvidnosti). Uočite također kako su se prodaje američkih banaka, ali i sanacije njemačke Hypo real estate banke desile doslovno preko vikenda, tako da ono što će danas zasigurno doći iz ustiju glasnogovornika ZABAe treba uzeti sa zrnom opreza.

Anyway, duboko udahnite – slijedi još jedan tjedan rollercoastera, a kraj trake se ne vidi. Sretno.

Misao dana:
If you owe the bank $100 that’s your problem. If you owe the bank $100 million, that’s the bank’s problem.

Categories
Ekonomija Politika

Vlada potiho uvodi nove poreze?

Danas su na redosljedu sjednice Sabora promjene Zakona o doprinosima kojima:

Hrvatski bi sabor u sutrašnjem nastavku pete sjednice trebao razmotriti prijedlog novog zakona o doprinosima, kojim bi se propisalo da poslodavci prvih godinu dana ne moraju plaćati doprinose za zdravstveno osiguranje za one koji se prvi puta zapošljavaju.

Vlada ističe da će novi zakon, koji bi na snagu trebao stupiti od 1. siječnja iduće godine, stvoriti uvjete za bolju naplatu doprinosa i suzbijanje sive ekonomije na tržištu rada i zapošljavanja.

Čini se kako su promjene zakona loše pripremljene i iako je izgovor da se radi o usklađenju s pravnim stečevinama EU, činjenica je da zakon raste s 98 na čak 261 član (detaljniji tekst o tome je napisan u novom Lideru, sorry ali nema link na webu). Više o tome možete naći na saborskom internetu.

Svjetski novitet je, kako kažu stručnjaci i to da ćemo od sada plaćati i zdrastveno i mirovinsko osiguranje na imovinu, pa ćete tako (potencijalno, ako zakonodavci ne skrše tu glupost u startu) morati plaćati zdrastveno i mirovinsko na voćnjake ili oranice, a sasvim sigurno na imovinu koju koristite za stjecanje dohotka (što je već pokriveno drugim zakonima).

Toliko o tome kako HDZ neće oporezovati imovinu (znam da tehnički gledano ovo i dalje ostaje točno, no faktično ćete morati plaćati doprinose, vjerujem da je svakom HDZovom glasaču vrlo jasna ova semantička a osobito financijska razlika :).

Također, vlada otkriva toplu vodu i predlaže osnivanje novog registra obveza po doprinosima iako to tijelo odavno postoji i zove se Regos. Regos je zabavan i po tome što je to rijetko moderno i informatizirano tijelo no iz mnogobrojnih razloga redundancija iz sustava do dana današnjeg nije uklonjena. Primjerice, unatoč tome što Regos posjeduje apsolutno sve podatke vezane za doprinose i dohodak zaposlenih, tvrtke i dalje moraju o tome izvještavati i FINAu i Poreznu upravu (na mjesečnoj i godišnjoj razini).

Ovaj zakon još jednom pokazuje kako pisci takvih rješenja nemaju elementarno poznavanje sustava i kako on funkcionira, te kako svojom nesmotrenošću samo kreiraju dodatne otežavajuće okolnosti za poslovanje u ovoj ionako preopterećenoj državi.

Misao dana:
The nation should have a tax system that looks like someone designed it on purpose.

Categories
Ekonomija Priroda i društvo

O trošarinama

Eurodiesel je prije nekoliko dana preskočio 9 kuna i sada je čini mi se na 9,27kn. (Euro)Diesel je pogonsko gorivo koje pokreće ne sam automobile nego i sva ostala teretna vozila (od malog kombija do šlepera). Također, postoji i veliki pritisak sindikata ali i političkih stranaka da vlada pokuša obuzdati cijenu energije koristeći mogućnost plivajućih trošarina. Trošarine i porezi su veliki dio ukupne cijene goriva, no ako pogledate graf koji sam dolje stavio, nadam se da je svima jasno kako je cijena nafte u jednoj kontinuiranoj i poprilično strmoj uzlaznoj putanji i da bilo kakva intervencija u cijenama nafte (a kojom vlada raspolaže) može biti vrlo kratkog daha. Primjerice, negdje tamo u prosincu bila je velika gužva oko preskakanja famozne “psihološke granice” od 100usd, da bi se prije neki dan jedna bačva neprerađene nafte prodavala po 126 USD. Dakle, govorimo o rastu cijene nafte od 25% unutar svega nekoliko mjeseci. 25% cijene nafte u ovih 9,27 kuna je otprilike veće od maksimalnog prostora koje bi vlada imala na raspolaganju za korekciju. Dakle, štogod vlada napravila, to je osuđeno na svega nekoliko mjeseci zaustavljanja cijene i onda smo opet na početku.

Graf cijene nafte tijekom posljednjih nekoliko godina

Naravno, naša vlada je poznata po svojim crisis management forama tako da je to i najizgledniji pristup problemu (barem s njihove strane), no to je samo malena kupnja vremena na tržištu u kojem uz nekakve sezonske oscilacije cijena može ići samo u jednome smjeru a to je uzbrdo. Stoga, barem s moje točke gledišta, besmisleno je opirati se rastu cijene nafte, nego treba pokušati smisliti trategije i taktike koje će kreirati najmanji mogući efekt na društvo u cjelini.

Ima mudrih ideja i da se stisne malo INA kako bi korigirala cijene, i doista, ako kažemo kako je 2/3 ukupne količine plina koji potrošimo proizvedeno iz vlastitih izvora ili pak 1/4 ukupne nafte dolazi s naših naftnih polja – sigurno je da ima prostora. No, ja se pitam koji je smisao vlastita rudna bogatstva prodavati ispod tržišne cijene? INA je privatizirana tvrtka i interes vlasnika se više ne poklapa s interesom potrošača ili vlade na čijem teritoriju INA posluje, bolje da se naviknemo na takvo stanje (što naravno ne znači da INAi treba dozvoliti da pokupi premiju na cijelu priču, no INA mora poslovati na tržišnoj osnovi, tko nam je kriv što smo je privatizirali 2003 i 2007 umjesto danas?).

Utjecaj cijene nafte je dugoročan i spor, jer ono što se jučer desilo na burzi je u stvari cijena kupljene nafte koja će u prodaju ući kroz nekoliko mjeseci i donekle bi mogli reći kako danas trošimo onu naftu koja je koštala tih 100usd a da će tih 126usd od prekjučer tek doći na naplatu. To pak znači da bi do rujna lagano mogli vidjeti cijenu diesela i preko još jedne “psihološke granice” i to one od 10kn, ako ne uspijemo dostići i 11. Efekti promjene cijene nafte na svjetskom tržištu dolaze sa zadrškom i dok Polačec i Šuker glume gljivu bolje da se pripremite što slijedi jer neće biti ugodno.

Meni je zanimljiva jedna druga situacija, naime prije nekoliko godina kada sam kupovao automobil koji sada vozim, primarni razlog odabira diesel motora bila je njegova štedljivost i ušteda u cijeni goriva koju kupujem. Diesel je tada bio i do 30% jeftiniji od eurosupera i razlika je bila ogromna (u odnosu na auto koji sam prije toga vozio, ušteda je bila veća od 50% ukupnog mjesečnog budžeta za kupnju goriva). U posljednjih nekoliko mjeseci, recimo godinu dana ta se razlika istopila i uzevši u obzir razliku cijene diesel i benzinskog automobila identične opreme u ovome času ispada kako je odluka diesel/benzin skoro 1:1 u smislu troškova. No, ako cijena nafte nastavi rasti, a uzmemo li u obzir kako su diesel automobili štedljiviji i kako u jednoj litri diesel goriva ima i 30% više energije nego u litri benzina – tada će matematika u korist diesela ponovno doći na vidjelo ali sada iz sasvim drugih razloga. Toliko o automobilima.

Ne znam koliko znate, no dio naših elektrana radi na mazut (također dio nafte), a i toplane su bojim se dobrim dijelom na mazut (ovo ja onako napamet, sjećam se neke diskusije na tu temu ali nemam solidni podatak pa bi to vrijedilo provjeriti). Cijene grijanja u slijedećoj sezoni će biti zanimljive. Jedna od odluka koju bi danas vlada mogla donijeti, a da spriječi udar na cijene grijanja je hitna implementacija kalorimetara u grijanim stanovima kako bi se mogla regulirati količina energije koja se isporučuje u stanove (umjesto da se regulira otvaranjem prozora, da se regulira zatvaranjem ventila). No čak i kada bi imali mudrog ministra (a nemamo) i kada bi se odlučili na tako nešto (a nećemo) trajalo bi godinama dok ne dođemo do te pozicije.

Crisis management, to je jedino što nam je preostalo (uzevši u obzir nedostatak vizije i strategije).

Misao dana:
I have no doubt that we will be successful in harnessing the sun’s energy… If sunbeams were weapons of war, we would have had solar energy centuries ago.