Categories
eDržava

Nelogičnosti u registru političkih stranaka

Prije nekog vremena bio sam naletio na vijest kako je država pobrisala dio neaktivnih političkih stranaka. Super vijest, znamo da imamo oko stotinjak političkih stranaka i brisanje onih neaktivnih je dobrodošlo. Ova vijest je objavljena 16. rujna ove godine:

Prema podacima Središnjeg državnog ureda za upravu koji je dužan nadzirati provedbu Zakona o političkim strankama to je tijelo donijelo rješenja o brisanju iz Registra političkih stranaka Republike Hrvatske čak za 50 političkih stranaka.

Razlog za takav postupak, objašnjavaju u Središnjem uredu, jest u tome da te stranke nisu održavale redovite skupove najviših tijela stranke kako je to utvrđeno statutima pojedinih stranaka. Kada je riječ o broju registriranih stranaka, u Središnjem uredu ističu da je najviše stranaka u jednoj godini registrirano 2001. 15, 2003. 14, a 2005. 11 stranaka. (večernji)

I super, prepolovili smo broj političkih stranaka i barem u jednome času se činilo kako naša demokracija ipak ulazi u malo ozbiljnije vode. No vidite što se jučer dogodilo:

Prema evidenciji Registra političkih stranaka koji se vodi u Središnjem državnom uredu za upravu u Hrvatskoj je na današnji dan registrirana 101 politička stranka koja može sudjelovati na raspisanim parlamentarnim izborima.

Prema Zakonu o izboru zastupnika u Hrvatski sabor pravo da predlažu zastupnike imaju sve političke stranke registrirane na dan objave odluke o raspisivanju izbora u “Narodnim novinama”. (tportal)

Da li to znači da je netko u mjesec dana uspio registrirati pedesetak stranaka? Ostvaruje li se moj scenarij kojeg sam opisao u tekstu Politička gerila?

Misao dana:
Let one thousand flowers bloom.

Categories
Business eDržava Politika

Tko je srezao Hitrorez?

Danas počinje posljednje zasjedanje sabora u ovome sazivu. Prijedlog dnevnog reda možete pročitati ovdje.

Ono što mi ovdje nedostaje je Hitrorez, naime ako se sjećate, Ivo Sanader (hrvatski premijer u odlasku op.a.) pokrenuo je na inicijativu Nacionalnog vijeća za konkurentnost koja je dobila ime Hitrorez i jako puno prostora u medijima. Hitrorez je (da ponovimo gradivo) inicijativa čiji je cilj inventura svih zakonskih propisa, pravilnika, uredbi i tome slično – a sve kako bi se identificirali oni propisi koji više ne služe svojoj svrsi, koje je vrijeme pregazilo ili koji na bilo koji način otežavaju život poduzetnika ali i državne uprave.

Rezultati Hitroreza su bili pompozno najavljeni i prezentirani vladi, da bi potom nestali u cijelosti s radara, prihvaćene preporuke tako nisu došle na red ljetnog zasjedanja, a vidim da ih nema niti na ovom jesenskom.

Budući da zbog datumskih ograničenja neke propise možete ukinuti samo s prijelazom godine, ispada da prve rezultate hitroreza možemo očekivati tek 2009 godine uz uvjet da ovaj projekt nije u cijelosti pokopan. Šteta, jer je hitrorez bio jedan od rijetkih korisnih projekata ove vlade.

Misao dana:
We cross our bridges when we come to them and burn them behind us, with nothing to show for our progress except a memory of the smell of smoke, and a presumption that once our eyes watered.

Categories
eDržava Internet

Cenzura u saboru!?

Prije nekoliko dana izašao je Nacional u kojem je bilo govora o upotrebi interneta u političkim kampanjama, pa je kao primjer korišten Kiro prosviro (kojeg svakoga časa očekujemo u trećem dijelu nazvanom “Špijun koji me volio”). Neposredno nakon toga, slučajno ili ne, u hrvatskom saboru je onemogućen pristup youtube-u (kaže Nacional):Cenzura

Nakon što je u novom broju Nacionala izišao tekst o političkoj kampanji na internetu, na svim računalima u Hrvatskom saboru, a i u nekim državnim službama blokiran je pristup internet stanici YouTube.com. Oporbeni zastupnici i državni službenici koji su protekla dva dana pokušavali pristupiti toj stranici sa službenih računala automatski su preusmjereni na početnu stranicu Carneta.

Nakon što je priča procurila novinarima, saborske službe su se pokušale opravdati tehničkim razlozima da bi popodne youtube.com ponovno proradio.

Opće je poznato kako se u državnim službama filtrira sadržaj koji je dostupan korisnicima i iskreno mi je čudno kako to da takav podatak i dosada nije dopro do novinara. Primjerice u hrvatskom saboru (neka me netko ispravi ako griješim) na saborskim računalima je onemogućeno instaliranje flash-a, tako da iako saborski zastupnici (i zastupnice) mogu do youtube-a, uzalud im trud jer Kirina vidjeti ne mogu (ovo je tehničko ograničenje nametnuto od administratora sustava i bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje zašto je to tako). No u saboru nema ograničenja na koje stranice možete otići, ali zato u državnoj upravi takva ograničenja postoje (sasvim sam siguran da postoje ograničenja u ministarstvu financija, za ostale ne znam) i tamo u principu ne možete na strane stranice.

Koji je smisao ograničavanja pristupa informacijama u sabora koji je vrhovno kontrolno tijelo funkcioniranja ove države totalni je misterij.

Koji je smisao toga? Neka dobra dušica će sigurno zaključiti kako je to da bi spriječili korisnike da surfaju po nepoćudnim stranicama, no istovremeno kada bi imali državnog službenika željnog novih znanja (znam, znam, oxymoron – no prije ili kasnije će se pojaviti i takav službenik, a tada se sjetite još kada sam ja pisao o tome) tada taj na hrvatskom dijelu interneta ne bi baš mogao puno toga naučiti i preostale bi mu strane stranice do kojih ne može doći.

Pokušava li veliki brat zabraniti pristup informacijama za svojih 250.000 vjernih službenika glasača?

Misao dana:
Books won’t stay banned. They won’t burn. Ideas won’t go to jail. In the long run of history, the censor and the inquisitor have always lost. The only weapon against bad ideas is better ideas.