Author: Marko

death is not the end… (4:27, Nick Cave & the Bad Seeds, Murder Ballads, 1996)

Post author By Marko
Post date 2 December, 2005
No Comments on death is not the end… (4:27, Nick Cave & the Bad Seeds, Murder Ballads, 1996)

Besposleno surfajući naletio sam na jedan od vjerojatno najstrašnijih siteova koje sam ikada vidio, a to je web site na kojem država Texas ima popis svih osuđenika na smrt, njihovi podaci, slika i sažetak njihovog zločina, te posljednje riječi prije egzekucije. Osobito strašan je slijedeći citat:

Yes I do. I would like to address you first. I did not kill your loved one, but I hope that one day you find out who did. I wish I could tell you the reason why, or give some kind of solace; you lost someone you love very much. The same as my family and friends are going to lose in a few minutes. I am sure he died unjustly, just like I am. I did not murder him; I did not have anything to do with his death. And to you my family and friends, I love you dearly. Even though I die, that love for you will never die. Into Your hands, Lord, I commit my spirit. Thank you. Thank you all.

Pročitao sam nekoliko desetaka tih poruka i neki elementi su čini se konstante koje se provlače kroz sve te izjave. Čitanje tih stranica ima potencijal da vas naježi. Doista sablasno.

No, da ne bi bilo kako je sve tako strašno podsjetio bih vas na film The game u kojem Michael Douglas (koji je inače postao moja legenda u Frantic-u) dobija za rođendan čudnovati poklon u vidu igre za koju se ne zna kada počinje i kada završava.
Web site By accident garantira da će vas staviti u središte pozornosti kroz simuliranu nesreću koja će vam se dogoditi. Usluga može biti različita, počevši od simulirane prometne nesreće, pljačke pa do još težih situacija.

Za razliku od teksaških osuđenika čije posljednje riječi možete čitati, ovo je još bolesnije jer očigledno ima ekipe koja je voljna napraviti i takav ekstra očajnički korak a sve u pokušaju da budu u fokusu nekoliko minuta.

Misao dana:
In the future everyone will be famous for fifteen minutes.

Ostalo Priroda i društvo

weather with you… (3:44, Crowded House, Woodface, 1991)

Post author By Marko
Post date 1 December, 2005
No Comments on weather with you… (3:44, Crowded House, Woodface, 1991)

Ako ste propustili moje apokaliptične postove vezane za ptičju gripu (i državni proračun, zakon o računovodstvu i ostale koji se bave hrvatskom politikom :) onda bi ovaj slijedeći svakako morali pročitati.

Ne znam da li ste gledali (ja jesam) film Day after tommorow. U tom filmu raspredaju o teoriji kako je globalno zatopljenje koje uzrokuje topljenje ledenjaka na polovima promijenilo smjer struje vode koje kruže oceanima ove planete i na taj načain efektivno kontroliraju i upravljaju klimom i klimatskim promjenama.
Za potrebe filma, cijela akcija filma se događa unutar 48 sati (od jesenjeg dana do novog ledenog doba), a i razmjeri su vjerojatno daleko pretjerani (super cooled air na -100C i takve nekakve fore). No, dovoljno da skužite poantu filma; ako se oceanske struje poremete slijedi promjena klime.

Eto, čini se da se to i događa i na ewb siteu new scientista možete pronaći članak o golfskoj struji i novim mjerenjima koja se značajno razlikuju od prethodnih i koja kažu kako je golfska struja koja se inače negdje oko obala portugala dijeli na dvije strane promijenila odnose toka tople vode na način da europa dobija 30-50% manje tople vode nego do sada; ako se ovaj trend nastavi (a kažu to bi moglo biti u ovome stoljeću) onda bi za europu nastali novi klimatski uvjeti koji su se posljednji puta dogodili prije 12.000 godina. Članak kaže u svojem zaključku;

The last shutdown, which prompted a temperature drop of 5°C to 10°C in western Europe, was probably at the end of the last ice age, 12,000 years ago. There may also have been a slowing of Atlantic circulation during the Little Ice Age, which lasted sporadically from 1300 to about 1850 and created temperatures low enough to freeze the River Thames in London.

Danas je inače na snagu stupio Kyoto sporazum kojeg hrvatska još nije ratificirala (no nije niti amerika, a oni su dobar dio cijele priče za razliku od nas). Sve to skupa me podsjetilo na lika koji je na jednom kongresu gdje se raspravljalo (vjerojatno o Kyoto sporazumu) rekao: “Dečki i cure, super nam je sve to – no uzalud nam trud ako kinezi ostvare svoj plan da svaka kineska obitelj ima frižider do 2010.”

Misao dana:
I used to work in a fire hydrant factory. You couldn’t park anywhere near the place.

Politika

trouble in mind… (3:32, Johnny Cash, Unearthed Disc 2, 2003)

Post author By Marko
Post date 30 November, 2005
1 Comment on trouble in mind… (3:32, Johnny Cash, Unearthed Disc 2, 2003)

Državni je proračun usvojen na jučerašnjoj sjednici i vlada je bez ikakvog problema odbacila 304 amandmana kao nepotrebne, suvišne ili s objašnjenjem kako oni ne bi suštinski ništa promijenili. Proračun je veći za nekih skoro pa 8 milijardi kuna što je po nekoj matematici oko 7-8%. Tih osam milijardi kuna očekuje se prikupiti kroz rast BDPa i dodatne izvore (privatizacije i tome slično) i po mom skromnom mišljenju (koje ionako ništa ne znači) ovakav rast je totalno nerealan i izvan svake pameti. No u predviđanja za 2006. ću ubaciti i neki rebalans nerealnog proračuna.

Zanimljivo je kako Sanader (a Letica kojeg inače teško podnosim je to dobro uočio) napravi svinjac i onda uz nevjerojatni media-spin on postane spasitelj situacije dok su svi ostali krivi za svinjac u kojem se našao. Tako nekako i izgleda ova cijela priča s ratifikacijom granice s bosnom ili priča o namirenju imovine za protjerane njemce (kako se njemci piše ispravno u množini?). Obzirom da je s web stranica vlade maknut tekst sporazuma (“biti će objavljen naknadno”) malo je teško rekonstruirati timeline i što je vlada u stvari odlučila, nije odlučila ili je propustila odlučiti.

Inače kada je riječ o granicama mislim da bi tu trebali biti malo pragmatičniji. Ako npr. imamo situaciju s bosnom koju imamo (a ja pojma nemam jer se time nisam bavio niti me to u ovome času osobito zanima) onda ne bi smio biti problem “zamijeniti” nekoliko kvadrata teritorija sa suprotnom stranom kako bi i jednima i drugima bilo oblje ili lakše – osim naravno u slučajevima kada bi takva zamjena donijela ili odnijela neku stratešku prednost. Dakle, ako imamo par tisuća kvadrata s druge strane Mure i to zamijenimo s par slovenskih tisuća s ove strane – ne vidim zašto bi to bio osobiti problem učiniti. Budimo realni, slovenci i bosanci moraju na neki način doći do otvorenog mora i neovisno o načinu na koji je to regulirano oni to pravo jednostavno imaju i svaki dobri susjed bi im to morao omogućiti. Hoće li to biti neki koridor koji ćemo im osigurati i nekom međunarodnom zavrzlavom osigurati slobodni prolaz kroz taj prostor, ili ćemo im iznajmiti neki koridorčić na 100 godina, ili ćemo jednostavno zamrznuti neki donekle prihvatljivi za 50 godina i onda neka naša djeca odlučuju s time nakon što svi koji su originalnu kašu zakuhali odapnu – sasvim je svejedno – no minimum fleksibilnosti moramo imati (ne moramo je nužno i pokazati dok ne ostvarimo kvalitetni dogovor, ali volja za kompromisom mora postojati).

Anyway, imamo proračun kojeg niti pepeljuga sa svim trikovima ne bi uspjela izrealizirati, predsjednika vlade koji donosi svoje stavove nakon što vjetrovi zapušu, predsjednika države koji ima svoje stavove ali oni očigledno nisu osmišljeni do kraja (iako se čini da su na ispravnom tragu) i granice koje su dugačke, neravne i teško odredive. Moramo biti dobri sa svima, a nitko ne želi biti dobar s nama. Uvjeravaju nas da nam ide na bolje a pogled kroz prozor kaže drugačije.

Jel netko čitao Alisu u zemlji čudesa?

Misao dana:
Who is Keyser Soze? He is supposed to be Turkish. Some say his father was German. Nobody believed he was real. Nobody ever saw him or knew anybody that ever worked directly for him, but to hear Kobayashi tell it, anybody could have worked for Soze. You never knew. That was his power. The greatest trick the Devil ever pulled was convincing the world he didn’t exist.

Tags BDP, državni proračun, Ivo Sanader