Year: 2010

Categories
Business Ekonomija

Kriminalizirajmo poduzetnike

Svaki puta kada dođe do nekog većeg prosvjeda povezanog s neisplatom obveza poduzetnika prema svojim djelatnicima (kao što je to ovih dana slučaj s Kamenskim) pojavljuju se oštre inicijative koje žele doslovce kriminalizirati neisplatu plaća uposlenima. Ideja je ukratko ta da se neisplata plaća (i/ili doprinosa) djelatnicima tretira kao kriminalno djelo koje automatski za sobom povlači i odgovarajuću zatvorsku kaznu.

Obzirom da sam i ja osobno bio u prilici ne isplatiti plaće uposlenima, nekako si mislim da sam minorni autoritet na tu temu pa evo da ponudim nekoliko razloga (iako ih sigurno ima puno više) zbog kojih možete doći u poziciju da ne isplatite plaću i po gornjoj ideji postanete kriminalac. Nema nekog osobitog reda u popisu i pišem kako mi stvari padnu na pamet.

Politički razlozi:

  • zamislite situaciju u kojoj ste vi primjerice dobavljač ZET-a i isporučujete im proizvode ili usluge, no zbog internog političkog prepucavanja između gradonačelnika i holdinga, grad ne uplati 200mil kuna ZETu te je ZET u nemogućnosti isplatiti obveze svom dobavljaču. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj država usred godine promijeni način na koji se financiraju jedinice lokalne uprave i samouprave, u času kada se to dogodi vi ste već ušli u posao da jedinicom lokalne samouprave i odradili posao, no odjednom oni nemaju više priljeva koji je očekivan, a zbog zakonskih ograničenja više se ne mogu zadužiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste dobavljač lijekova ili raznog medicinskog materijala bolnicama koje svoje obveze isplaćuju sa 200+ dana zakašnjenja. U redosljedu plaćanja imate milijune kuna potraživanja od bolnica no one ne plaćaju na vrijeme jer je kriza malo rpeduboka i transferi iz državnog proračuna nisu više redoviti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj ste oformili projektantski ured koji je uspio dobiti posao projektiranja nekog mosta/ceste/tunela/javnog objekta i političkom voljom, usred posla ili odmah nakon izbora ukida se projekt u času kada ste vi već investirali opremu, vrijeme i ljude u njega. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj je vaš veliki kupac (primjerice proizvođač aluminija, poput ovoga u Mađarskoj) doživio totalnu katastrofu (prirodnu havariju ili neku drugu nesreću) te kao posljedicu više nije u mogućnosti obavljati svoju djelatnost i bude prisiljen prestati poslovati te ne isplatiti vam vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj neki veliki nacionalni trgovački lanac ode doslovce preko noći u bankrot i njegovi vjerovnici se više ne mogu naplatiti, pa sukladno tome niti vama isplatiti vaše potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (evo real life primjer; u času bankrota TISKA krajemd evedesetih moja je tvrtka tada izgubila oko 2mil kuna zato što su propali mali izdavači koji su bazirali svoju egzistenciju na prodaji putem tiska)
  • zamislite situaciju u kojoj odlučite investirati veliki novac u neki novi moderni stroj kojeg kupite putem leasing aranžmana direktno iz inozemstva i onda otkrijete da je stroj tvornički neispravan. Leasing traži svoje, a procedura zamjene stroja traje godinu-dvije. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (eto i ovo mi se desilo sa strojem vrijednim 1.4mil kuna)
  • zamislite situaciju u kojoj u susjednoj zemlji u koju izvozite veliki dio svoje proizvodnje dođe do npr. devalvacije ili nekog drugog velikog ekonomskog potresa te vam vaš kupac nije u stanju više platiti potraživanje. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj se bavite primjerice visoko tehnološkim poslom te neki od vaših djelatnika doslovce ukrade poslovnu tajnu, pokupi nekolicinu vaših kupaca i automatizmom umanji prihode tvrtke dok hladni pogon ostaje. osljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj vam uleti inspektor rada/okoliša/porezni i zato što ste odbili platiti mito odrapi vam milijunsku kaznu ili zabrani obavljanje djelatnosti. Vaša žalba i sudski postupak NE ODGAĐA izvršenje kazne. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac. (i ovo mi se desilo)
  • zamislite da ste uvoznik ili proizvođač neke vrlo vrijedne robne marke i odjednom se desi ekonomska kriza i umjesto vaše brand name zubne paste ljudi počnu koristiti neku nepoznatu i jeftinu marku iz npr. kineskog uvoza ili iz neke druge zemlje u kojoj domicilna država značajno subvencionira proizvodnju te vrste proizvoda. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite situaciju u kojoj imate proizvod koji preko noći doslovce postane nepotreban (recimo, proizvođač ste telefonskih govornica i odjednom mobilni telefoni preuzmu tržište u roku od par godina a vi imate alate u koje ste uložili milijune. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da živite u državi u kojoj imate nekompetentnu vladu koja je svojom nesposobnošću otjerala kamate na kredite do praktički desetak posto i vaš business model jednostavno ne može trpiti takvu kamatnu presiju, a vi ste investirali milijune i sada ih banke traže nazad s promjenjivom kamatnom stopom. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste npr. proizvođač stakla i odjednom Ukrajina ne plati Rusima račun za plin, isporuka plina stane, vani je -20C i neki genije odluči ugasiti Vašoj tvornici plin zato što bi se inače tisuće ljudi smrzlo, kao rezultat peć se ugasi neplanski i napravi višemilijunsku štetu. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da ste došli spasiti neku tvrtku nakon što je prethodni direktor dao otkaz, pokušavate i trudite se no unatoč svemu niste uspjeli. Jestd a je problem kreirao netko drugi, no u mjesecu u kojem ste vi odgovorna osoba nije isplaćena plaća. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • zamislite da vam se desila bilo koja od gornjih stvari (ili još stotine drugih), a na koje nemate niti najmanji utjecaj i recimo da i shvatite što se događa i odlučite kako bi spasili tvrtku otpustiti 90% svih zaposlenih, no niti to ne možete napraviti jer im svima po zakonu morate isplatiti odgovarajuće otpremnine koje više nemate od kuda platiti. Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.
  • i posljednje, zamislite bilo koju od gornjih situacija i prvog sindikalca koji vam kaže da odete u banku i dignete kredit. Pokušajte to napraviti s bilo kojim od gornjih “izgovor” pa vidite što će se desiti, odjednom će vas banka stisnuti kao nikada prije, dobavljači će skužiti da ste u problemu i početi smanjivati rokove naplate i/ili uvjetovati isporuke sve kraćim rokovima plaćanja (ili se prebaciti na avansno plaćanje). Posljedica: niste u mogućnosti isplatiti plaće i/ili doprinose i postajete kriminalac.

I sada zamislite da će bilo tko staviti glavu na panj zbog bilo kojeg od gornjih parametara na koji apsolutno nema nikakvog utjecaja. Kompanije koje su imalo složenije baziraju svoju egzistenciju na kontinuiranom pritoku posla i trošak hladnog pogona predstavlja većinu troška te samo jedan mjesec prekinute ili poremećene prodaje kreira probleme koji se rješavaju mjesecima ako ne i godinama (profit prosječne tvrtke je 3-4% ukupnog godišnjeg prihoda, što znači da samo stanete dva tjedna u godini dana i već ste u problemima).

Baviti se businessom je poslovni rizik i ulozi koje poduzetnici i njihovi vlasnici imaju je u biti daleko veći nego kriminalna odgovornost za neisplatu plaća. Djelatnici imaju pravo dobiti plaću za svoj rad, no jednako tako oni sami moraju reagirati u trenucima kada stvar ode k vragu. Nije valjda da nitko nije primjetio da nije dobio plaću pet mjeseci? Takve stvari se događaju kroz duži vremenski period i u biti (osim ovih gornjih primjera) ništa od toga nije iznenađenje.

Mislim da treba raditi razliku između lošeg managementa ili izvanrednih situacija koje se događaju u svakom poslu; no razlikovati jedno od drugog je praktički nemoguće.

Problem ove države nije u poduzetnicima koji ne isplaćuju plaću, nego u sustavu koji takve stvari omogućuje. U naopakoj i štetnoj politici da se svako radno mjesto mora obraniti po svaku cijenu (ili svi ili nitko), u totalno pogrešnom razumijevanju funkcije stečaja (a funkcija stečaja je brzo uklanjanje nesposobnog poslovnog subjekta s tržišta a ne naplata vjerovnika – što, ironično, u našem slučaju dovodi do još većih gubitaka), u nemogućnosti da se ljudi brzo i lagano otpuštaju i još brže i lakše zapošljavaju. Problem je u standardu kojeg svi očekuju a koji nema temelja u radnim rezultatima, u pregolemom državnom aparatu koji isisava sve više i više makar je ekonomija na koljenima, u nefleksibilnoj radnoj snazi (“tražim posao u istočnom dijelu grada jer mi je to blizu doma”) i radnoj snazi koja nije shvatila da se cijeli život mora školovati – počevši od poduzetnika i profesionalnog managementa na dalje.

Ova država je ukratko u banani i nikakav propis poput gore spomenutog neće pomoći.

p.s. btw. kako netko misli pravnu osobu staviti u zatvor?

Share the post "Kriminalizirajmo poduzetnike"

  • Facebook
  • X
Categories
Priroda i društvo

Destilirana glupost

Mojposao.net bavi se posredovanjem u zapošljavanju te se unatoč državnom monopolu iskristaliziralo u središnje mjesto za zapošljavanje. Osim toga, oni se bave i različitim istraživanjima koja su vezane za posao i zapošljavanje te tako između ostalog rade redovito godišnje istraživanje u kojem pitaju i tko je najpoželjniji poslodavac. Ono što je meni beskrajno zanimljivo u rezultatu na to pitanje je to što iz odgovora u kojem 60% ispitanika (u istraživanju za 2010. godinu) kaže kako priželjkuju posao u državnoj upravi, proizlazi kako većini uopće nije bitno koliko će novaca zaraditi, kako će i hoće li uopće napredovati, nego u biti žele pronaći radno mjesto koje je stabilno i sigurno, osrednje plaćeno i na kojem se, budimo realni, neće baš pretrgati od posla. Novac je oduvijek bio loš motivator i ovo istraživanje dijelom odgovara na to pitanje.

Kako to izgleda u praksi možemo provjeriti na primjeru ureda koji se po općinama i gradovima bave organizacijom različitih kulturnih događanja (ovo je istinita priča a identiteti su uklonjeni kako bi zaštitili krivce), u jednom takvom uredu je zaposleno četvero ljudi koji godišnje, ovisno o budžetu raspoređuju između milijun i dva kuna različitim institucijama i organizacijama koje predlažu takve projekte. Dakle, objektivno se radi o desetak radnih dana da se prikupe prijedlozi, identificiraju oni imalo pametniji te se napravi alokacija novca. Ostatak godine četveročlani tim vjerojatno ima visinske pripreme za neopisivo vrijeme stresa koje će uslijediti već slijedeće sezone u deset dana koliko će morati odraditi. Ono što je zanimljivo je da se ove godine dogodilo kako zbog krize mnogi projekti nisu realizirani i budžet kojeg je ministarstvo odobrilo je višestruko manji ili ga uopće nema, no četvero ljudi je i dalje na plaći. Ako uzmemo konzervativnu računicu od svega  8.000kn bruto plaće, njih četvero na dvanaest mjeseci i uopće ne dodamo troškove hladnog pogona (grijanja, hlađenja, telefona, interneta i slično), ispada da nas oni koštaju oko 400.000 kuna godišnje da bi u najboljem slučaju radili 10 dana u godini, a u godinama poput ove da uopće ne bi radili. Ono što oni “rade” ovih dana je da se javljaju na telefone i odgovaraju “nema novaca”. Nije im palo na pamet da prošeću do lokalnih a dobrostojećih poduzetnika i da ih pokušaju natjerati da doniraju ili da iz dobre volje kreiraju nekakvu manifestaciju. Ti brikrati mogu bez očigledne štete na mentalno zdravlje raditi ništa godinu za godinom (zanimljivo bi bilo vidjeti što rade kada je štrajk i kako se prepoznaje razlika).

I tu dolazimo do mog zasada patentom nezaštićenog koncepta destilirane gluposti. Moja temeljna teza je da postoje mnogi mladi i sposobni ljudi koji se iz mnogobrojnih razloga zaposle u državnoj upravi, to može biti čisti idealizam, domoljublje ili praktičniji razlozi poput napredovanja, edukacije i slično. No, nakon nekog vremena neminovno dolaze do toga da ih ostatak birokracije sputava u edukaciji (“to se oduvijek radi tako”), da im ograničava učinkovitost (“nemoj tako brzo, što ćeš raditi sutra”), onemogućava u napredovanju (“on je nećak pročelnika, nemoj se gurati ispred njega”), i u biti priječi realizaciju svake imalo progresivne ideje (“a što će Ante raditi ako automatiziramo slanje fakseva”). Svaka takva osoba po definiciji se razočara u sustav i zbog toga što je sposobna odluči promijeniti radno mjesto te ga ubrzo nađe u nekom privatnom sektoru gdje je možda priča neizvjesnija, no plaća je možda nešto bolja a izazove treba rješavati i svladavati a ne gurati u prašnjave ladice. Ono što nam preostaje su oni kojima je u državnom aparatu dobru, koji u njemu plivaju ko ribe u vodi, koji svoju malu birokratsku moć i frustraciju liječe na onima kojima trebaju dati kakvo mišljenje ili rješenje gurajući papir s jednog na drugi kraj stola. Ukratko, destilirana glupost.

p.s. ovo je moja četrnaesta kolumna iz Večernjeg lista, objavljena u Obzoru 2. listopada 2010., ovdje objavljena verzija je autorska (dakle ona koju sam poslao redakciji, bez uredničke intervencije i lekture)

Web pick tjedna:
http://mojposao.net Ako imate imalo energije u sebi, a zaglibili sete na nekom neperspektivnom mjestu, uzmite odgovornost u svoje ruke i okušajte se na tržištu rada. Novostečeno radno mjesto, napredovanje ili rješavanje problema su osjećaji koje zavučeni u rupi državne uprave nikada nećete osjetiti.

Share the post "Destilirana glupost"

  • Facebook
  • X
Categories
Politika

Usađivanje

Super mi je ova kvazi borba protiv korupcije. Odlaskom Ive Sanadera cijeli niz ljudi je silom prilika završio s one strane rešetaka i nacija se općenito dobro zabavlja. Jedna od prvih kolateralnih žrtvi je svakako Damir Polančec kojeg ovih dana sude za pola milijuna kuna honorara kojeg je isplatio nekom odvjetniku. Lijepo je vidjeti sudstvo u akciji te niz dokaznih postupaka i svjedoka, no ono što se (zasada) nitko nije usudio reći je da je to što se Polančecu stavlja na teret jedna od najnormalnijih metoda koje ljudi koriste kada je potrebno isplatiti neki honorar ili platiti neku uslugu no nemate direktnu proračunsku stavku na koju bi se zakvačili. Da, točno je da ta studija ne vrijedi pola milijuna kuna, no s tih pola milijuna se uopće nije kupovala studija nego se rješavalo nešto drugo, a kako izvire iz sudskog postupka to “drugo” je doista trebalo platiti i ta uplata ej spriječila veću štetu s druge strane.

Da li je Polančec prekršio zakon? Možda. Da li je to bilo neetično? Vjerojatno. Da li je taj novac nekako morao biti isplaćen? Morao je. Ako ga i osude to će biti radi tehnikalije a ne radi toga što je u konkretnom slučaju stvarno bilo kriminala. Problemi se moraju rješavati i ponekad ta rješenja nisu legalna, možda ne drže svaki čošak ali su u konačnici ispravna.

(ne dijelim takvo mišljenje oko slučaja Podravke o kojoj sam pisao još daleke 2007 godine, no isto tako mi se čini da će to biti jako teško dokazati dok će najveću šansu za čisu osudu imati u predmetu reflektora za onaj Polančecov stadion)

No, ono što je daleko bitnije u toj cijeloj bitci s korupcijskom hobotnicom je da su ama baš svi likovi koji su se dosada našli na udaru policije i uskoka u biti ostaci Sanaderove mašinerije, ili u najboljem slučaju ekipa koja je ostala sama na livadi u nekom trenutku (kao što je to očito Polančec). Nadalje, jako je zanimljivo da policijska istraga nije otišla u smjeru koalicijskih partnera (posebice HSS-a) koji je zasigurno umočen ne samo u Podravci nego i u nizu drugih situacija.

I posljednje, zanimljivo je ponašanje medija, gdje EPH očito prednjači, u kojima imamo tri dana iznimno loših vijesti po HDZ i onda odjednom kroz pera eminentnih kolumnista i novinara teški zaokret koji odjednom daje sasvim novo svjetlo na situaciju i u biti pokušava isprati odgovornost s postojeće vlasti za situaciju u kojoj su sami sastavni dio.

Ako je Mladen Barišić doista, u ime HDZ-a, naplaćivao reket javnim poduzećima, posve je nemoguće da Ivo Sanader to nije znao. Ne samo zbog njihova bliskog odnosa, nego i zato što je dr. Sanader osobno odlučivao i o znatno manjim pitanjima u HDZ-u nego što je prikupljanje novca za stranku i upravljanje stranačkim novcem.

Ako je, dakle, Mladen Barišić doista, u ime HDZ-a, naplaćivao reket javnim poduzećima, i ako je to radio po nalogu i uz znanje Ive Sanadera, samo je pitanje vremena kad će policija pozvoniti i na Sanaderovu adresu. Ne tvrdimo, naravno, da će se to dogoditi ovih dana (iako to ne možemo isključiti); primjerice, Barišićevo se uhićenje najavljivalo više mjeseci, ali USKOK i policija čekali su dok ne prikupe dovoljno čvrstih elemenata za akciju. (jutarnji)

Ako ste pažljivo slušali prošlotjedni aktualni sat na kojem se pojavila tema Mladena Barišića mogli ste čuti Ivana Šukera koji je odgovarao na tu temu sa “kada bude optužen” i to je ponovio nekoliko puta, da bi se na kraju ispravio i odgovorio “ako bude”. Odluka o Mladenu Barišiću je pala puno prije jučerašnjeg jutra i na nekom drugom mjestu a to nije DORH ili USKOK, a Ivan nam je to lijepo servirao prošle srijede (samo što to tada nije uočeno).

Jedina taktika koju HDZ može imati u ovome času (a da ima privid bilo kakve šanse za uspjeh na izborima) je slijedeće:

  1. Nabacivanje blatom (svi smo mi isti), doktrina kojom pribjegavaju prije svakih izbora.
  2. “Odlučna” antikoruptivna kampanja koja se dotiče samo otpadnika HDZa i samo odaje dojam borbe.
  3. Virtualni uspjesi, primjerice za očekivati je kako će zadnji kvartal ove godine biti proglašen pozitivnim čime se otvaraju vrata da se krajem travnja ili početkom svibnja slijedeće godine proglasi izlazak iz krize (zamislite hipotetsku situaciju u kojoj ljudi povezani s vladom imaju utjecaja na statističke podatke pa su recimo anticipirajući ovu situaciju namjerno povećali pad BDPa u prvom kvartalu kako bi mogli taj umjetni a ionako očekivani pad kompenzirati zadnjim kvartalom, a onda i u prvom kvartalu slijedeće godine imaju nižu letvicu za preskočiti).
  4. Završetak pregovora s EU, što se očekuje u drugoj polovici prvog polugodišta slijedeće godine.

Ništa nije onako kako izgleda.

Misao dana:
Don’t you want to take a leap of faith? Or become an old man, filled with regret, waiting to die alone!

Share the post "Usađivanje"

  • Facebook
  • X