Kako se prekonoćno razvila cijela priča oko Hypo banke koju je kupio njemački BLB, a kojeg je nemoguće u hrvatskom kontekstu ne staviti u vezu s aferom Riječke banke, malo sam surfao uokolo i pokušao rekonstruirati što se s Riječkom bankom uopće događalo, budući da je to jedna od afera koja se nerijetko dovodi u vezu s koalicijskom vladom što ja smatram pogrešnim.
Proces privatizacije Riječke banke započeo je te je praktički dovršen u vrijeme vlade Zlatka Mateše, no sama financijska transakcija se dogodila na samom početku 2000te godine kada je banka prodana njemačkoj Bayerische Landesbank za 41.24 milijuna dolara. Ono što je promaklo due dilligencu BLBa, redovnim nadzorima i revizijama banke, ali i nadzorima koje je HNB radio nad bankom je činjenica da je njihov dealer Eduard Nodilo gomilao gubitke na tržištu valuta. Dakle, bavio se spekulativnim transakcijama (što mu je i posao) te je na njima ostvarivao gubitke. Gubici su se tijekom godina gomilali, a transakcije koje je Nodilo radio su postajale sve veće i veće da bi u nekome času postale toliko velike da su sudionici londonske burze valute kontaktirali centralu BLBa i dali do znanja da se neke čudne stvari događaju u banci.
U času izbijanja afere došlo je do stampeda na bankovne šaltere te je u jednome danu isplaćeno i 43 miljuna EUR ušteđevine. Banke funkcioniraju na sustavu povjerenja i praktički nema šanse da banka preživi takav pritisak, osobito u okolini u kojoj je bilanca banke značajno narušena velikim gubicima koje je Nodilo proizveo. Procjene su da je ukupni gubitak dostigao sumu od stotinu milijuna dolara, a gubitke je Nodilo sakrivao kroz falsificirane izvještaje (kako je tu uspio je beyond me, ali eto, čini se da postoje sustavi u kojima vam može faliti 100mil USD a da to nitko ne skuži).
Političkom odlukom je riješeno da se radi rizika i domino efekta koji bi se mogao dogoditi kreće u sanaciju Riječke banke, te je vlada Ivice Račana (koja je bila vlasnik oko 25% dionica) krenula u pregovore s BLBom o načinu sanacije banke. Glavni operativac cijele priče je bio potpredsjednik vlade Slavko Linić, koji se u času izbijanja afere nalazio na putu u americi, da bi se odmah vratio i krenuo u pregovore. BLBu je bilo ponuđeno da sukladno svome vlasničkom udjelu sudjeluje u sanaciji banke na što oni nisu pristali te su doslovce u 24 sata od početka pregovora prodali banku hrvatskoj državi za 1 dolar i pobjegli glavom bez obzira. Ulaskom države u većinsku vlasničku strukturu situacija u banci se stišala, a krenulo se odmah u rješenje problema s bankom na način da se banka odmah proda kako bi se izbjegla infuzija novca iz državnog proračuna (ovo je bitno istaknuti, jer se implicira kako je banka sanirana državnim novcem – što nije točno, tj. barem ne za sanaciju sloma banke iz 2002 godine).
Nakon provođenja natječaja, odlučeno je da se 85% dionica Riječke banke proda austrijskom Erste banci za iznos od 55 milijuna eura i 100 milijuna eura dokapitalizacije. Dakle u razdoblju od dvije godine, banka je bila prodana dvaput, prvi puta za 41.24 milijuna dolara BLBu, a drugi puta austrijskom Ersteu za 55 milijuna eura (i to u času kada je u banci bio registriran gubitak od cca. 100mil USD a štediše su napuštale banku) – i sve to skupa bez jedne kune iz državnog proračuna.
Odgovornost BLBa se sastoji u tome da makinacije svojega dilera nisu otkrili dok nije postalo prekasno, nisu se postavili kao odgovorni vlasnik te su procijenili kako im je jeftinije odustati od banke (i prodati je hrvatskoj državi za 1usd) nego sanirati ono što se u tome času činilo kao vrh ledenjaka. Istovremeno, činjenica je da su odluku napravili unutar 24 sata umjesto da su odugovlačili rješenje i potencijalno tim oklijevanjem zauvijek potpili banku.
Ako je sve ovo točno (a ne vidim suprotne podatke), proces rješavanja krize Riječke banke je jedan od boljih poteza Račanove vlade pa mi stoga nije jasno što Ivo Sanader misli kada optužuje koalicijsku vladu za Riječku banku. Ako netko zna neka dojavi.
Misao dana:
Where large sums of money are concerned, it is advisable to trust nobody.
7 replies on “Riječka banka”
definitivno se slažem da je Riječka banka odlično odrađena. U svakom slučaju bolje od većine banaka gdje je par neodgovornih pojedinaca iz sabora lajalo kako će banka propasti. Svaka banka ne može nikako izdržati napad javnosti i povlačenje kapitala iz banke. Banke upravo i funkcioniraju na principu rezerve koja je u RH izuzetno velika (mislim da je sada još povećana i da je oko 20%) To znači da banka u svakom trenutku pokriva samo 20% sa svojojm rezervom. vani je ta obvezna rezerva manja i krećže se do 10%. To znači kada sve štediše odluče povući novac banka propada (što je djelomično bio razlog blokade Glumine). Znači, izuzetno je bitno kod takvih situacija reagirati brzo, i umiriti ljude. Bilo kakva panika uzrokuje propast. Za razliku od HDZ koji je kod svoje slobodne tjednike upravo srušio nekoliko banaka, ovdje je situacija odrađena izvrsno. A što se tiče špekulacija – uvijek vam postoji netko tko iz najbolje namjere krene u krivom smjeru. Obzirom da se pokušava izvući tone sve dublje. Englezi i njihova kraljica su to dobro iskusili kada je jedna od najstarijih banaka propala preko noći.
Odmah isprika ako je bilo nekih netočnih brojki, nije mi se dalo provjeravati. A Ivo neka se pokrije ušima što se toga tiče – pogotovo nakon što mu je Ostoja uzeo Liburniju (a račun tek stiže na naplatu)
Kanader je počeo gasiti požare i tamo gdje nema vatre. Tražiti SADA slučaj Riječe banke pomalo je smiješno a još je gore što je imao 4 godine za rasvijetljavanje slučaja koje izgleda nije ni bilo jer bi on kao POLITIČAR velikog formata to bio pozatvarao ovako svirajmo i pravimo afere do neba umjesto da je dao pozatvarati svoje miljenike od MINISTARA i garanirano bi bio ostvario pobnjedu na izborima ovako neka sa svojom bagrom izručuje GENERALE a potom JA SAM IH SPASIO od svega. GDJE JE OBRAZ.
Odlično sročeno. Ovo mi je prva informacija o stvarnim događajima u Riječkoj banci.
Stvarno je nevjerojatno da to mora raditi jedan bloger, toliko godina poslije, i da to novine nisu mogle (smjele?) objaviti ovako smisleno.
Bilo bi pametno i SDP-u razmisliti o pravom PR-u jer su ovo dosad očito dječje igrice. Njima je najviše u interesu da javnost sazna što su dobroga radili, a to javnosti nikako nije predstavljeno…
tomo,
ovo sam napisao rekonstruiravši podatke koje sam našao po medijima + moja razmnišljanja na temu
prekasno je za SDP da se sada bavi time da ispravlja pogrešnu percepciju iz 2000-2003, oni samo moraju naučiti da takvu grešku više ne smiju ponoviti; ono što mogu raditi sada je da kada im se spomene neka od tih afera da izrecitiraju što se doista dogodilo
pojedinačno najveći problem koalicijske vlade je viktor lenac, no vrijedi spomenuti kako je u istoj godini kada je lenac gurnut u stečaj (radi 320mil kuna, čisto da se zna iznos) ostala brodogradilišta su dobila 2.4mlrd kuna subvencija
pitam se ja sada da li je lenec doista poslovao tako loše?
(naravno da je, to se nije smjelo desiti, no samo treba stvari staviti u perspektivu)
Lenac je kao i Riječka banka bio privatna tvrtka u koju je država intervenirala da spasi stvar u ime općeg interesa.
Mogla je Račanova Vlada reći, nas se Lenac ne tiče, to je privatna tvrtka i danas Lenac ne bi postojao, radnici ne bi imali posao. Procjena je bila da se intervenira, vlasnici su izbačeni iz Lenca, a subvencijama se spasila proizvodnja i radna mjesta. Ja tu kao i u Riječkoj banci ne vidim ništa sporno.
a prodavanje hotela za siću ( mil DEM) Račanovu prijatelju Goranu Štroku? da spomenem samo to, za sada..
btw. čini se da ovaj site rade prijatelji SDP-a? OK. to je vaše legitimno pravo…
[…] Mrak.org – Riječka banka Post a comment | Trackback […]