U srijedu kasno popodne posljednji dnevni sastanak prekinuo mi je email časopisa Banka koji je ukratko rekao da je Luka Rajić prodao Dukat francuskom Lactalisu (iako čini mi se ovo nije točan podatak, jer obzirom na značajni tržišni udio Dukata i Lactalisa, ova kupovina je vjerojatno predmet odobrenja agencije za zaštitu tržišnog natjecanja). Luka je Dukat prodao za impresivnih 2 milijarde kuna (i kusur). Impresivno.
(Usput, u nizu novinarskih izvješća čuo sam kako i dalje barataju imenom tvrtke LURA dok je u stvarnosti, Lura relativno nedavno promijenila ime u Dukat. Isto tako, Rajić je u nekoliko navrata radio javnu ponudu za dionice Dukata i nekako sumnjičim da nije prodao
baš sve dionice i da mu je ostalo nekoliko postotaka, vjerojatno manje od 4%.)
Ne bih sada diskutirao o tome kako je Luka Rajić došao dokle je došao; klasične priče o njemu kao vozaču viličara, kasnije kamiona, uvoz sira tim svojim kamionom, te lagan kupovanje Dukatovih dionica (tamo početkom devedesetih kada se ta cijela pretvorbena igra događala prilično često sam putovao u inozemstvo i znao sam redovito kupivati ciglice ementalera od po kilu koje su tada koštale oko 10 maraka ili po naški nekih 35-40kn – indikativno je da ciglica sira niti danas kod nas ne košta toliko) . Kako god bilo, Luka Rajić je neprijeporni vlasnik Dukata i dok mnogi ukazuju na disproporciju njegove školske spreme, pozicije i bogatstva koje je stekao, sve do današnjeg dana se nije u javnosti pokazao niti jedan jedini dokaz (ili čak naznaka istoga) koja bi govorila o tome da je Rajić stekao Dukat na nezakonit način (samog Rajića se spominje kao jednog od egzekutora akcije prijevoza jugoslavenskih dinara u bosnu i zamjenu za konvertibilnu valutu i to ga stavlja direktno u kontest s primjerice Hrvojem Petračem, no objektivno – čovjek je dosada bio sterilno i pasterizirano čist, a njegova priča o Dukatu je homogenizirana do krajnosti).
U četvrtak ujutro vozio sam se na jedan sastanak i morao sam stati na kiosk kupiti neke sitnice, a tamo me dočekala ogromna naslovnica Večernjeg lista koja je na sebi imala sliku Luke Rajića i cijena po kojoj je prodao Dukat. No, mene je u stvari razveselio podnaslov koji je ukratko rekao (ne sjećam se točne formulacije) “i Rajić neće platiti niti lipe poreza hrvatskoj državi”. Prije svega tri tjedna o tome uopće ne bi razgovarali da oporezivanje kapitalne dobiti nije spomenuo SDPov Ljubo Jurčić. Naravno, svi su se obrušili na SDP i Ljubu, no nitko nije očekivao ovako školski primjer tako brzo. Ako vam do prodaje Dukata nije bio jasan koncept kapitalne dobiti onda sada sasvim sigurno je (ono što su svi naravno propustili učiniti u toj diskusiji je uzeti razliku cijene kao osnovicu za izračun dobiti, jer je Rajić ipak nešto platio taj Dukat, zar ne?).
Kritičari poreza su glasni, no 2 milijarde su 2 milijarde, zar ne? Po trenutnom zakonu Luka Rajić može staviti pare u kofer i odvesti se do Švicarske to live happily ever after. No ako malo bolje razmislite 2 milijarde kuna je novac koji će ove godine isplatiti T-HT kao dividendu, i kako je krenulo bez imalo razmišljanja će taj novac neki knjigovođa poslati u Njemačku (gdje će na taj novac platiti porez, jer su to u hrvatskoj propustili učiniti) , a kao bottom line mogu ponuditi Željka Keruma koji je svoju dobit iskoristio da si kupi Maybacha. Da postoji porez na kapitalnu dobit, tada bi se Željko možda vozio u malo manjem autu?
No, ono što je zanimljivo u cijeloj priči (barem meni), je tekst koji ste mogli pročitati u praktički svim novinama a koji govori o našem navodnom podpredsjedniku vlade za gospodarstvo Damiru Polančecu koji je početkom due dilligenca Lactalisa razgovarao s Rajićem te mu nudio da Dukat kupi hrvatski konzorcij. Priča o hrvatskom konzorciju koji kupuje sve i svašta je već u nekoliko navrata bila lansirana u javnosti no nikada se taj konzorcij nije materijalizirao, a i u slučajevima kada se to i dogodilo, to je više bio paravan kako bi netko stekao odgovarajuću političku podršku kako bi stekao vlasniptvo koje je potom s vremenom polako i sigurno prenešena u ruke stvarnih vlasnika (ako vam nije jasno o čemu govorim, bacite pogled na knjige dionica ili poslovnih udjela u primjerice vipnetu ili nekim od nacionalnih televizija).
Ono što je zanimljivo je da se u tim pričama praktički uvijek pojavljuju isti likovi, od kojih bi večeras izdvojio Agrokor kao jednog od “reketara” hrvatske maloprodaje. Agrokor, tj. bolje rečeno Konzum kao maloprodajni dio Agrokorovog imperija, poslao je danas priopćenje kako raskida suradnju s Dukatom. Ovo nije prvi puta da je Dukat “na ledu” u Agrokoru, no razlozi su ovoga puta doista smiješni, jer kako kaže Todorić, još im se iz Lactalisa nitko nije javio. Ne znam kako vama, no osim što Agrokor posluje s Dukatom a ne Lactalisom, a obzirom da je uprava i dalje identična i nepromijenjena, a gore spomenuta agencija se nije još izjasnila – meni se ovaj potez čini kao neviješti pokušaj da se Rajiću pomrse računi u prodaji (ako je to još moguće napraviti), a sve skupa mi se čini kao prozirni diktat s Markovog trga na kojem se Petar Čobanković (inače vrlo simpatičan ministar poljoprivrede) izletio s idejom o preispitivanju zakonitosti prodaje Dukata. Kao da se o tome nešto može razgovarati? Dakle, ako je postojao trenutak kada se mogla uočiti sprega države i Agrokora (koji je toliko velik i toliko zadužen da je definitivno partner ove države) onda je to danas.
Usput rečeno, kada smo već na Agrokoru i njihovom iznenađenom i uvrijeđenom stajalištu, vrijedi spomenuti i njihovu alijansu sa srpskom Deltom o kojoj pak Agrokor nije nikoga pitao nego je jednostavno poslao priopćenje (nešto sitno o Delti možete pročitati ovdje i ovdje). A odmah potom i o planovima da Delta kupi neku od mesnih industrija u hrvatskoj (a vidi čuda, ima ih Agrokor na raspolaganju) – ne sjećam se da nas je netko to pitao?
Poantu priče izvucite sami.
p.s. inače, odrastao sam na Dukatu i smatram to iznimno dobrom kompanijom, no preferiram Vindijine jogurte, a Dukatu nikada neću prežaliti što ne proizvode pošteni ementaler
p.p.s. Luka, pojma nemam da li čitaš mračni blog ali znam da ga se poprilično redovito čita u Dukatu; svaka čast na manevru, doista se nadam da si prilikom prodaje mislio i na budućnost tvrtke a manje na svoj žiro račun koji je ionako solidno popunjen, pošalji čokolade
Misao dana:
It’s diamonds in your pockets one week, macaroni and cheese the next.
45 replies on “Kako je Luka Rajić od Dukata napravio dukate”
Ma gle kako se svi polakomili za tuđim novcem. Ako bi netko trebao platiti porez onda su to naši veliki “heroji” i ljubimci koji imaju prijavljeno prebivalište u Monte Carlu kako bi Hrvatskoj plaćali 0 (nula) kuna poreza. Mrak, ti si poduzetnik i stvorio si nešto od nule. Svake godine plaćaš doprinose i poreze na sve živo i sada kada poželiš prodati svoj biznis država ti OPET želi uzeti novac. Što je previše je previše. Ne možemo glumiti Njemačku koja ima ogromne poreze (sad ih smanjuje pitam se zašto) i ima ih od koga ubirati. U Srbiji je porez 10% što misliš gdje će stranci prije osnovati novu tvrtku? Samo neka mi napucamo velike poreze pa ćemo svi biti siromašni još stoljećima.
i još nešto, ako si počeo biznis od 0 kao većina poduzetnika onda bi platio porez na UKUPNU prodajnu cijenu.
prije nekoliko godina sam kao novinar bio u Danskoj, pa su nam tamo držali predavanja o privatizaciji, socijali, školstvu i gospodarstvu. Sjećam se da mi je za uho zapeo podatak da tamo vlasnici kompanija u slučaju prodaje plaćaju i do 60% poreza, a uz njima (i meni) sasvim razumno objašnjenje “nisi sam stvarao tvrtku”.
U Švedskoj je ja mislim 55%, ali hej pogledaj kakav oni standard imaju, pogledaj kakvu oni državnu upravu imaju, pogledaj kako njihovi ljudi RADE na poslu. Ne možemo mi siromašni stalno oponašati bogate. Ko žaba koja želi potkovu. Btw. Švedska plaća samo 30% na neto iznos koji isplaćuje ljudima kroz honorare. Mi zahvaljujući upravo SPD-u plaćamo 104% za te isto honorare jer po našoj logici i oni koji povremeno rade moraju imati zdravstveno i mirovinsko. Za svaku glupost se nađe opravdanje, ako dovoljno dugo tražiš.
Navodno je u jednom od pisama dioničarima W. Buffet je izjavio kako je imao sreće što se rodio u SAD-u gdje su mu porezni zakoni izmeđuostalog pomogli da ostvari to što je ostvario. Želimo li mi zemlju bogatih ili siromašnih ljudi? Ogormna porezna davanja kakva imaju skandinavske zemlje nisu uzrok njihvog bogatstva već MENTALITET ljudi. Ne možemo to oponašati. Ako želimo biti kao Danska onda to nećemo postići uvođenjem istih poreza. Naprotiv.
novac,
kužim ja što želiš reći, no zamisli situaciju da imaš npr. milijun kuna i s njima vrtiš cijele godine (aktivno) po burzi pretačući iz jedne dionice u drugu da bi na kraju ostvario neki prinos od recimo 40-50% koliko su u protekloj godini rasli fondovi
na takvu aktivnost u .hr ne moraš platiti porez
ako će to biti mjera koja će smanjiti ostala davanja ja sam definitivno za nju; treba vidjeti vrlo konkretni prijedlog kako bi se to izvelo
Imam je prijedlog. Ovo što kažeš za dionice definitivno treba oporezivati, ali NE kao plaću (doprinosi i ogromne stope poreza). Znači ako kupiš dionicu za 1000 kn i prodaješ je za 1.500 kn na razliku od 500 kn treba platiti porez. Ali TEK kad je prodaš. Po sadašnjem zakonu tvrtka koja je kupila dionice (d.o.o) mora na 31.12 uskladiti s tržišnom vrijednosti dionice i PLATITI porez bez obzira što NIJE prodala dionicu (možda nikad ni neće možda na kraju ostvari i gubitak)
Druga stvar – prodaju udjela tvrtke NE oporezivati ako ju prodaje prvi vlasnik odnosno osnivač (nešto kao kad kupuješ prvi stan) Na taj način bi poduzetnici bili ohrabreni da stvore nešto novo, a oni koji kupe njihove tvrtke i kasnije ih žele prodati neka plate porez.
Eto to je moj prijedlog. Vuk sit i ovca cijela :)
E, mrak, ja sam još prije nego li Jurčić izašao s prijedlogom o porezu na kapitalnu dobit, pisala da je to neophodno jer ga imaju sve zemlje EU-a. Češka, kojoj smo se ne tako davno smijali, ima taj porez i svejedno je privukla niz ulagača i ima rast BDP-a o kojem mi samo možemo sanjati. Rajić, ili ljudi koji stoje iza njega (mnogi tvrde da je to Škegro), mogu zahvaliti samom Bogu što su se obogatili u državi koja na vlasti ima ljude koji ne kuže elementarne stvari. Baš mi je drago da se to s Rajićem dogodilo, možda sada ipak nešto shvate.
Ne znam zašto svi ovih dana pričaju o Luki Rajiću kao vozaču kamiona, kad to nije taj Luka Rajić?
Luka Rajić vozač kamiona, je, koliko znam, otac ovoga Luke Rajića.
Mislim da je L.R. sr. izišao iz posla prije 7-8, a možda i više godina.
novac,
kako ja shvaćam prijedlog od Jurčića (a kroz redove njegovih odgovora na gospodarstvo.sdp.hr možeš skužiti na što misli)
je slijedeće;
a) porez se plaća na razliku cijene između kupovne i prodajne u trenutku prodaje
b) porezna stopa je fiksna i nema nikakvih doprinosa ili tako nečega
c) predviđen je mehanizam kojime bi se štitili mali ulagači
predlažem ti da pošalješ Jurčiću konkretno pitanje
helena,
da, vjerojatno će sada ljudi malo plastičnije shvatiti na što je jurčić mislio
silverci,
ovaj luka rajić je bio skladištar u dukatu, potom osnovao svoju tvrtku za prijevoz, trgovao sirevima i počeo otkupljivati dionice dukata; ima li neka službenija biografija ili je moja totalno kriva?
Čisto sumnjam, jer se njime nimalo ne mijenjaju omjeri tržišnog udjela u Hrvatskoj. Ispravi me ako griješim, ali Lactalisov udio u Hrvatskoj je dosad bio 0%.
Znamo dobro da neće. Ostala davanja se mogu smanjiti, ali će apetiti državnog mehanizma nastaviti rasti i ona će se opet povećati.
Dakle osnivač tvrtke plaća porez na ukupan iznos, što definitivno neće pomoći potizanju poduzetništva. Drugo, što je s kasnijim ulagačima, tj. dokapitalizacijom? Dakle ako ja uložim 100.000 nečega i zauzvrat dobim npr. 30% novih dionica, kako se to tretira? Isto tako, što ako izgubim, tj. prodam po nižoj cijeni od one po kojoj sam kupio? Hoće li se to uzimati kao porezna olakšica?
Cijeli prijedlog pokazuje totalno nepoznavanje financijske problematike.
berislav,
glede AZTNa, pa i Barr je morao tražiti odobrenje i u americi i ovdje? no u svakom slučaju dobro pitanje
glede poreza na kapitalnu dobit, u ciljevima strategije postoje samo dvije konkretne mjere koje su zasada predstavljene, jedna je porez na kapitalnu dobit, a druga je smanjenje doprinosa za zdravstvo; tako da ne bih rekao da je točna tvoja tvrdnja
glede na što se plaća porez; tu si također u krivu, osnivač ulaže svoj kapital, dakle razlika između ostvarene cijene i uloženog kapitala (i nemoj sada od 20.000kn jer je to donji zakonski minimum koji se u hrvatskoj pretvorio u standard)- što se tiče poreznih olakšica u slučaju gubitka tu je jurčić bio vrlo jasan
ja bih rekao da je nerazumijevanje prijedloga nepoznavanje financijske problematike
Izvrstan post i komentari s puno zanimljivih informacija (doslovno me frapiralo saznanje da tvrtka koja je kupila dionice do 31.12. mora platiti porez na porast vrijednosti čak i ako nije prodala te iste dionice).
A ja se apsolutno slažem s prijedlogom iznesenim u 6. komentaru (@novac) i doista ne vidim u čemu je problem tako definirati zakon.
Jako dobro, baš super. Znači onaj tko investira u tvrtku od nule, i izgradi ju vlastitim sredstvima, mora platiti najveći porez. Blago nama s takvim prijedlozima.
Mora se razumjeti razlika između investiranja i mešetarenja. Dakle, kad netko u tvrtku uloži svoja sredstva i zauzvrat dobije određeni udio u njoj nikako nije isto kao kad netko otkupi udio od vlasnika i time dobije određeni postotak udjela. Ovo drugo nikako nije investiranje (evo npr. ova prodaja Dukata: dvije milijarde kuna je otišlo u džep Luki Rajiću a ne Dukatu).
Dakle, da se razumijemo: mora se razlikovati oblik kapitalnog vlasništva i ulaganja. Porez treba postojati na iznose zarađene mešetarenjem, dakle kupnjom i prodajom udjela bez dokapitalizacije; no poreza ne smije biti (ili u najgorem slučaju mora biti jako mali) na stvorenu vrijednost tvrtke.
Da ilustriram: ako Mračni uloži u biznis vlastiti novac, izgradi ga od nule i na kraju mi ga proda za X kuna, njegovo porezno opterećenje bi ovdje trebalo biti minimalno (kako bi se poticala takva vrsta poduzetništva). Ako ja sad taj isti biznis, bez dodatnog ulaganja, prodam nekome trećem za X+Y kuna, ima smisla oporezovati ovaj Y u nekom postotku.
Uzmimo Dukat kao primjer. Rajić je kupio dionice Dukata za neki iznos, ali je vjerojatno s vremenom i dokapitalizirao u određenom iznosu. Sve što je potrebno je izračunati koliki je udio vlasništva Dukata rezultat izvorne kupnje a koliki dokapitalizacije, te izračunati razliku i to oporezovati.
Već sam dosadan samom sebi — ako ovo sad nije jasno, ne znam kako drugačije objasniti.
I još jedna stvar. Jurčić govori o pravednom oporezovanju po svim osnovama — rad, kapital. Dakle, ako ja investiram X u tvrtku, i od tog novca (između ostalog) isplaćujem plaće, nije baš jasno koga se tu oporezuje, radnika ili mene? Ustvari se oporezuje obojicu, a ako ja platim još i porez kod prodaje svog udjela, onda sam ja dvostruko oporezovan.
Ključna poanta je da se ne trebaju donositi paušalnei zaključci tipa “ovaj je bogat, a ovaj je siromašan”, ili “ovo je pravedno a ovo nije”. Sve to zahtijeva puno više promišljanja. Tu neće koristiti nikakvi “ekspertni timovi” osim ako ih ne čine ljudi s izravnim iskustvom, a ne samo akademskim znanjem o temi koju obrađuju.
Lopac, u jednoj si stvari u pravu:Sve to zahtijeva puno više promišljanja. Ovo nabacivanje po komentarima u blogovima gdje se štošta ispušta a drugo konstruira, ne vodi raščišćavanju. Porezi su strašno složeni, skupljaju se na sto mjesta )u dućanu, u firmi, kod osobnog prihoda, kod imovine…) pa nije pametno unaprijed zauzimati stavove. Takvo što zahtijeva studiju, na primjer Instituta za financije, i siguran sam da ni oni u ovom trenutku ne znaju treba li uvesti porez na kapitalnu dobit, kakav i koje bi to efekte proizvelo. Najvažnijim mi se čini plan da se zahvaljujući tom porezu smanje doprinosi.
Puno je medjutim aktualnije ovo što se dogodilo s Lurom i Agrokorom. O kakvom domaćem konzorciju govori Polančec, zašto je taj konzorcij neimenovan, tko je u njemu trebao biti? Zašto ga Polančec nije formirao kad se prodavala Pliva, već baš sad, kad je prodan Dukat. Pliva, posebno još i preko Medike, drži hrvatsko tržište lijekova snažnije nego što Dukat drži tržište mliječnih proizvoda. Postoji Vindija, KIM, Mils i još serija malih proizvodjača sira … Je li dakle u tom konzorciju trebao biti Agrokor, i šta država ima s time. Zar je Polančec pozvao Rajića u Banske dvore da ga uvjeri da proda Dukat kupcu kojeg mu on predloži… I koja je ljutnja golema nastupila kad je stvar propala. Kakvi nacionalni interesi, ne izgleda da je to razlog.
Berislave u pravu si oko apetita države TO treba riješiti, a ostalo će se već posložiti. Poludim na takva rješenja kada su ljudi nesposobni slijediti vlastite zakone i onda donose nove koji idu na štetu svima. (doprinosi na honorare, zabrana rada nedeljom itd. itd.) Sad su se okomili na tih par tisuća ljudi koji zarađuju novac na dionicama i to po meni iz samo jednog razloga: sakupljanje glasova, a ne novaca. Mislim da su prilično zakasnili jer tržište više neće rasti po toliko visokim stopama i prilike za najveću zaradu su prošle i tko je jamio, jamio je.
Imam ja još bolji prijedlog za sakupljanje glasova: porez na bavljenje politikom. Tko god se želi baviti politikom MORA platiti 70% državi od svega što zaradi. Politikom se smiju baviti ljudi kojima je u interesu boljitak cijele države, a koji je bolji način da to pokažu nego vlastitim novcem. Sabornici ionako imaju visoke plaće, a kako Jurčić reče: oni koji imaju više moraju plaćati više i zato je SDP za progresivno oporezivanje. Odlično. Počnite od sebe i vlastitih zarada i oporezujte ih i sa 99% ako treba. Da vidiš glasova na izborima:)
hm,
dakle imaš nekoliko vrsta kapitalne dobiti (a vjerojatno ima pokoje koje sam zaboravio):
a) prihod od kamata (dakle uložiš xy kuna i na kraju godine dobiješ z kamata na taj iznos)
b) prihod od dividende (dividenda je definitivno primjer kapitalne dobiti koji kod nas nije oporezovan – ne miješati s time dobit tvrtke jer to nije isto)
c) prihod od prodaje udjela ili dionica
d) prihod od prodaje nekretnina (koje su isto forma dugoročnog ulaganja i na koje danas kupac plaća 5% poreza)
ako se koncentriramo na recimo dividendu ili prihod od prodaje udjela, nadam se da će se svi složiti da u ovome času ti prihodi nisu oporezovani i da osoba koja ima neku količinu novaca može sasvim solidno živjeti od burzovnog mešetarenja, a pritom uopće ne mora platiti porez bilo koje vrste
mislim da je totalno krivo razmišljanje da će se to oporezovati nekim ogromnim stopama, Jurčić je neki dan govorio o 20ak postotaka što je u rangu najniže porezne stope na dohodak
kako će se raditi obračun je priča za sebe, i mislim da bi bilo najbolje konzultirati prvo rješenja koja se koriste u svijetu a potom odabrati najprimjerenije rješenje našoj situaciji
recite što hoćete i unatoč tome što sam ja jedan od tih koje će taj porez boliti, no ne vidim logike da takvi prihodi ne budu oporezovani kao niti logike da bi se uvođenjem tog poreza bilo što destimuliralo ili zaustavilo
a ako će rast tržišta kapitala doista biti manji nego prethodnih godina, tada doista nije nikakav problem uvesti taj porez jer više nikoga neće previše strefiti
da smo imali taj porez u vrijeme pretvorbe i privatizacije tada bi se barem dio novca vratio natrag u državu, ovako možemo samo plakati za (vidi ironije) prolivenim mlijekom
meni se ovaj potez iz Agrokora cini kao mala osveta, odnosno “secer na kraju” povodom prodaje ‘Tiska’ Agrokoru, a ne Rajicu (jer je i on sam bio u igri za kupovinu Tiska). Moguce je da je tu bilo nekih “zakulisnih igara” i da je ovaj progon Dukatovih proizvoda iz Konzuma neka vrst konacnog udarca…
Mozda sam u krivu, no tastine nasih milijunasa (odnosno, sofera, kako ih je nazvao Stankovic jucer) cesto su vece i od njihovog salda u bankama…
upravo pročitao komentar na jutarnjem;
To je apsolutno točno, ali zašto se olako prelazi preko onoga što sam gore rekao? Investiranje u tvrtke nije mešetarenje, i to takav porez treba uzeti u obzir.
berislav,
zašto ti nije sporno da ako uložiš svoj rad u tvrtku na taj isti rad moraš platiti porez, a ako uložiš svoj kapital onda ne moraš?
uostalom, ja mislim da govorimo o različitim kategorijama jer investiranje u kapital tvrtke nije isto što i razlika cijene prilikom prodaje
ako si uložio milijun kuna, prodao za 3 milijuna, onda na razliku od dva milijuna plaćaš porez, što je tu problematično?
eh, još nešto
u malim tvrtkama (ali kod nas kao opći pojam) je normalno da vlasnička i upravljačka funkcija budu jedna te ista stvar pozicija vlasnika i pozicija direktora nije identična iako se vrlo često govori o istoj osobi, pa samim time i pitanje načina na koji oni stvaraju prihode nije isti
Ajd malo razmisli. Zato što bez ulaganja kapitala nema niti plaća, i zato što onaj koji radi ne riskira ništa — on će svoju plaću dobiti (ili bi bar morao po zakonu) osim ako propadne cijela tvrtka. Ulagač riskira, a rezultati njegovog rizika mogu imati utjecaja šire od same tvrtke, i stoga se (bar u našoj mladoj tržišnoj ekonomiji) to treba poticati. Nemoj mi molim te sad govoriti što je pravednije a što nije, to me ni najmanje ne zanima — jedino o čemu ja pričam su naši lokalni uvjeti. Ako želiš možemo raspravljati o tome koliko anđela stane na vrh igle.
Problematično je samo to što se ulaganje izjednačuje s mešetarenjem, a to ne bi smjelo. Kaj nisi pročitao moj gornji post?
A kakve to sad veze ima s ičim?
@kukuriku “Zašto ga Polančec nije formirao kad se prodavala Pliva, već baš sad, kad je prodan Dukat. Pliva, posebno još i preko Medike, drži hrvatsko tržište lijekova snažnije nego što Dukat drži tržište mliječnih proizvoda.”
Vlada je nervozna jer bi u slučaju da Lactalis smanji otkup mlijeka vladi iskrsnuli veliki socijalni problemi. S jedne strane ogroman broj ljudi koji pomoću prodaje mlijeka od dvije do pet krava krpaju kraj s krajem. (Stara domaćinstva, domaćinstva s jednim zaposlenim (plaća oko 2000 kn, muž radi zbog zdravstvenog i mirovine, žena predaje nekih 50l mlijeka dnevno Dukatu)). S druge strane dio poljoprivrednih domaćinstava koji je u par posljednjih godina počeo ulagati u intenzivniju proizvodnju mlijeka, uz velike kredite. Individualna stočarska proizvodnja u Hrvatskoj se svodi na mlijeko, malo tko tovi junad, svinje…
Dakle, postoji opasnost da ti ljudi ostanu bez posla. Vindija neće otkupljivati njihovo mlijeko jer joj se neće isplatiti dva puta dnevno voziti mlijeko stotine kilometara do tvornice u Varaždinu.
Dodaj još k tome i svinjsku kugu koja će dodatno ubrzati neizbježno propadanje sitnih poljoprivrednika, bez mogućnosti alternative za njih. Sve se ubrzalo u izbornoj godini, a glavna potencijalna žrtva je ruralno nefleksibilno stanovništvo – HDZ-ovi glasači.
Nije čudo da je vlada nervozna.
Koje su to igre…Stvarno šteta što u Švicarskoj nema tako jakih opernih ansambla, pa bi onda i mali Rajo morao odriješiti kesu!
@Kay: Ne mislim ja da nema problema u poljoprivredi, nego se pitam po kojim se načelima ti problemi rješavaju. Postoji, dakle, pretpostavka da će Lactalis smanjiti otkup mlijeka. Retoričko pitanje glasi: Da li zato što su naši proizvodjači mlijeka nekonkurentni? Onda je odluka Lactalisa logična. Vlada na to reagira poticajima ili slijedi restrukturiranje.
Naša vlada medjutim očito traži od drugog privatnog poduzetnika, u ovom slučaju Lactalisa, da izdržava nekonkurentnu poljoprivrednu proizvodnju. Ako je konkurentna, Lactalis neće smanjiti otkup.
Svejedno ostaje i dalje isto pitanje – zašto se u slučaju Plive nije reagiralo “domaćim fondom ili domaćim konzorcijem koji bi ju kupio čak i na burzi”. Jer i u slučaju Plive može doći do nestašice lijekova ako se ne plaćaju na vrijeme.
Ne vidim dakle logično opravdanje za zagovaranje jednog principa u slučaju Dukata a drugog u slučaju Plive. Fali mi informacija i ja ih konstruiram ovako: Luka je odlučio prodati Dukat, ali ne Todoriću, bez obzira na zašto ne. Uostalom, i prije je odbio TDR (da li za istu cijenu?). Todorić zove Polančeca (eventualno i Sanadera i Mesića), koji razgovaraju s Lukom. Luka ih sasluša i odluči kako je naumio. Mesić ga podupre. Sanader i Polančec pošize, a pridruži im se i Todorić, javno. Dalje je sve u sferi spekulacije, što je tko kome obećao, tko je pokazivao mišiće pa spušio… Iako se u H. ne plaća porez na spekulacije, dalje ne bih diskutirao bez novih info…
@kukuriku, vani su subvencije za mlijeko takve da je cijena mlijeka u dućanu niža od one koja se isplaćuje proizvođaču, a proizvodnost je neusporediva. Neminovno će morati nestati sitni proizvođači, s Lactalisom ili bez njega. Na državi je da amortizira posljedice, tako da ponudi alternativu – mogućnost zapošljavanja. Ni jedna vlada do sada nije bila sposobna za to, a procesi se ubrzavaju.
Naravno, sve to političari znaju i trenutno se bave samo lošim maskiranjem posljedica.
Inače se u ostalom slažem s tobom. Znali su što će se dogoditi, a sad se prave da im je Luka izmaknuo stolac. S Plivom su kreirali dojam da je vik sit, a koze cijele. Sad je među koze došao još jedan vuk, za kojeg nitko ne zna koliko je zapravo gladan. A lovočuvarima su u pušci ostali samo ćorci kojima dižu buku.
Interesantno kako Agrokor uvijek ima nekih problema i žalbi na firme koje su konkurencija njegovim proizvodima a proizvođači recimo krema za lice su mu svi super i sjajno surađuju. Njegov dućan pa i njegova odluka koji će namaz ili margarin ili sladoled itd držati u dućanu ali baš nas pravi glupima kad počne s ovim blesavim opravdanjima. On štiti hrvatski proizvod pa neće Algidu kod sebe, a čini mi se da na svakom njegovom sladoledu piše da je proizveden u Srbiji. Ovo je isto tako jadno – “nisu ga kontaktirali”…daj molim te. I ta njegova briga za male dobavljače, kad je tako dobar zašto kompenzira sve što može, ucjenjuje s exclusivnim ugovorima i oduglovlači s plaćanjem dobavljačima i do godinu dana.
Država je isto imala dovoljno vremena da ponudi nešto konkretno i dobro Dukatu, znam ljude koji govore francuski pa su još prije dva mjeseca slali životopise u Lactalis u slučaju da kupe Dukat, dakle država za to zna sigurno već jako dugo a zašto nisu kupili – trebalo se verovatno prvo dogovoriti tko bi imao najviše koristi tj ko bi zapravo kupio.
Polančec ide na razgovor s vlasnicima Lactalisa, nosi vjerojatno Todorićevu bojkot-batinu u torbi, ali vjerojatno i neke mrkve. Vjerojatno će isposlovati-kupiti status quo do izbora. Možemo samo nagađati…
Početak kraja Konzuma, kao takvoga!
Ulaže u Srbiju, tamo 4 milje četnika, sve je još friško i sad se preserava oko ovoga, izgleda da bude i on prodao dok mu je vrijeme!!
Mogao bi svašta popušit…
berislav,
kažeš da treba razlikovati malog investirora koji stvar u odnosu na mešetara na burzi, no koja je razlika?
mali ulagač (recimo ja) uložio sam svoj kapital u tvrtku i potom je razvijam da bi je na kraju prodao za xy novaca; porezna osnovica je razlika između uloženog kapitala i ostvarene prodajne cijene
burzovni mešetar ili dugoročni investitor kupio je tu moju tvrtku i potom je držao neko vrijeme i prodao za xy novaca; porezna osnovica je razlika cijene koju je platio da bi stekao udio i prodajne cijene
jedina razlika je u tome što sam u prvom slučaju, ja kao vlasnik i zaposlen u tvrtci i tamo primam plaću na koju plaćam porez
investitor je angažirao “samo” svoj novac i čeka da se tvrtka razvije, no on može svojim poznanstvima, sinergijom s ostalim tvrtkama svog portofolia ili jednostavno čekajući sa strane oplemeniti svoj novac
uloženi rad u rast tvrtke se vraća kroz dohodak vlasnika, dobit vlasnika ili kroz prodaju, ne vidim u čemu je problem da bi se na svaki od tih načina zarade morao platiti porez?
“ne vidim u čemu je problem da bi se na svaki od tih načina zarade morao platiti porez”,
a ja ne vidim razloga zašto bi se sve živo moralo oprezivati. Stanimo malo na loptu. Recimo dobici u kladionicama i lotu se NE oporezuju, a ljudi tamo znatno više bacaju novaca nego što ulažu u dionice. Ako fali novaca počnite oporezivati te dobitke, a ne kapitalnu dobit. Tvrtka kroz dobit i plaće u državni proračun ubaci sasvim pristojan iznos novaca i ako ju prodajem ne mora me još i onda drapiti po džepu. Još uvijek nemamo porez na imovinu. Jednom kada kupiš stan to je to. Zašto odmah ne uvedmo i taj porez tako da svake godine moraš platiti državi porez samo zato jer imaš stan. Ako imaš dva stana onda te progresivno opalimo još više po džepu da ti slučajno ne bi palo na pamet imati nekoliko nekretnina. I onda neka mi netko objasni kako to SDP nije protiv bogatstva. Oni bi najsretniji bili da se vratimo u socijalizam i da vi jednako nemamo. Katastrofa.
@mrak
A bit će sam ja nešto pomiješao. Južina je, pa…
za siječanj 2007. – prosječna cijena mlijeka koju je Lactalis platio svojim mljekarima je 30,61 €/100kg mlijeka iliti 2.26 kn
1,5 kn/l – 2.1 kn/l
prava je istina da država pokriva našu prosječno nižu kvalitetu, rascjepkanost…
ups
1,5 kn/l – 2.1 kn/l usporedni primjer plaćanja sa mojeg bloga
Htio bih odgovoriti novcu na primjedbe o neoporezivanju lota i kladionica. Za kladionice nisam siguran, ali mislim da se naplaćuje porez na dobitak od igara na sreću u iznosu od 10 %, dok se loto oporezuje po nevjerojatnoj i u drugim slučajevima neprimjenjivoj stopi. S lotom je slučaj da se samo polovina ukupno uplaćenoga iznosa prelijeva u nagdarni fond. Druga polovina ide za organizacije civilnoga društva, osobe s posebnim potrebama i tako dalje. Uglavnom, za ustanove koje same ne mogu priskrbiti novce, a to znači porez od 50 %.
Što se, pak, tiče SDPovog prijedloga za oporezivanje kapitalne dobiti, da postoji od Dukatovog posla s Lactalisom bi proračunu ostalo 400tinjak milijuna kuna poreza. Menje je vjerojatno da bi Rajić prodao Dukat, nego bi, vjerojatnije, išao na dokapitalizaciju ili spajanje. Tako da nema prevelikog izvlačenja novca i ogromnog poreza.
I na kraju, uvođenje poreza na nekretnine, natjerat će vlasnike, a u postotku Hrvatska ima najviše vlasnika nekretnina u Europu, da legalno počnu iznajmljivati stambeni/uredski prostor koji imaju. Što će značiti sređivanje tržišta, plaćanje poreza državi koju vole te sniženje cijena najamnina jer će ih biti puno više na tržištu. Svi su na dobitku. A nećemo imati ogromnu količinu “mrtvog” kapitala koji to nije.
Mračni, časna riječ ne mogu vjerovati da si ti ovakvo nešto napisao. Iskreno, zapanjen sam — jesi li siguran da ti netko nije provalio u account?
Apsolutno svaka rečenica koju si napisao u posljednjem komentaru je kriva, i nema smisla da nastavimo ovakav razgovor. Možemo o tome ako dođeš u četvrtak, ali ovaj razgovor gluhih više nema smisla.
da, vidim da da imamo “nepomirljive razlike” i nije mi jasno zašto, da li ja ne uspijevam objasniti moje stajalište ili pak ne razumijem vaše
Stvarno mi nije jasno da rasprava prestaje na ovakav nacin. Potpuno je ocito da nijedan od diskutanata, a ni ja, nismo strucnjaci u fiskalnim pitanjima, ali izgleda da nema sanse ni da bi se drugoga saslusalo, pokusalo shvatiti njegovu argumentaciju a onda dalje razvijalo stvar. Meni se cini da je to, ta bezvoljnost za sporazumijevanjem, najveci hrvatski problem. Uz to ide i potreba za mistificiranjem.
Tako se, na primjer, mistificira rizik. Luka Rajic je vrlo dobar primjer. Zaista, on je u najranijim devedesetima ulozio za ono doba ogromnu lovu, desetak petnaest milijuna maraka u firmu Dukat, kad bi to malo tko ucinio. Prvenstveni rizik bio je politicko-ratni, a kudikamo manje opsanost od tehnoloskog zaostajanja, konkurencija i drugi trzisni rizici. Uslijedila je Oluja, koja je znacajno digla cijenu Dukatu, jer je naprosto poceo poslovati u zemlji u kojoj je nastupio mir. Onda je dosla normalizacija kakva takva sa susjedima, sto je povecalo broj stranih turista u Hrvatskoj na desetak milijuna. Svi su oni potencijalni Lukini potrosaci. Njegovim dobavljacima odobravani su krediti, subvencije … Istina, kad je Ericsson kupovao Teslu nije bilo lako naci uglednog stranca koji bi ulozio u Hrvatskoj i u tom trenutku odrezati porez na kapitalnu dobit bilo bi destimulativno. Danas drzava ulaze u dobit Teslinih inzenjera (a ne poziva ih u vojsku), danas je Hrvatska kandidat za EU, logicno je da cijene nekretnina rastu ne zahvaljujuci riziku koji je preuzeo investitor ulazuci u njih nego zahvaljujuci ukupnom drustvenom kretanju. Cini mi se prilicno logicno da se sad neki porezi rasterete, na primjer doprinosi i porezi na dohodak, koji su dugo, godinama bili glavni izvor proracuna, a da se teret prebaci na navece dobitnike. Naravno, postoje tehnicke dileme kako da se to izvede.
Ne mora se cak ni to – zemlja moze odluciti da ukine sve poreze osim PDV-a koji se onda poveca na cetrdeset posto. Koje bi posljedice bile? Bi li se PDV naplacivao i na financijske ulsuge, koje su sad iskljucene, ili bi sve ostalo samo na gorivu i cokoladi. Inace, tesko je odrediti, to svi znaju, sta je potrosnja a sta je investicija, pa se i poreznici cesto svadjaju s firmama oko toga. Zamislimo dakle da se PDV naplacuje na svaku krajnju financijsku transkaciju, cak i na kupnju dionica na burzi, ili na kupnju nekretnina (a da drugih poreza nema). Pa ja kupim zemlju, a prodavac plati PDV, a kad prodam (po pretpostavljeno visoj cijeni) uz naplatu PDV-a sad ja platim PDV, odbijajuci ono sto sam vec platio. Bilo je i takvih radikalnih prijedloga (ne u Hrvatskoj) da se placa porez samo na sve moguce transkacije. Bi li investitori u tom slucaju bili zadovoljni, ili bi opet trazili da ih se iskljuci.
Sjetimo se kakva je buka nastupila kad je Skegro uvodio PDV. Svi su bili protiv, a to je genijalan porez. Sad kad je Jurcic potaknuo pitanje poreza svojim prijedlogom, a valjalo bi cijelu fiskalnu politiku stvarno ozbiljno pretresti (on je govorio i o rashodnoj strani kao problemu, predlagao je neke agencije i reformu drzavne uprave), prirodno je da se digla kuka i motika. Al sigurno nece ispast dobro, nego natezanje i nadjacavanje, ako se ne pokaze volja da se razumije onog drugog.
@Mithrandir73,
kada ti kao fizička osoba dobiješ lovu na lotu ili kladionici NE plaćaš apsolutno ništa na dobiveni iznos prema zakonu o porezu na dohodak. Istina je da se dio uplaćenih novaca za loto i kladionice daje državi, ali i tvrtka svake godine plaća porez na dobit, a opet kada ja prodajem tvrtku po SDP-ovom prijedlogu bih morao platiti porez jer sam sada ja dobio novac, a ne tvrtka.
Oj,Mrače!Imam 2 pitanja za tebe.
1. Ako jedan čovjek uloži 100 000 kn u dionice i u godinu dana ostvari dobit od 10 000kn i ne plati porez,a drugi uloži 100 000 kn u nova radna mjesta u svojoj tvrtci i ako zahvaćljujući tome poveća svoju dobit za 10 000 kn i na to plati porez,što mislite gdje će oni s viškom novca uložiti svoj novac?
2. Kažu da se moglo od Rajića naplatiti 400 mil. kn.Je li bolja ovakva situacija pa da Rajić uloži tih 400 mil. kn tamo gdje misli da će mu to donijeti najveću dobit ili da tih 400 mil. uzme država pa uloži u npr. Brodosplit ili plaće državnih službenika?
bilježim se sa štovanjem!
anonimus,
ovo što si opisao je naš trenutni porezni sustav (a po njemu je očigledno gdje ćeš investirati); osoba koja investira u dionice ili osoba koja investira u radna mjesta nisu iste i vode ih različiti motivi
što se tiče Rajića i kuda bi taj novac otišao to je genijalno pitanje i preporučam ti da ga postaviš Jurčiću, naime doista (a tu se slažem i s novcem) nema smisla stavljati nove namete dok nisi 100% siguran (ili u najgorem slučaju daleko sigurniji nego što smo to danas) da je novac koji je danas na raspolaganju utrošen daleko, daleko mudrije
Sad svi razglabamo o prodaji dukata a sve se znalo još prije par mjeseci. Radio sam u sireli i sve se znalo… možda sad malo popuste pritisak sa planovima prodaje…
Šteta što se nemogu objaviti neke slike ovdje.
Poštovani, kako čitam ovaj osvrt moram Vam skrenuti pažnju na čestu pogrešku u hrvatskim medijima, ali i općenito – nije riječ o kapitalnoj dobiti nego KAPITALNOM DOBITKU. Dobit je prilično različit pojam od dobitka u ovom smislu (financije)… Eto, toliko.