Categories
Politika Priroda i društvo

truth hits everybody… (2:33, The Police, The Police (Disc 1), 1995)

Kaže naš ministar policije Kirin kako će nakon mini-afere oko objavljivanja anonimnog pisma u kojem je neimenovani član HDZa cinkao kako su na proslavi godišnjice Virovitičkog HDZa premlatili nekog drugog člana HDZa, te kako je naš ministar urgirao da se cijeli slučaj ignorira, umanji mu važnost ili da na bilo koji drugi način nestane.
Ministar naravno sve skupa odlučno demantira  te kaže kako mu je puna kapa anonimnih dojava i kako će MUP predložiti promjenu zakona po kojem bi novinari morali anonimno pismo prvo provjeriti kod policije a tek nakon istrage objaviti.

Nije mi jasno kako bi to funkcioniralo, naime dobar dio informacija koje novinari dobijaju dolaze od samo njima poznatih izvora, pa su stoga po definiciji anonimni, dakle informaciju da li je Sanader ručao ili nije trebalo bi prvo prijaviti policiji, potom bi oni napravili istragu i nakon eventualne istrage novine bi mogle objaviti da je Sanader, doista, prema kako se pokazalo točnoj anonimnoj dojavi imao dobar ručak.
Policija bi s druge strane trebala zaposliti cijeli niz urednika, budući da bi pažljivim balansiranjem brzine pojedinih istraga mogla utjecati na uređenje novina, televizije ili radija.

Naravno, svima je valjda jasno da bi prijenosi u živo nestali s televizije jer iako je možda na slici bilo očigledno da je Janica Kostelić prva prošla kroz cilj, svi znamo da su ljudi nedužni prije nego što im se dokaže krivnja, tako da bi unatoč snažnim dokazima ipak morali odraditi istragu kako to nalaže služba kako bi i ministar mogao na presici reći da je to istina i da je Janica, doista prva prošla kroz cilj (i obzirom da joj je to xxx puta da je to napravila ovaj puta nemaju drugog izbora nego cjelokupnu dokumentaciju predati državnom odvjetništvu).

Ok, šalu na stranu; Kirin je ministar koji je došao iz male sredine u kojoj je bio izbacivač u disko klubu i valjda on zna kako izgleda premlaćena osoba u odnosu na osobu koja je pala niz stepenice – ili barem zna kako treba izgledati da je čovjek pao niz stepenice (to me podsjetilo na Pulp Fiction i onog lika koji je Umi Thurman dao “foot massage”, Umi su bili rekli da je pao kroz prozor dok su mnogi drugi mislili da je gurnut kroz prozor – obje informacije su doduše točne ali tko sada gleda detalje). Kirin je ujedno i lik koji je u javnom intervjuu rekao kako se divi našem premijeru jer je ovaj navodno pametan i uspije napraviti puno posla (ako sam vidio dojavu za istragu onda je to ova). Smatram da su ove informacije bitne kako bi mogli izjavu gore spomenutog lika staviti u perspektivu.

Misao dana:
Everyone has a right to be stupid. Some just abuse the privilege.

Categories
Muzika Priroda i društvo

hang on to your emotions… (3:46, Lou Reed, Set The Twilight Reeleng, 1996)

Dakle jučerašnji dan je prepun paradoksa. Prvo je Severina pobijedila na Dori (a Dora je za one koji ne znaju vrsta vatrogasne zabave koju prenosi televizija i ono što bi se uredno moglo odraditi u sat i pol vještim managementom razvučeno je na puna tri dana), a potom je, kako to ona sama kaže “zahvalila žiriju što je prepoznao njezinu urbanu pjesmu“, koja se, usput rečeno, zove “Štikla“.

I da bi na kraju loše postalo još gorjim, Točni Huljić (to je isti onaj lik koji je mahao s dva CD/DVDa u emisiji Otvoreno kada se diskutiralo o ZAMPovom porezu na prazne medije) je rekao (pazi, ovo je copy&paste):

“Ovo je najbolja Dora dosad. Podaci o visokoj gledanosti pokazuju nam da narod želi takvu kulturu masovne zabave i da nema baš ništa protiv nje.”

Iako bih se pritisnut argumentima morao složiti s Huljićem, isto tako moram ukazati kako je neprimjereno riječ “kultura” koristiti u kontekstu zabave koju pruža Dora (uz svo dužno priznanje rijetkim izuzecima). Osim toga treba upozoriti da vrlo često ono što ljudi hoće nije istovjetno onome što ljudi trebaju, pa bi stoga ljudi koji vode ili barem usmjeravaju ono što bi se trebalo zvati kulturnim životom zemlje trebali to imati na umu.

Ne razumijem se previše u muziku, no vjerujem da bi se nekom matematičkom formulom mogla izračunati muzička i tekstualna vrijednost pojedine pjesme, te sve one koje potpadaju ispod određenog rezultata ili koje prirodno poželite otplesati s palčevima pod pazuhom treba naplatiti nekakvu trošarinu i ujedno zabraniti pojavljivanje na nacionalnim medijima.

Put prema društvu kulture je dugotrajan i bolan, a Dora sasvim sigurno ne pomaže (jadni Matoš Šenoa [tek toliko o meni kulturnome]).

Misao dana:
Compare music to drinks. Some is like a strong brandy. Some is like a fine wine. The music you’re playing sounds like Diet Coke.

Categories
Politika

heart of glass… (4:36, Blondie, Best Of Blondie, 1984)

Slušam danas dr. Ivu kako se hvali sa čak 99.97% odgovorenih upita prema zakonu o slobodi informiranja (to je onaj zakon po kojem možete poslati pismo Sanaderu i on mora odgovoriti osim ako se ne radi o državnoj tajni, a i onda mora reći kako ne smije reći).

U svojem izlaganju, on koristi riječ “transparentno”, kao argument kako je naša državna uprava transparentna i ne krije nikakve informacije. Hrvatski prijevod za riječ transparentno je riječ “prozirno”, koja bi takvom izlaganju dala sasvim drugi kontekst, jer dok transparentnost implicira nešto što je dobro i pozitivno i svima očigledno, riječ prozirnost (u istoj rečenici sa riječima državna i uprava) mogla bi značiti kako ta ista uprava misli kako smo mi jednostavni, priprosti i općenito kako nas je lagano prevesti preko vode.

Tužno je to da kada Sanader govori o transparentnosti vrlo često jako prozirno izbjegava temu ili na temu o kojoj govori daje “spin” koji bi usmjerio temu u njegovu korist.

Primjer bi bio da kada on transparentno govori o 3,8% gospodarskog rasta u protekloj godini, sasvim prozirno propusti spomenuti rast cijena energije (koja se uvelike uvozi) i koja u tom rastu sudjeluje s većinskim udjelom.

Misao dana:
The major problem – one of the major problems, for there are several – one of the many major problems with governing people is that of whom you get to do it; or rather of who manages to get people to let them do it to them. To summarize: it is a well known fact, that those people who most want to rule people are, ipso facto, those least suited to do it. To summarize the summary: anyone who is capable of getting themselves made President should on no account be allowed to do the job. To summarize the summary of the summary: people are a problem.