U subotu prošli tjedan izašao je u jutarnjem intervju s Ivicom Račanom, predsjednikom SDPa i druge stranke po snazi u hrvatskom saboru. Pa da ne ispadne kako sam kritičan samo po vladajućima osvrnuo bih se na nekoliko rečenica koje smatram ključnima u slijedećem razdoblju.
Kao prvo, početkom rujna prije i nakon pompozne klauzure na Sljemenu krenula je cijela lavina napada na trenutno aktualni državnih vrh, počevši od Verone pa sve do Brodosplita, napad je krenuo dobro, glasnogovornici su mucali, bivši ministri su sami sebe lovili u lažima no odjednom je stvar totalno nestala s naslovnica i odjednom je nastao mir. Ovo je karakteristično ponašanje za našu oporbu, ne nužno samo za SDP, no činjenica je kako se relativno često otvaraju različite afere, vlastodršci se polako ali sigurno dovode pred zid i točno u trenutku kada ih treba mirne duše postrijeljati naši oporbenjaci ponosni i prijeteći dignu prst i vjerojatno im kažu “hajte, nemojte da vas opet ulovimo”. Da se izrazim u sportskom terminu kojeg uopće ne razumijem (iako mi je jasan koncept), nedostaje nam “zakucavanje”, epilog, poučak, ili kako bi ameri rekli “closure”, toliko sam se bio navukao na “Računćić je kod nas” i sada je tema ostala visiti u zraku.. I što je najbolje, umjesto da ih sada krenu šerafiti po svim drugim osnovama (kojih nažalost ne nedostaje), tišina. Čini mi se kao da su ostali bez daha i SDP sada čeka koji tjedan pa će valjda opet.
Dobro je to da su na površinu izronila neka donekle nova lica, u nekoliko dana bio je dosta eksponiran Zoran Milanović, pa i Igor Dragovan – nije da su oni neki totalno novi klinci, ali su nakon Račanovog i Linićevog lica ugodno iznenađenje (usput rečeno, na stranicama SDPa postoji valjda tjedni newsletter, donwloadajte si jedan, pogledajte Dragovanov potpis i u komentaru mi ostavite prvu asocijaciju koja vam padne na pamet). Nažalost, glede javnih polemika i novih lica vratili smo se na originalnu postavu pa od toga ništa.
Kaže dalje Ivica da su tri karakteristike koje razlikuju SDP od HDZa poštenje, razvitak i solidarnost. Ovo mi se nikako ne dopada, naime kakva je to politička stranka koja mora uporno isticati svoje poštenje, dakle na popisu besmislenih izbornih slogana bilo koja kombinacija riječi pošteno se čini totalno deplasiranom. Kakva je to stranka koja svoje glasače mora prvo uvjeriti da je poštena kako bi uopće došla na vlast? I ovo sa solidarnošću, što je to? Kase uzajamne pomoći su davno iza nas, a da ne kažemo kako je HDZ totalno populistička stranka koja je po svim svojim karakteristikama (osim izražene nacionalne komponente) izrazito lijeve orijentacije. Možemo mi diskutirato o svačemu, no moj dokaz za tu tvrdnju je naziv “Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti”, my case rests. Osim štancanja povlastica za inflatorno rastuću populaciju branitelja, HDZ je “zakucao” na nespretnim pogreškama prethodne vlasti vezane za porodiljne dopuste (fakat, ne kužim što im je bilo, tko je bio taj koji je zamislio kako je to dobra ideja?), pa da ne kažemo spektakularnu prodaju Plive (iz lijevog u desni džep, no o prodaji Plive će se još puno pričati) kako bi se riješili umirovljenici, a u predizbornom razdoblju već smo krenuli s odlukama o primjeni HNOSa na sve školske generacije (iako je HNOS više stvar PRa nego konkretne promjene što će Primorca po svoj prilici zauvijek povezati s pokojnim Šuvarom u analima hrvatskog školstva) a tu su i besplatni udžbenici za svakoga čime je Ivo napokon uspio nadmašiti Milana (a svi će se složiti da to nije jednostavno).
Slijedeća jaka SDPova točka je kontinuirana kritika vlasti. Objektivno, to i je funkcija oporbe da na svim mogućim i nemogućim razinama upozorava na pogreške koje rade vladajući (a činjenica je da materijala ima ko u priči) – no (kako su to neki mudri primjetili), da li je moguće da se oporba (bio to SDP ili netko drugi) izbori do vlasti preko leševa afera koje iza sebe ostavlja HDZ? Sumnjam, jer su napadi SDPa (kao ovi gore opisani) kratkoga daha i u kritičnom času prestaju biti uvjerljivi, dok istovremeno HDZovci operu par desetaka milijuna kuna iz Brodosplita i pritom vrlo elegantno, gotovo majstorski odrade priču, izbace malo dima, pijeska u oči okolnih promatrača i to je to. Moraš im se diviti na majstorskoj vještini i pitati se kako se mi toga prije nismo sjetili (doslovce).
Problem naše oporbe je u tome što svoj izborni uspjeh gradi ili na kritici onoga tko je trenutno na vlasti, ili pak na osobnosti svojih kandidata. No kao što sam pisao u vrijeme prethodnih izbora, nitko od njih ne nudi vrlo konkretne ideje i politike koje kani donijeti prilikom dolaska na vlast. Primjerice, Ivica Račan je prije nekoliko dana izjavio kako će dati 2 milijarde kuna više u zdravstvo nego HDZ. Ovakve paušalne izjave me jako ljute, jer nema stvarnog objašnjenja otkuda njemu 2 milijarde kuna? Možeš li poput Šukera sjediti i gledati kako gospodarstvo raste unatoč vlastite nesposobnosti (i pritom, zamislite, izjaviti: “krenula me karta!”), ili ćeš zavući ruku još dublje u džep poduzetnika ili ćeš shvatiti ozbiljnost trenutka i krenuti u neke reforme rashodne strane državnog proračuna? Nekako mislim da je pod solidarnost isključio ovu zadnju taktiku koja je ionako nepopularna.
Naše stranke nemaju stvarne programe, niti čak ideju koju žele prenjeti biračima. Kada i sklepaju nešto preko vikenda uoči izbora, onda je to više knjižica kojom mašu pred kamerama kako bi dokazali da imaju THE PROGRAM, nego neki stvarni plan što i kako kada dođu do vlasti. Naši izborni programi više liče na izbore miss svijeta gdje je standardni odgovor na pitanje što žele učiniti u životu “world peace“. Znam, teško je zamisliti Ivicu Račana u kupaćim gaćama i s lentom ispred žirija, no nije bitno teže od horrora u kojem ionako živimo.
I zadnje, da ga ne dužim više nego što bih trebao, povremeno iz SDPa izleti neki totalno besmisleni prijedlog poput ovoga od subote u kojem će SDP objaviti popis loših poslodavaca!!! WTF? Ta ideja je jednako glupa (u nedostatku drugačijeg izraza) kao i ona o oporezivanju tajkuna. Dakle svatko tko imalo ima veze s pravom (a pod time mislim da je barem dvaput završio na sudu bilo kao tužitelj ili optuženi) zna da se zakoni ne mogu primjenjivati retroaktivno, a isto tako je sasvim jasno kako je SDP politička stranka a ne sudski aparat koji je jedini mjerodavan donositi odluke o tome. Bring it on ja bih rekao jer je to tako prekrasno utuživ potez da je teško povjerovati da će to unatoč naivnosti vodstva stranke ikada ugledati svjetlo dana. Takvim besmislenim izjavama samo umanjuju svoj ionako otužan ugled.
Misao dana:
After a near miss on the plane
You swear you’ll never fly again
After the first kiss when you make up
You swear you’ll never break up again
And when you’ve just run a red light
Sit shaking under the street light
You swear to yourself you’ll never drink and drive again
Sometimes I feel like going home
You swear you’ll never let things go by again.
Sometimes I miss the rain and snow
And you’ll never toe the party line again
And when the east wind blows
Sometimes I feel like going home
23 replies on “A Great Day For Freedom… (4:30, Pink Floyd, Pulse (Disc 1), 1995)”
Prema tvom osvrtu na porodiljne naknade vidim da uopće ništa ne znaš o tome!
Najžalosnije je to što i sve kritike padaju u vodu jer u trenutku kad bilo tko kod nas dođe na vlast odmah ga pregaze ušančeni činovnici koji unutarnjim pritiskom natjeraju neiskusne državnike (tko je kod nas iskusan državnik, osim možda Granića?) da igraju po njihovom, jer ni ne znaju da se može drugačije.
To su lijepo opisali citati iz knjige našeg bivšeg veleposlanika u Japanu, inače novinara a ne političara, koji je fino opisao kako je SDP-ova garnitura krenula s entuzijazmom, ali je u kratkom roku poprimila sve navike starih struktura. To će se nažalost događati sa svakom vlasti, i lijevom i desnom, koliko god namjere ona imal, dokle god državnici ne shvate da dok su na vlasti ne smiju biti političari (državnik i političar nije isto) i da ne smiju strepiti pred (lažnom) snagom sindikata i državnih činovnika koji zbog vlastite inercije ne dopuštaju nikakve ozbiljne promjene.
redpen,
osim što je moja supruga bila totalno zahvaćena tim projektom nemam apsolutno nikakvih drugih saznanja :)
ali bih cijenio da prezentiraš svoje viđenje priče, jako me zanima cijela povijest bolesti
Ukupna masa novca za porodiljne naknade je u mandatu ministra Vidovića narasla za oko 30%. Naime, broj korisnika porodiljne naknade je znatno povečan jer su prvi put od siječnja 2001. porodiljnom naknadom obuhvaćene sve žene u Hrvatskoj. Pravo na porodiljnu naknadu pripalo je i nezaposlenoj majci, majci na redovitom školovanju i nezaposlenoj majci korisnici invalidske mirovine, kao i ženama koje imaju profesionalnu nesposobnost za rad za vrijeme korištenja porodiljnog dopusta. Za vrijeme bivše HDZ-ove vladavine pravo na naknadu imale su samo zaposlene žene. Da bi se moglo platiti povećanje broja korisnika porodiljnih naknada smanjena su prava za drugih šest mjeseci porodiljnog dopusta samo zaposlenim majkama. Znači, ukupno se više novaca davalo za porodiljne naknade, dok je smanjen iznos samo za jednu kategoriju društva (onima sa stalnim zaposlenjem).
redpen, ok razumijem problematiku
no pazi sada ovo, ako imaš oko 1.3-1.4 milijuna zaposlenih i dakle potencijalnih 700.000 majki koje jesu zaposlene i 300.000 nezaposlenih i potencijalnih 150.000 majki; nije li napravljena nepravda prema ovih 700.000?
naravno, složiti ću se da je ovih 150.000 u većoj potrebi za naknadom od ovih 700.000, no isto tako poludim kada znam da kroz porodiljnu naknadu dobiješ samo mali dio onoga što svaki mjesec plaćaš za zdrastveno/mirovinsko osiguranje (barem je tako u slučaju moje supruge) i uopće se ne osjećam dobro zbog toga
inače, jednogodišnji porodiljski je valjda hrvatski endem jer ja ne znam nijednu drugu državu u kojoj je to tako (iako toga sigurno ima), no isto tako države koje imaju kraći porodiljni imaju i infrastrukturu koja može zbrinuti tu djecu; tako da imamo chicken and the egg problem
osobno me Milanovic podsjeca na pripadnika tajne sluzbe istocnog bloka. isto tako, jedna od Racanovih stranackih perjanica, imenom i prezimenom Zeljka Antunovic.
dolazi iz istog grada kao i ja. sto njoj najbolje ide? prijetnje. najvecem izvozniku u zupaniji konstantno je prijetila za vrijeme svog boravka na vlasti, sto zatvorom, sto poreznicima, sto smjenom i otkazom. da ne pricam da svako malo mora na “pranje” kod sefa jer u medijima istupi kao da je u “kafani”, a ne kao jedna od istaknutijih osoba glavne oporbene stranke.
IMHO, pricati o Racanu i njegovom “teamu” kao materijalu za vodstvo drzave, potpuno je deplasirano. samo znam to da je SDP s njim na celu prvi poceo sikanirati studenstku populaciju. HDZ je to uspjesno nastavio. vjerojatno zato sto visokoobrazovani i studosi cine premalu populaciju za dobiti izbore.
prodajte Plivu i dajte umirovljenicima. prodajte INA-u, dajte umirovljenicima. prodajte HEP, dajte umirovljenicima. prodajte ____, dajte umirovljenicima. studose i znanstvenike zaboravite – njih ionako ne razumije 90% hrvatske populacije, cemu na njih trositi novac.
a propos citave oporbe, puno je tu ljudi koji su vrlo arogantni i umisljeni. pocev od I. Anticevic-Marinovic, V. Pusic, M. Opacic… nije ni sadasnja vlast od toga cijepljena, makar tu premijer predvodi, a ostali mu nisu ni do koljena. oporba je tu puno jaca :-)
suma sumarum, puno je tu kozmetike i dvodimenzionalnosti. treca dimenzija je priblizno vrlo, vrlo slicna i kod vlasti i kod oporbe, jedino se ta 2D dimenzija razlikuje. valjda zato sto su slika na TV-u, stranica u novinama i plakati uz ceste upravo dominantni u – dvije dimenzije.
Brojke su ti malo puno paušalne. Zaposlenih majki je puno manje.
Varaš se kad pretpostavljaš da druge “razvijenije” zemlje imaju “infrastrukturu”. Znam slučajeve V. Britanije i Švedske, a prema njima smo mi, što se tiče porodiljinih prava, turbosocijalna država.
Ja sam samo htio upozoriti da si žrtva hadezeove propagandne mašinerije što se tiče porodiljinih naknada, a što se tiče pravednosti u raspodjeli ograničenog novca koje je Vlada 2000/03 imala na raspolaganju tu možemo otvoriti sasvim novu raspravu kome uzeti, a kome dati.
redpen,
ma naravno da su brojke paušalne jer nije realno da će 100% svih žena otići na porodiljski, no isto takva stvar vrijedi i za nezaposlene (sada bi mogli usporediti brojeve i vidjeti da li je dobna struktura nezaposlenih i zaposlenih identična i eventualno vidjeti uzročno posljedičnu vezu između toga da li si zaposlen ili nezaposlen u odnosu na trudnoće)
no bottom line je da su odnosi poprilično slični iako su brojevi realno manji (u hrvatskoj ima koliko, 50.000 novorođenih godišnje, nisam našao egzaktnu brojku ali tako ispada po jedinoj brojci koju jesam našao na dzs-u?)
kako god bilo, ne vidim logiku po kojoj bi ženi koja ima prosječnu netto plaću od 5.000kn (primjera radi) u drugih 6 mjeseci porodiljskog država isplaćivala 2100kn ili koliko već ide (nije mi ni prvih 6 mjeseci jasno ali eto, neka im bude)
p.s. sada sam gledao na dzs.hr brošuru žene i muškarci (vrlo zanimljivo štivo), ispada da u prometnim nesrećama 80% poginulih su muški a 20% žene, iako također ispada da što si starije žensko to ti je šansa da pogineš veća, totalno ludo
Moj omiljeni citat: statistika je kao erotsko rublje — ono što otkriva je sugestivno, ali ono što skriva je bitno.
Liste loših poslodavaca nisu loša ideja. Temeljni problem u HR je što se od države očekuje da riješi sve probleme, sve propiše i sve kontrolira.
Očekuje se da riješi pitanje rada; rezultat – strog i težak zakon, koji teško pada onima koji ga žele poštovati, ali nema nikakvog utjecaja na one koji ga ignoriraju i krše radnička prava; propisi postaju još stroži, ali ciljaju na krivo mjesto…
Ono što izdvaja uspješna, stabilna i civilizirana društva od wanna-be “demokracija” jest nešto što bismo nazvali pritisak ili svijest društva. Od građanskih udruga, preko interesnih ili virtualnih foruma, do *pojedinačnog* građanina, smatraju da je briga o društvu i državi njihova briga, a ne problem nekog činovnika. Ne tolerira se otvorena korupcija, muljaža, kršenje zakona, čak niti krivo parkiranje, prolazak kroz crveno ili bacanje smeća na nedopuštenom mjestu. Svatko se smatra odgovornim, nema “neka se država ili nadležne institucije pobrinu za to”.
Pritisak koji bi se napravio ovakvim neformalnim, građanskim pristupom sigurno bi dobio rezultate. Vjerojatnost da se netko nevin nađe na listi je mala, a to se vrlo brzo otkrije (kao i krivac) i korigira. Ne radi se o državnoj birokraciji kod koje to traje godinama, npr. kad porezni referent krivo izračuna, a ti morš platiti, pa se žaliti.
Kad društvo profunkcionira na tim temeljima, kad ljudi shvate da to ovisi o njima, stvari će se promjeniti.
zigzig,
moraš oko takvih stvari (javnih objava podataka) biti vrlo oprezan jer je stvar doista utuživa, naime imaš neke zakonske okvire koji u pravilu definiraju minimume ponašanja i ako na sudu dokažeš da si poštivao te minimume onda si čist
dodatni problem je da sivu ekonomiju (a recimo tu bih uvrstio rad nedjeljom koji nije plaćen) možeš vrlo teško dokazati iz jednostavnog razloga što nije papirnato dokumentirana ili je dokumentirana na način koji je u stvari legalan
dakle, slažem se ja s načelom da treba raditi javni pritisak, no isto tako moraš biti oprezan da ne postaneš meta neke tužbe
Gle, ti kao privatnik fiktivno zaposliš svoju (ili nečiju tuđu ženu, svejedno) tri mjeseca prije odlaska na porodiljni dopust na plaću od recimo 10.000 kn neto (sky is the limit). Država ju preuzima na svoje jasle čim doktor otvori porodiljno i ona u 6 mjeseci dobije dovoljno da tebi vrati trošak koji si imao na nju i još joj ostane 2 prosječne plaće mjesečno. Da se to izbjegne ograničava se naknada na 4.200 kuna za prvih 6 mjeseci. Drugih 6, pak država želi da se žena vrati na svoj posao i doprinosi općem napretku i boljitku itd. Zato se smanjuje naknada da se ženi više isplati unajmiti dadilju (zaposli se još jedna osoba) i vratiti se na posao, a ako joj matematika ne štima onda ostane još 6 mjeseci. Uvijek treba gledati opću korisnost.
redpen, što ako imaš suprugu koja doista prima 10.000kn mjesečno?
zašto ne računamo prosjek u proteklih godinu dana pa anuliramo eventualne razlike?
i da, slažem se da je neminovno da se porodiljski rok skrati (iako ćeš teško pronaći dadilju, osobito onu koja je uredno prijavljena, a koja može raditi za tu razliku u kunama)
Onda je ona dovoljno dobro situirana da joj za rađanje djeteta visina porodiljine naknade nije presudna. Uloga države po meni uvijek mora biti socijalnog karaktera. Nije poanta da država uzima novce svima, a daje nekome tko ima dovoljno, nego država uzima onima koji imaju više i raspoređuje onima koji imaju manje.
Ako uzmemo duži period za izračun diskriminiramo jednu ogromnu grupaciju mladih žena. Posljedica je kalkuliranje s trudnoćom i trend sve starijih majki (s tim da trend i s ovim zakonom nije pozitivan). Što bi ti sa ženama koje zatrudne prije proteka roka koji se uzima za izračun?
Gle, ne postoje neograničene količine novca (ili se s raspoloživim novcem ne gospodari pametno, pa ga opet nema dovoljno!) da se mogu osigurati prava kojima bi baš, ali baš svatko bio zadovoljan. Nekada treba novce raspodijeliti tako da se ne daju onima koji imaju više (zaposlene majke s velikim plaćama), a na račun onih koji nemaju uopće (nezaposlene majke i majke studentice).
Meni osobno isto ne odgovara sadašnji sustav. Moja supruga ima veću plaču od maksimuma porodiljinih naknada, a ja sam nezaposlen. Meni bi pasalo da mi žena dobije naknadu u istom iznosu koja joj je plaća, jer od te razlike mi sad živimo (mjesečno na kredite dajemo otprilike točno kolika je naknada), ali sam svjestan da to nije najpravedniji sustav i da ne bi bilo fer da mi dobivamo punu plaću, a nezaposlena majka ne dobiva ništa. Nije uvijek opće dobro jednako tvom partikularnom interesu.
eto, uvjerio si me, svaka čast
Hvala što prihvaćaš moje argumente i nisi isključiv, ali zanimljivim ostaje da si bio uvjeren da je za vrijeme vlasti SDP-a donesen nepravedan zakon o porodiljnim naknadama samo zbog dobro plasiranog HDZ-ovog PR trika.
S obzirom da si neusporedivo bolje informiran od prosječnog birača u Hrvatskoj možeš misliti kako drugi sagledavaju političku scenu u RH. Hoću reći, za sve ove prigovore koje imaš na SDP možda postoji i neke okolnosti koje tebi nisu poznate, a bacaju potpuno drugo svjetlo na SDP. Daleko od toga da je SDP idealan i da nema milijun mana i pogrešaka, ali netko mora ipak biti bolji od ostalih, zar ne?
malo sam umoran pa mi se ne da ići u detalje ali za tvoju tvrdnju bi mogli lagano reći da ide u obje strane, možemo se prepirati (ili složiti) kako HDZ daleko bolje koristi propagandnu mašineriju kako bi prenio poruku, smatram dapače da je sanader iznimno dobar u tome dok istovremeno naša oporba niti dok je bila na vlasti niti danas nije u stanju formulirati poruku na način na koji si ti npr. uvjerio mene u ispravnost pristupa
ovaj moj post, baš kao i tvoj na tvom blogu (i pollitici) govori u stvari upravo o tome, o nedostatku fokusa i jasne i oštre poruke (oštre u smislu dobro osmišljene i precizne, a ne agresivne)
Možemo se samo složiti (ne prepirati). :)
malo kasno, ali da i ja kazem svoje misljenje o gore spominjanom. Dakle tu mislim na bilo kakvo ogranicavanje porodiljskog, naknade za bolovanje ili mirovine. To jednostavno ne smije postojati. Barem ne dok je ovakav sistem doprinosa. Ako HZZO ili HZMO zna na x.ooo kn uzeti svoj postotak onda mora znati i isplatiti fer naknadu. Adrvajz nek se placaju doprinosti do određenog maksimuma do kojeg idu i naknade tj mirovina, a iznad toga ide samo porez, a ne i doprinosi. Vrlo jednostavno. Isto tako ako se porodiljski (bilo kakav) daje nezaposlenima to može ići samo iz proračuna, a nikako iz HZZO-a. To je socijalna kategorija.
roman,
maksimalni cenzus postoji i on je negdje na 30.000kn mjesečno ili tako nekako (iako, nisam siguran da li se to odnosi samo na mirovinsko ili na jedni i drugo)
Što je s kreditnim registrima? Pogotovo u USA, oni su javni, postoji nekoliko tvrtki koje daju kreditni status na upit. Neplaćeni račun (npr. za najamninu ili telefon) ruči rejting.
IMHO, ako se zna tko je objavio listu i na osnovu čega, lako se utuži za povredu časti. Siva ekonomija nastaje jer postojeći formalni mehanizmi ne rade, odnosno nisu dovoljni. Pritisak društva i “dobar glas” mogu napraviti puno više po tom pitanju, kao što je bio slučaj s jednom tvrtom koja je popularno nazivana “hgšrot”.
Ne zaboravimo da su nacisti radili sve po zakonu, da su izborima došli na vlast, donosili zakone kroz legalne postupke, te da nisu postojali svi zakoni po kojima im se sudilo u Nuernbergu (retrogradna primjena). Insistiranjem na formalnostima nacisti bi se izvukli sa smješnim posljedicama u odnosu na ono što su napravili. Usporedba jest ekstremna, ne izjednačavam ratne zločine s kršenjem poreznih/radnih zakona, samo dajem primjer.
Okretanje glave i insistiranje na šumi formalnosti osobina je administracije, koja se time štiti od posla i mjerljivih rezultata. Dobri poslovni običaji i odgovornost pojedinca su važniji od sitničarenja u zakonskim propisima, koji dovode do apsurdnih stvari (recimo, postojeći Zakon o radu, koji radi probleme onima koji žele biti pošteni, a muljatorima se ionako živo fućka, jer ga izigraju).
[…] listopad A listopad smo započeli političkim horoskopom za jesen i zimu. Obilježili smo skidanje Plive s burze, dosjetili se starog prijatelja Drage Mačeka, a i navodnog ministra Damira Polančeca. Zapitali smo se što je to kompetencija? Uz još jedan tekst o Plivi objavio sam i sjajan video Rufusa Wainwrighta, a zapitao sam se i što je to “jeftinije”, pa i tko je prosječni hrvatski političar. Izašao je intervju s Ivicom Račanom, a Tonina Sanader je pronašla 68.000eur. Krajem listopada smo lansirali pollitiku, a zapitao sam se i tko je Radimir Čačić. Otkrio sam i da se u hrvatsku uvozi lišće (WTF)? […]
how does a man at 41 still see good and probagate Tito?
is Mr Milanovic prepared to sacrafice Croatian History and every Defender of Croatia, because he is set to demonize Tudjman?
you may be psuedo-competition with HDZ by you will sacrifice the Reputation of a Nation in its defence against Serbian Genocide to make the old communist of the past wet-dream come true to once again make fasists of us.
how Mr Milanovic can you sacrifice the reputations of the 18year olds that fought for this country justly.
were you a Croatian Soldier against Serbian Aggression in 1990+ Mr Milanovic.
When your country needed you, or were YU more concerned with your patriarchal partizan routes, which must be Defended in 2007 because 1,000,000 pensioners in Croatia may be proclaimed as having Genocided their own people in Bleiburg.
All that aside the far past on both sides.
= are you really offering anything different
or a continuation of Racan-Tito propaganda
with a cool edge of being a Che G. groupie.
Why don’t you just leave the country alone if so,
and get a motorbike.