Categories
Priroda i društvo Putovanja

Smrt hrvatskog turizma

Vratio sam se maloprije s Malog Lošinja, istovario sam tamo ostatak obitelji na zasluženi odmor dok sam se ja vratio zaraditi koju kunu. Svega nekoliko sati na otoku me podsjetilo zašto već deset godina ne ljetujem u hrvatskoj (ok, sada sam morao uputiti obitelj na more čisto radi čišćenja sinusa, i općenito ljekovitog djelovanja mora).

Tipični austrijski, aplski gasthausProšli tjedan sam proveo u Austriji, vozikali smo se po alpama i vrlo se dobro zabavili. Posjetili smo Hallstat u kojem smo bili u rudniku soli, u trećoj najvećoj ledenoj pećini na svijetu, a na vrhu planine smo se i sanjkali (koliko smo mogli jer nismo bili baš opremljeni za zimske radosti). U Eisenerzu gdje smo bili u rudniku željeza (tamo sam već bio, ovaj puta smo se provozali po vanjskom kopu rudnika). Bili smo i u Salzburgu gdje smo posjetili Hellbrunn u kojem se nalaze tzv. “trick fountains” (obavezno posjetiti), a u samom gradu smo posjetili fairy_tale dućane Christmass in Salzburg i Easter in Salzburg. U laganom krugu prema kući spavali smo u Zell am See (gdje je bio neki lokalni festival, a čini se i kako je Al-Qaida imala godišnju konvenciju) da bi na povratku prošli preko GrossGlocknera (neke slike slijede za dan-dva) i u Klagenfurtu posjetili Minimundus.

Poanta zašto prepričavam svoj godišnji je u tome da smo vrijeme proveli iznimno aktivno, hodajući od atrakcije do atrakcije kojih unatoč tome što se u Austriji osjećam poprilično kao kod kuće nikako da nestane.

Istovremeno, u hotelu na Lošinju u prvih četrdeset i pet sekundi sam uočio nekoliko sjajnih zanimljivosti. Kao prvo, bazen ne radi jer je “ljeto” – nije mi jasna ova argumentacija, no pretpostavka je valjda da tko bi se uopće kupao u zatvorenom bazenu kada imate more na pedeset metara dalje. U sobi koja postavlja nove standarde za izraz “malena soba” (OK, najmanja soba u kojoj sam ikada bio bila je u Duesseldorfu prije desetak godina na nizozemskom brodu-hotelu) jako sam se razveselio mini-bar-u da bih shvatio da je ormarić prazan (ne da je frižider bio prazan, nego ga nije unutra ni bilo – frižider naime se može iznajmiti po 100kn dnevno?!?), i kao biser na kraju smo ustanovili da unatoč hotelu s vjerojatno više od stotinjak soba restoran radi samo za doručak i večeru. Da li sam spomenuo klimatizaciju? Nisam? E to je zato što je nema!

U potrazi za hranom svratili smo do konobe Silvana (zapamtite naziv ovog gurmanskog establishmenta) gdje sam za 50kn + 12kn prilog (slani krumpir) pojeo ramstek za kojeg me nisu pitali kako ga želim pečenog, došao je s valjda polovicom masti životinje iz koje je nasilno otkinut, a prije pečenja tretiran je ne sa pet ili sedam mirodija nego nijednom. Kada mi netko prepeče odrezak i to niti ne pokuša zakamuflirati s brdom začina onda ne vidim osobite razlike od toga da su mi poslužili đon moje vlastite cipele. Loše pripremljene odreske shvaćam jako osobno (svako malo se sjetim New York Strip bifteka u Weber Grillu u Chicago-u u rujnu prošle godini i enzimi mi prorade trenutno).
I na kraju, jurim prema Porozinama kako bi ulovio trajekt koji me trebao odvesti do Istre (gdje sam u Poreču trebao obaviti još jedan sastanak) i naravno zakasnim na trajekt, automobil pokisne u kiselo_vrućoj kiši a ja u kiosku kupim Schweppess koji je koštao ravno 12kn, ponavljam radilo se o kiosku.

The point is: naš turizam je jadan i anemičan. Nudimo ljudima jedino mjesto pod suncem i malo slane vode, a sami nismo apsolutno ništa napravili kako bi se ti gosti osjećali imalo bolje od sardina na traci tvornice konzervi. Posluga je u najmanju ruku nezainteresirana, a mjesta na kojima se želite prehraniti vas žele ili otrovati ili opljačkati. Ja takvu okolinu teško podnosim, meni je iznimno važno da mi se netko nasmije i pristojno pozdravi – tek toliko da mislim kako je moj novac otišao u prave ruke. Važno mi je da imam što raditi, a kod nas rijetko gdje možete nešto napraviti na moru osim okupati se – nije da ja ne vidim tamo relativno novu ljuljačku, ograde oko plaže, no istovremeno vidim i osvježavajuće piće na kiosku od 12kn ili ražnjiće za 45kn (usporedbe radi, u Werfenu pokraj Salzburga dobili smo cijeli menu s juhom, bečkim s prilogom i salatom i na kraju banan split za ukupno 10EUR – jest da je turistički jelovnik, jest da je banana split-u dano sasvim novo značenje, no za 73kn smo imali sasvim solidni i raznoliki obrok; i kada sam već tu da navedem kako sSenzor za mjerenje UV zraka na kupaćem kostimupavanje u nekom od tisuća iznimno simpatičnih gasthausa od kojih su svi redom opremljeni jednako ili bolje od lošinjskog hotela spavanje košta 22 do 33 eur po osobi s doručkom, što je više nego prihvatljiva cijena).

Gledam ove naše i sve si mislim kako bi i oni sunce naplaćivali, samo kada bi znali kako, i onda se sjetim ovih novih kupaćih kostima koji zbrajaju UV zrake i sve si mislim kako je samo korak dalje na sve to skupa uštekati neki taksimetar i tarifirati.

Misao dana:
I am leaving the town to the invaders: increasingly numerous, mediocre, dirty, badly behaved, shameless tourists.

Categories
Blog

Hvala gostujućim blogerima

Eto mene natrag u Zagrebu (samo privremeno), vozikao sam se sedam dana po austrijskim alpama, a dok mene nije bilo web stranice mračnog bloga popunjavali su Neutrino, Siniša, Borja, Tomo i Mr. Wolf. Iza sebe su ostavili pet sjajnih tekstova pa ih svakako pročitajte. Od utorka se vraćamo uobičajenom rasporedu objava.

Categories
Gadgets Priroda i društvo Toyota

Toyota Prius, ultimate gadget

Prošao sam nešto više od tisuću kilometara s posuđenom Toyotom Prius pa je vrijeme i da vas upoznam s ovim automobilom. Ne bih htio tratiti slova na opise kvalitetne plastike, hoda mjenjača (kojeg Prius nema) ili detaljima u šivanju sjedala nego bih ukazao na nekoliko doista sjajnih tehnoloških rješenja koja se u Priusu nalaze. Toyota Prius je hibridni automobil i unatoč tome što je to Priusova najvažnija karakteristika nikako nije i jedina.

Toyota Prius kao i svi ostali automobili koje možete vidjeti na našim cestama koristi motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Te motore možemo u grubo podijeliti na dvije osnovne vrste i to one koje koriste benzin (ili nadomjestke poput ukapljenog plina ili etanola) odnToyota Priusosno diesel (ili biodiesel). Prius, kao uostalom i svi ostali trenutno dostupni hibridni automobili koristi kao pogonsko gorivo benzin, no razlika je u tome što Prius ne koristi Otto motor koji je prisutan u skoro svim ostalim automobilima. Karakteristika Otto motora je rad u četiri takta (usis, kompresija, eksplozija/ekspanzija, ispuh). Da bi razumjeli zašto Prius ne koristi Otto motor potrebno je prvo razumjeti zašto Otto motor nije dobro rješenje; ako govorimo o benzinskom motoru on je najefikasniji u točki u kojoj motor postiže oko 40-45% svojeg maksimalnog broja okretaja (iznad toga unutarnje trenje komponenata motora značajno smanjuje efikasnost sustava), odnosno točka u kojem postiže 70-80% maksimalnog okretnog momenta. U automobile veličine/težine Priusa tipično se ugrađuju motori od otprilike 110 konjskih snaga, no da bi Prius držao brzinu od primjerice 100km/h potrebno mu je svega 15% te snage, a za manje brzine i bitno manje od toga. Nažalost, kada bi imali motor tako male snage, ubrzanja bi bila jako dugačka, a automobil bi usporio na svakoj uzbrdici pa su stoga motori uvijek bitno snažniji – ali najefikasnija točka benzinskog motora je i dalje bitno veća od snage na kojoj se automobil najčešće koristi. Da bi Otto motor natjerali da proizvodi samo 10-15 konjskih snaga iako je dizajniran za maksimalnih 110 potrebno je ograničiti dotok zraka u prvom taktu rada motora, no kada to učinite tada se u cilindru prilikom usisa stvara vakuum koji usporava rad motora i stvara neefikasnost.

Kako bi povečali efikasnost motora, a samim time i smanjili potrošnju goriva u Toyoti Prius se nalazi manji motor, od svega 80 konjskih snaga pa je tako optimalna točka ovoga motora bliža uobičajenom režimu vožnje nego što je to kod većih motora, no najbitnije je što se u Priusu koristi Atkinsonov/Millerov motor, koji unatoč velikoj sličnosti Otto motoru ima bitno drugačije karakteristike. Kod Atkinsonovog motora otvor zraka je cijelo vrijeme usisa u cijelosti otvoren, a ventili se ne zatvaraju kada cilindar dođe do najniže pozicije nego je otvoren još neko vrijeme tijekom kompresije (smjesa koja je izbačena koristi se za slijedeći cilindar u slijedu) pa je tako izbjegnuto stvaranje vakuuma i “gušenje motora”. Obzirom da je otvaranje i zatvaranje ventila varijabilno, moguće je precizno podesiti količinu smjese koju želite izgoriti bez da se ograniči dotok zraka što dramatično povećava učinkovitost motora i smanjuje potrošnju goriva.
Prius - kontinuirano varijabilni mjenjač (animacija)Problem Atkinsonovog motora unatoč povećanoj efikasnosti i štedljivosti je smanjeni okretni moment u nižem broju okretaja, odnosno manja snaga u višem broju okretaja – i dok su sve to dobro razlozi da se taj motor ne koristi u klasičnim automobilima, zbog Priusovog kombiniranja s električnim motorom to nije nikakav problem.

Prius koristi dva električna motora/generatora, oba su sinhrona i koriste izmjeničnu struju, a rotor koristi permanentni magnet. Razlog zbog kojeg se koristi izmjenični motor je činjenica da rotor nema na sebi zavojnicu niti kontakte s ostatkom motora što dramatično povećava pouzdanost električnog motora. Ako puštamo struju kroz zavojnice na statoru tj. kučištu motora kreiramo okretno magnetsko polje koje okreće rotor koji je “sinhroniziran” s elektromagnetskim poljem na kučištu. U trenutku kada na Priusu stisnete kočnicu ili auto sam shvati kako se nalazi na nizbrdici, isključiti će benzinski motor i umjesto da kočite motorom ili kočnicama sva energija će biti preusmjerena u elektromotore koji se tada koriste kao generatori za punjenje baterija. Elektromotori služe i kako bi pokrenuli automobil i povećali okretni moment prilikom ubrzavanja ili uzbrdica (sjetite se problema s atkinsonovim motorom).

Prius - kontinuirano varijabilni mjenjaÄ�I na kraju, kako bi međusobno sinhronizirali ova tri motora i njihove međusobne odnose potrebno je imati i posebni mjenjač, a u Toyoti su odlučili iskoristiti kontinuirano varijabilni mjenjač kojeg ponekada u zovemo i varijator (barem je meni tako poznat). Središnji zupčanik spojen je direktno na generator, prsten na kojem se nalaze planetarni zupčanici spojen je na benzinski motor, a vanjski zupčanik spojen je na kotače i elektromotor. Računalnom kontrolom rotacije motora, elektromotora i generatora moguće je kombinirati bilo koji broj okretaja pa stoga mjenjač nije niti potreban (na animacijama se vide dva međusobno različita režima rada, u gornjem bi automobil stajao i punio bateriju, dok bi se u donjem slučaju auto kretao i punio bateriju). Baš kao i kod elektromotora i generatora, radi se o zatvorenom sustavu kojem održavanje nije potrebno.
Priusov mjenjač je napravljen tako da je vrlo sličan diferencijalu koji se koristi u svakom automobilu kako bi raspodijelio snagu između pogonskih kotača; a zbog specifične konstrukcije Prius unatrag može voziti samo na električni pogon.
Da bi automobil postigao svoju efikasnost odnosno smanjenu potrošnju goriva postoji još nekoliko dodatnih trikova. Prius uvijek kreće električnim motorom i tek kada postigne odgovarajući broj okretaja (otprilike 1000) tada pali benzinski motor, čim stisnete kočnicu, otpustite papučicu gasa ili se nalazite na laganoj nizbrdici Prius će ugasiti benzinski i početi koristiti električni motor i/ili početi puniti baterije (u unutrašnjosti automobila postoji prilično veliki TFT ekran na kojem je jasno ilustrirano što se u kojem trenutku događa). Kako bi dodatno povećao uštede, Prius tekućinu za hlađenje motora drži u termos boci te održava temperaturu motora do tri dana nakon posljednjeg gašenja (topli motor je nužan ne samo za učinkovitost nego i za smanjenje emisija štetnih plinova), a rezervoar za gorivo je napravljen od fleksibilnog materijala kako bi se izbjeglo ispravanje benzinskih plinova (zbog ovoga, ovisno o temperaturi razlike u tankanjupunog rezervoara  mogu biti i do 8 litara, tako da treba vjerovati isključivo putnom računalu). I posljednje, Prius zbog svojeg specifičnog izgleda (jedan od konstruktora je opisao Prius kao oblik spljoštenog kuhanog jajeta) ima najbolji koeficjent otpora zraka od svega 0.26 (od serijskih automobila, jedini koji je bolji je također električni Honda Insight s 0.25 ali se prodaje isključivo na američkom tržištu).

Toyota Prius je doista bitno drugačiji automobil od svega što ste dosada imali prilike vidjeti i pojedina tehnička rješenja (atkinsonov motor, elektromotori ili kontinuirano varijabilni mjenjač) su doista iznimna i pitate se što se dosada čekalo. Proučavajući ovu tematiku shvatio sam kako su automobili u posljednjih petnaestak godina prošli pravu malu revoluciju, a neka od rješenja koja se pomalo sramežljivo pojavljuju u automobilima (poput Priusa) uskoro će ući u daleko širu upotrebu te postati dio naše svakodnevnice.

U slijedećim tekstovima opisao bih malo subjektivni osjećaj vožnje u ovom autu, te se osvrnuo na ekonomiju i ekologiju cijele priče.

Misao dana:
I feel like I am diagonally parked in a parallel universe.