Imam danas neko predavanje u hrvatskoj udruzi poslodavaca (jedinoj organizaciji čiji sam član) pa sam htio podijeliti s vama neke osnovne podjele hrvatskih poduzetnika do koje sam došao kroz sada već nešto više od petnaest godina različitih vrsta poduzetničkih aktivnosti.
Prvi i vrlo česti tip hrvatskog poduzetnika je obrtnik. Obrtnike pak dijelim na one koji koriste obrt kao pravni oblik odnosno obrtnike kao karakternu osobinu. Svojstvo obrtnika kao pravnog oblika je u tome da imaju puno liberalnije knjigovodstvo i neke stvari u obrtu mogu na skoro pa legalni način nestati ili se izgubiti, no isto tako ima nekih drugih mana pa ako vam prihodi prođu granicu od nekih 2 milijuna kuna bolje vam je pretvoriti se u tvrtku (po meni, uvijek je bolje imati tvrtku, no neki to očigledno ne razumiju). Posebni problem obrta kao pravnog ustroja je taj što obrtnik odgovara cjelokupnom svojom imovinom (dakle privatnom imovinom), pa ako napravite neki nesmotreni potez ili se na vas okomi neka od državnih institucija onda ste naribali i izvan radnog vremena (if you know what I mean). Postoji i puno ozbiljniji oblik obrtništva a to je obrtnik kao mentalni sklop, dakle to je negativna karakterizacija koja opisuje ljude kojima je bitno da u svakome času u džepu imaju xx tisuća EURa, i kojima mala veselja kada ukradu od države ili kupca daju neizmjerno veselje. Cijene svojih usluga određuju po iznimno složenim parametrima poput vremenske prognoze, dospijeća njihovih vlastitih obveza, vašeg fizočkog izgleda ili jednostavno ovisno o tome na koju su nogu to jutro ustali. Obrtništvo ima nezgodnu naviku da se zadržava u obitelji poput nasljedne bolesti, i njemačke statistike kažu kako je obrtništvo u trećoj generaciji fatalno u 80% slučajeva. To je ukratko priča u kojoj je djed imao ideju, otac je razradio, a sin se skupim BMWom, nadrogiran i u alkoholiziranom stanju zabio u stu
p.
Druga bitna kategorija su propali industrijalci. Vrlo često to je ekipa koja je kroz neke managerske kredite postala odjednom vlasnik tvrtke u kojoj su godinama sakupljali godine radnoga staža i odjednom moraju raditi svaki dan i donositi ponekada tužne i ružne odluke. Odlikuje ih pivski trbuh, auto s vozačem i tvrtka upitnog boniteta. Oni su industrijska okosnica našeg društva i u svojim predimenzioniranim proizvodnim pogonima proizvode artikle za koje bi se prilikom kupnje po mojem mišljenju morali registrirati u MUPu kako bi se znalo da ste sklonim takvim kupovinama (primjerice kupcima koji u 2006 kupe mesingani luster ili sofu kauč koju je još valjda Rade Končar osmislio između dva elektromotora :).
Imamo tu još i wannabe poduzetnike koji se oblače u Bossova odijela i skupocjeni automobili su im važni dio habitusa, no u osnovi oni nisu ništa drugo nego modernija/sofisticiranija verzija obrtnika prve generacije, s tom razlikom što su obrtnici marljivo i pretjerano radili, dok oni vrlo često misle kako ako se pretvaraju da rade, oblače se kao ljudi koje viđaju po CNNu i projiciraju dojam uspjeha – sasvim sigurno moraju i uspjeti u tome, a nakon napornog šesterosatnog radnog vremena se mogu posvetiti svome automobilu i manekenki koju su pokupili prije neku večer na nekom tulumu čiju su adresu zaboravili jer nisu bili u stanju pamtiti elementarne činjenice nakon one tablete koju su popili.
Ne treba zaboraviti i techno yappi managere koji uz dolčevitu i traperice rade posao misleći kako njihova poduzetnička ideja može osvojiti svijet.
Fair pitanje bi bilo u koju grupu se ja ubrajam i definitivno ne mogu spadati u prvu ili drugu grupu, prva me organski odbija, a za drugu nemam temeljne pretpostavke. Obzirom da izbjegavam odijela odnosno skupocjene automobile (iako bi netočno bilo reći kako me odbijajubaš sva tajkunska obilježja) jedino mi je preostala techno-yappi kategorija, no iskustvo je pokazalo kako će mi za osvajanje svijeta ipak trebati više od godine dana.
Misao dana:
My son is now an ‘entrepreneur’. That’s what you’re called when you don’t have a job.
8 replies on “Podjela hrvatskih poduzetnika”
Prije nekoliko godina predsjednik ili kako ga već zovete Hrvatske udruge poslodavaca je bio upitan od novinara koliko tvrtki iliti poslodavaca je udruženo u tu udrugu i koliko zaposlenika imaju te udružene tvrtke. Odgovor je bio da je to poslovna tajna. Za nepoduzetnike i poduzetnike koji nisu u toj udruzi, ta udruga je poput tajnog društva. Ma kakva poslovna tajna, što vam to znači ljudi moji da se morate skrivati iza udruge. Valjda su se stvari sada promijenile – barem se nadam inače je sve isto u ovoj našoj kaljuži.
Inače, u mom vrlom gradu imamo grupu poduzetnika koja participira u vlasti (zajedno sa vrlim HDZom). Imaju takve divne ideje i ponašanje da je kod nas posprdan naziv poduzetnik te to što ti nazivaš obrtnikom (u mom gradu čestiti ljudi) kod nas su poduzetnici (zadnja bagra slizana s politikom).
Vidiš, različiti dijelovi male države – sasvim drugačija shvaćanja i izrazi.
Ni ‘tehnojapi menedžer’ mi nije dobar naziv, u mojoj sredini znači nešto gadno.
HUP je organizacija koja organizira poduzetnike i njezino djelovanje je usmjereno prema promoviranju poduzetništva odnosno zalaganju za kreiranje poduzetničke klime u društvu.
Da li su ti podaci koje navodiš tajna ili nisu doista ne znam, no recimo znam da sa sindikatima imaš gotovo identičnu situaciju i da oni sakrivaju svoju strukturu (baš kao i političke stranke) kao zmija noge.
Iz mog iskustva znam da je za mene HUP napravio daleko više (dok i nisam bio njihov član) nego što je recimo gospodarska komora napravila otkako ja uopće znam za njih. U gospodarskoj komori koja se prisilno financira od poduzetnika ima 600 zaposlenih, a u HUPu njih dvadesetak. Tjedno dobijem 3-4 emaila od HUPa o akcijama, seminarima, događanjima, prilikama dok od komore nikada nisam dobio ništa; za moju industrijsku granu znam da postoji neki lik koji je ekvivalent sindikalnog čelnika i koji me nikada nije nazvao telefonom ili bilo što učinio (a unatoč skromnoj veličini moje tvrtke nije baš nezaobilazna na tržištu).
može biti da poduzetnici koje ti navodiš u stvari spadaju u kategoriju obrtnika ili propalih industrijalaca, ili možda u ekipu tajkuna koje nisam niti spomenuo ili su to jednostavno sitni političari koji su iskoristili svoju poduzetničku pozadinu kao marketinški alat…
unatoč recimo mojim globalnim ambicijama, savjet svakome biraču je da dobro upozna ekipu kojoj podijeli svoj glas da ne bi bilo kasnije nismo znali (a to se očigledno redovito događa)
Svaka čast HUP – u ako ti je toliko pomogao. Inače mislim da je većina udruženja u nas interesne prirode u negativnom smislu (naravno da su sva udruženja interesne prirode). Nemam baš puno pohvalnih riječi o sindikatima i istina je to što kažeš. Također mislim da je obavezno članstvo u komori stvar koja bi se trebala promijeniti. Konkretno, moja tvrtka nema nikakve koristi od Komore iako redovno plaćamo paušal koji je, budimo iskreni, porez.
Poduzetnici koje sam spomenula su ugledni građani koje naše ugledne novine tretiraju poput ‘selebritija’ (volim pisati po vuku jer uživam u ‘trendi’ izrazima) a kad ih poznaješ osobno i njihovo poslovanje, vidiš da su nitko i ništa. Vidim da ne želiš da se išta negativno prišije na izraz poduzetnik ali, na žalost, to je tako. Većina tvojih kolega poduzetnika ne valjaju ništa. To što podrazumijevaš pod poduzetnicima gotovo i ne postoji kod nas. Kod nas egzistiraju šverceri, tajkuni i ostala čeljad.
Kad smo već kod izbora, svjestan si da je lako manipulirati masama: Kada su građani ikoga izglasali da su stvarno podržavali program a ne isprazne parole?
600 zaposleinh u komori?????!!! reci da se šališ!
actually ne, ne šalim se, to je podatak koji je moguće provjeriti, a primjerice hrvatska komora je nekoliko puta veća od njemačke ili više od desetak puta veća od slovenske
hrvatska gospodarska komora je jedan entitet čija je funkcija meni totalna misterija, a to što je vodi nadan vidošević uopće ne pomaže
[…] Temeljna karakteristika VC kapitala je dakle da se originalni vlasnik (poduzetnik) mora odreći dijela svojeg vlasništva u korist VC fonda, a kasnije kada VC fond odluči izići iz vlasničke strukture (tzv. exit) mora imati jasnu ideju kome će svoj udio prodati (a opcije su prodaja udjela partneru dakle poduzetniku, prodaja trećoj osobi ili IPO tj. izlazak na burzu). Svima mora biti jasno da je opcija prodaje originalnom vlasniku za VC fond daleko najnepovoljnija jer oni žele investirati u tvrtku koju želi kupiti više potencijalnih kupaca jer na taj način mogu postići bolju cijenu (prinos). Venture kapital nije osobito poznat u hrvatskoj te postoji relativno maleni broj primjera u kojima je VC kapital korišten. Postoji više razloga za to, prvi je definitivno nedostatak zakonskog okvira koji je tek nedavno riješen. Drugi veliki problem je kulturološko nasljeđe koje podrazumijeva da poduzetnik stvori tvrtku i onda je u rukama ljubomorno drži do penzije (što je u stvari prototip obrtnika u čemu sam pisao u podjeli hrvatskih poduzetnika), odnosno shvaćanje kako nitko osim mene ne može dobro upravljati tvrtkom. U modernom svijetu, poduzetnik je osoba koja ima ideju, ustroji tvrtku, počne prodavati proizvod te potom izlazi iz vlasničke strukture i svojim kapitalom započinje novi poduzetnički poduhvat. Daleko najpoznatiji je primjer Iskon interneta koji je prihvatio VC kapital koji je razvijao Iskon od praktički njihvih početaka u podrumu Zagrepčanke pa sve do prodaje T-HTu. […]
Iz tvoje podjele proizlazi ono što i ana želi reći, da i ne postoji netko ili neki pozitivan primjer.Što opet budimo iskreni nije točno.Sama činjenica da HUP (i ja vodim skromnu tvrtku)uspoređuješ sa sindikatima i političkim strankama možda i nesvjesno prikazuje koliko je ta organizacija “interesna”, a to da je komora recidiv socijalizma več svi bruje, valjda će se i to jednom riješiti, pa Vidošević neće moći biti predsjednik komore i Kraša.
ali HUP je interesna skupina i to je sasvim jasno, od njihovog imena pa na dalje, ne vidim što je sporno u tome? niti vidim išta lošega u tome, dapače, mislim da ne bi bilo dobro da ne postoji jedna organizacija koja formulira i pred ostale sudionike diskusije ne nastupa s pozicije poduzetnika, gospodarska komora nije takva institucija niti se to trudi postati niti vidim da ima bilo kakvog interesa u tom smjeru